Uz ovogodišnje Dane industrijske baštine i 3. Bijenale industrijske umjetnosti u Rijeci
Podizanje svijesti europskih građana o bogatstvu i kulturnoj raznolikosti Europe, stvaranje okoline poticajne za uvažavanje mozaičke složenosti europskih kultura, pozivanje Europe na suočavanje s predstavljenim joj društvenim, političkim i ekonomskim izazovima, poziv na snošljivost unutar i izvan nacionalnih granica te obavještavanje javnosti i vlastodržaca o zaštiti kulturne baštine od novih prijetnji neki su od ciljeva Dana europske baštine, manifestacije čijim posredovanjem, još od 1985. kad ju ustanovljuje Vijeće Europe, a posebno od 1989. kad, nakon uključenja Unije, dobiva širi, paneuropski kontekst otvara vrata baštinskih institucija i poziva sve dionike kulturnih procesa kao i zainteresiranu javnost da zajednički sudjeluju u promišljanju kulture.
Izložbom Što je industrijska baština? manifestacija je prvi put otvorena u Info-centru industrijske baštine Holandska kuća u Sisku
Posljednja su tri godišnja događanja ispunjena posebnim izazovima; 2018. bila je godinom europske baštine, lanjski su Dani europske baštine u rujnu i listopadu održani uoči hrvatskog predsjedanja Vijećem EU, a ove će godine stotinjak domaćih kulturnih programa raspoređenih tijekom rujna i listopada stajati kao zbroj svim izazovima što ih je godina predstavila pred (kulturnu) javnost, ali i kao pokazatelj svega što smo kao društvo o konceptu „nove normalnosti“ u ovom kratkom vremenu naučili. U tom je kontekstu dodatno podcrtana i aktualnost zajedničke, nadnacionalne teme ovogodišnje manifestacije – Baština i obrazovanje – učenje za život, kojom se želi podsjetiti na važnost obrazovanja općenito, a posebno na njegovu ulogu u smislu poznavanja i prepoznavanja kulturne baštine. Svi su suvremenici ovog trenutka podjela, naime, mogli posvjedočiti kako je kultura osnažila ulogu kohezivnoga društvenog tkiva u izvanrednim okolnostima te se upravo dostupnost kulturnih sadržaja u vrijeme općeg zatvaranja spominje kao važan čimbenik održavanja prisebnosti i očuvanja kontakata s vanjskim svijetom.
Uvažavajući epidemiološku situaciju, organizatori su ove godine uveli veći broj online sadržaja. Virtualne izložbe, radionice i predavanja putem mrežnih aplikacija služe kao dokaz tomu da i stanje iščašenosti može stvoriti novu priliku – veću dostupnost za sve. Ove godine na području Republike Hrvatske to znači šesnaest online edukativno-promotivnih sadržaja. Tako je od 11. do 30. rujna u prostoru virtualnog održan nikad dugotrajniji, 24. po redu Međunarodni festival čipke u Lepoglavi. Virtualna je dostupnost materijalnoj baštini lepoglavskog kraja osigurala širu vidljivost, a posebno je zanimljivo bilo i s festivalom povezano predavanje Kulturna baština u obrazovnim programima škola, kojim su predavačice, Mirjana Posavec i Ana Detoni, približile kako unaprijediti obrazovanje i pomiriti sukob tradicionalne, reproduktivne paradigme obrazovanja i suvremene inovativno-kreativne paradigme gdje se naglasak postavlja na učenikovu samostalnost i individualizaciju procesa.
Obrazovnu, koliko i predstavljačku ulogu imali su i predavanje docentice Sanje Mirjam Sunara o edukativnim aktivnostima u okviru međunarodnog projekta CAPuS, a na području zaštite umjetničkih djela postavljenih u javnim prostorima, dok je Odsjek za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu osigurao veću dostupnost promotivnim videom o četirima svojim konzervatorsko-restauratorskim radionicama i dvama laboratorijima. Jedan od permanentnih ciljeva manifestacije jest kulturne sadržaje izvesti iz malih sredina i približiti širokim krugovima pa je međimursko mjesto Šenkovec organiziralo kviz znanja ikavske kajkavštine popraćen online prezentacijom o turističkim mogućnostima kulturnog turizma na primjeru jezične baštine, dok se, iako potresom razoren, Hrvatski povijesni muzej obilježavanju priključio vrijednim obrazovnim programom Baština i obrazovanje 2.0 – (dva)deset godina učenja za život.
Manifestacijom Baština i obrazovanje – učenje za život želi se podsjetiti na važnost obrazovanja te poznavanja i prepoznavanja kulturne baštine
Imajući u vidu izvanrednost novonastale situacije (u Zagrebu i okolici) Ministarstvo kulture i medija omogućilo je dostupnost konferenciji Jačanje europske suradnje za zaštitu kulturne baštine od rizika održane u Dubrovniku od 26. do 28. veljače, za vrijeme hrvatskoga predsjedanja Vijećem EU. Konferencija je, vjerojatno kako bi se naglasak stavio na obnovu baštine, komplementarna s predstavljanjem 45 projekata obnove što ih je na području Republike Hrvatske u posljednjoj godini započeo, proveo ili na njima trenutno radi Hrvatski restauratorski zavod. Cilj je širom dostupnošću podataka potaknuti javnost na čuvanje kulturne baštine boljim razumijevanjem njezine vrijednosti.
Usto, Danima europske baštine obuhvaćeno je i šezdeset događanja u staroj dobroj analognoj realnosti. Posebna se pozornost pritom obraća djeci, mladima i ranjivim skupinama, kao i udaljenim mjestima koja zbog topografije ostaju izvan širega kulturnog vidokruga. Tako je, da spomenemo samo neke, u mjestu Bukevje održana edukativna radionica o domaćoj tradicijskoj tehnici opletanja uskrsnih jaja, u Dugopolju radionica tradicijske hrvatske vokalne baštine, u Klanjcu je od 6. do 9. listopada održan ciklus prezentacija i predavanja o skulpturi, u Ludbregu radionica o jezičnoj baštini u slici i priči, u Pazinu je 7. listopada Ante Cukrov održao predavanje o razvoju školstva u Istri, dok je u Požegi još 27. kolovoza održano predavanje i otvaranje izložbe o vinogradarskom običaju Grgurevo i požeškim vinogradima.
Tradicijska baština, ipak, nije jedina raznolikošću koje se hrvatska kultura može podičiti. To je posebno došlo do izražaja ove godine, kad se u mjesecima proslave europske kulturne baštine industrijska baština slavi u čak dvama hrvatskim gradovima: Danima industrijske baštine u Sisku i trećim Bijenalom industrijske umjetnosti u Rijeci.
Osmi dani industrijske baštine Grada Siska održani su, sa svrhom upoznavanja javnosti s bogatom baštinom Siska i njezinim potencijalima, od 11. do 21. rujna pod pokroviteljstvom Grada i Ministarstva kulture i medija, a dom su im bile prostorije Gradskog muzeja u Sisku i njegovih partnera, kao i lokaliteti na otvorenom. Izložbom Što je industrijska baština? manifestacija je prvi put otvorena u Info-centru industrijske baštine Holandska kuća, koji je nakon otvaranja lanjskog prosinca postao središnje mjesto prikupljanja i interpretacije industrijske baštine. Prigodno je predstavljen i Priručnik za prikupljanje predmeta industrijske baštine Siska gdje se na popularan način ukazuje na ono što bi se trebalo prikupljati i čuvati od bogate baštine grada. A da to nisu samo zgrade, kulturni spomenici ili materijalna baština, dokazuje i 12. rujna održan Šesti sisački festival piva, kojim organizatori nastoje evocirati uspomene na pivarsku tradiciju koja seže još u daleku 1855. i potaknuti gospodarske aktivnosti u kontekstu proizvodnje craft-piva čime se potiče i razvoj lokalnog gospodarstva. Održana su i dva obilaska; 20. rujna Siščani su industrijsku baštinu upoznavali vozeći bicikle, a osam dana prije, kao komplementaran dio festivala, održana je i Ruta sisačkih pivara.
Svoju je bogatu industrijsku baštinu izložbom Industrijska baština Gradski muzej u Sisku pokušao povezati s Rijekom. Nekoć je u razmjeni među tim ponajvećim industrijskim središtima u državi posredovala željeznica, a ovog će puta to učiniti – fotografija.
Naime, dvojica su riječkih fotografa, Borislav Božić i Petar Trinajstić, svojim kadrovima zabilježili industrijsku baštinu Siska, dok su isto u Rijeci učinile njihove sisačke kolegice Irma Podoreški i Lorna Kljunko. Vidjeti vlastiti grad tuđim očima Siščani mogu od 18. rujna, dok će u gradu na Rječini to iskustvo biti dijelom 3. Bijenala industrijske umjetnosti započeta 9. listopada u Labinu grupnom izložbom u DKC Lamparna, na kojoj su predstavljeni umjetnici Ben Cain, Jasmina Cibic, Dušica Dražić i Wim Janssen, Damir Očko i Elvis Lenić, a njegova je posebnost u višestrukosti otvaranja nastavljena u bivšoj rudarskoj menzi u Raši izložbom radova lşah Mursaloğlu, Prabhakara Pachputea, Nikolasa Ventourakisa, Berta Theisa i Thea Prodromidisa i u bivšoj tvornici 25. maj radovima umjetnika Igora Eškinje, Borisa Cvjetanovića, Terese Cos, Hane Miletić i Maruše Sagadin, dok je u Apoteci u Vodnjanu otvorena samostalna izložba Marine Orlić.
Otvaranje, kao i čini se cjelokupni program Bijenala, doživjelo je vrhunac 10. listopada u krovištu riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti izložbom Right Into the Sun – Ravno u sunce, naslova preuzeta iz pjesme Velvet Underground koja tematizira snoliku težnju za boljim svijetom i životom. Ona može rezultirati ugodnim snom o suncem okupanoj Arkadiji, miroljubivom i prosperitetnom društvu idilična života ili noćnom morom paklenog svijeta prepuna ljudskih i prirodnih katastrofa. Na izložbi će biti postavljeni radovi nekih od najvećih suvremenih umjetnika, lani preminula Ulaya, Jana Fabrea, Romana Singera i Bojana Mucka, a u ovom će trenutku kolektivne regresije već i samim položajem u krovištu Muzeja propitivati pozicije i uloge moći (krovište, naravno, nema pristupa za osobe s invaliditetom) kao i izgradnju društva oko njih. Propitivat će i pružati odgovore, kao što bi svaka dobra umjetnost trebala činiti, a tu su kvalitetu i potrebu već prepoznali i mnogi domaći likovni kritičari proglasivši je „najboljom izložbom u sklopu riječkog EPK-projekta, a možda i šire“.
695 - 22. listopada 2020. | Arhiva
Klikni za povratak