Književnost IZDVAJA

Madeline Miller, Kirka –

Ova me spisateljica već oduševila Ahilejevom pjesmom kada je ispisala Ilijadu Patroklovim riječima i jedva sam čekala da pročitam Kirku. Unatoč tome što obje knjige grabe sadržaj iz Homerovih epova i grčke mitologije, Kirka je sasvim drukčija.

Izd. Profil knjiga, 2019.

Pripovjedačica je žena, mitska čarobnica koja je zbog vlastite nesmotrenosti i sukoba među bogovima na čitavu vječnost prognana s očeva dvora na pusti otok Eeju. U vrijeme samoizolacija njezina priča postaje jezivo aktualna. Premda je Kirka radikalno emancipirana besmrtnica i tijekom stoljeća razvija svoje moći do mitskih razmjera, ona se ipak mora pokoravati volji viših bogova, tj. svijetu muškaraca, a unatoč božanskom podrijetlu, njezine su želje i strahovi isti kao i kod svake smrtnice. Knjiga me podsjetila na Penelopeju Margaret Atwood, koja također uzima riječ umjesto žena kojima je Homer posvetio samo epizode. Ipak, za razliku od Penelope, Kirka unutar čvrsto omeđenih granica kazne svoje zatočeništvo na otoku pretvara u prostor slobode, začarani vrt. Nakon Kirke još sam tjednima sanjala otok Eeju. Zamišljala sam ga negdje na Jadranu, a poslije sam naišla na podatak da je to pretpostavio i Robert Graves, koji kaže da bi Eeja mogla biti Lošinj. Nije loše za samoizolaciju.

Goran Marković, Beogradski trio –

Na ovu knjigu naletjela sam slučajno u beogradskoj knjižari. Markovića sam znala samo kao filmskog redatelja, ali ovom knjigom pokazao mi je kako i roman može montirati od materijala koji nije samo literatura. U tom kolažu dokumenata, pisama i dnevničkih bilježaka Marković nas upleće u neobičnu ljubavnu priču.

Izd. Laguna, Beograd,
2019.

Naime, pisac Lawrence Durell u poslijeratnom razdoblju boravio je u Beogradu kao zaposlenik britanske ambasade i bio uključen u špijunske koridore. Odlučio je naučiti jezik kojemu ga je podučavala žena visokog rukovodioca. Taj njezin muž, spletom povijesnih okolnosti, završi na Golom otoku, a ista sudbina zadesi i njegovu ženu, u koju se Durell zaljubio. Odlučan da joj pomogne svim sredstvima kojima raspolaže, postaje svjedok zbivanja koja su obilježila našu ne tako davnu zbilju. Uz referencije iz Aleksandrijskog kvarteta pratimo napetu i tešku priču, koja se čita bez predaha.

Ljudmila Ulicka, Jakovljeve ljestve –

Kazališnoj scenografkinji i redateljici Nori umre baka pa u njezinu stanu pronalazi pisma djeda Jakova iz vremena davno likvidirana braka. Tolstojevski razlistana priča prati Norin život u sadašnjosti i sjećanjima, njezine predstave i razmišljanja o kazalištu, ljubavi i samohrano majčinstvo, a paralelno se iz pisama rekonstruiraju anatomija djedove ljubavi i sudbine ruskih Židova od kijevskog progona 1905. u šest generacija obiteljske sage.

Izd. Fraktura, Zaprešić, 2019.

Premda epskih dimenzija unutar kojih se smjestilo burno stoljeće ruske i ukrajinske povijesti, riječ je o intimnoj priči. Nadahnuće je spisateljica crpla iz vlastite genealogije te u roman utkala stvarne dokumente i dijelove KGB-ovih dosjea koji se tiču njezina djeda, čija je pisma Ulicka pronašla 2011. Strahote antisemitizma, staljinizma i totalitarizma nadvijaju se nad fine titraje duše u romanu koji je i ljubavno pismo i posveta svima onima koji ostaju u prašini povijesnih zbivanja.