Baština otvorena svima

Podizanje svijesti europskih građana o bogatstvu i kulturnoj raznolikosti Europe, stvaranje okoline poticajne za uvažavanje mozaičke složenosti europskih kultura, pozivanje Europe na suočavanje s predstavljenim joj društvenim, političkim i ekonomskim izazovima, poziv na snošljivost unutar i izvan nacionalnih granica te obavještavanje javnosti i vlastodržaca o zaštiti kulturne baštine od novih prijetnji neki su od ciljeva Dana europske baštine, manifestacije čijim posredovanjem, još od 1985. kad ju ustanovljuje Vijeće Europe, a posebno od 1989. kad, nakon uključenja Unije, dobiva širi, paneuropski kontekst otvara vrata baštinskih institucija i poziva sve dionike kulturnih procesa kao i zainteresiranu javnost da zajednički sudjeluju u promišljanju kulture.

Izložbom Što je industrijska baština? manifestacija je prvi put otvorena u Info-centru industrijske baštine Holandska kuća u Sisku

Posljednja su tri godišnja događanja ispunjena posebnim izazovima; 2018. bila je godinom europske baštine, lanjski su Dani europske baštine u rujnu i listopadu održani uoči hrvatskog predsjedanja Vijećem EU, a ove će godine stotinjak domaćih kulturnih programa raspoređenih tijekom rujna i listopada stajati kao zbroj svim izazovima što ih je godina predstavila pred (kulturnu) javnost, ali i kao pokazatelj svega što smo kao društvo o konceptu „nove normalnosti“ u ovom kratkom vremenu naučili. U tom je kontekstu dodatno podcrtana i aktualnost zajedničke, nadnacionalne teme ovogodišnje manifestacije – Baština i obrazovanje – učenje za život, kojom se želi podsjetiti na važnost obrazovanja općenito, a posebno na njegovu ulogu u smislu poznavanja i prepoznavanja kulturne baštine. Svi su suvremenici ovog trenutka podjela, naime, mogli posvjedočiti kako je kultura osnažila ulogu kohezivnoga društvenog tkiva u izvanrednim okolnostima te se upravo dostupnost kulturnih sadržaja u vrijeme općeg zatvaranja spominje kao važan čimbenik održavanja prisebnosti i očuvanja kontakata s vanjskim svijetom.

Nova dostupnost

Uvažavajući epidemiološku situaciju, organizatori su ove godine uveli veći broj online sadržaja. Virtualne izložbe, radionice i predavanja putem mrežnih aplikacija služe kao dokaz tomu da i stanje iščašenosti može stvoriti novu priliku – veću dostupnost za sve. Ove godine na području Republike Hrvatske to znači šesnaest online edukativno-promotivnih sadržaja. Tako je od 11. do 30. rujna u prostoru virtualnog održan nikad dugotrajniji, 24. po redu Međunarodni festival čipke u Lepoglavi. Virtualna je dostupnost materijalnoj baštini lepoglavskog kraja osigurala širu vidljivost, a posebno je zanimljivo bilo i s festivalom povezano predavanje Kulturna baština u obrazovnim programima škola, kojim su predavačice, Mirjana Posavec i Ana Detoni, približile kako unaprijediti obrazovanje i pomiriti sukob tradicionalne, reproduktivne paradigme obrazovanja i suvremene inovativno-kreativne paradigme gdje se naglasak postavlja na učenikovu samostalnost i individualizaciju procesa.

Obrazovnu, koliko i predstavljačku ulogu imali su i predavanje docentice Sanje Mirjam Sunara o edukativnim aktivnostima u okviru međunarodnog projekta CAPuS, a na području zaštite umjetničkih djela postavljenih u javnim prostorima, dok je Odsjek za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu osigurao veću dostupnost promotivnim videom o četirima svojim konzervatorsko-restauratorskim radionicama i dvama laboratorijima. Jedan od permanentnih ciljeva manifestacije jest kulturne sadržaje izvesti iz malih sredina i približiti širokim krugovima pa je međimursko mjesto Šenkovec organiziralo kviz znanja ikavske kajkavštine popraćen online prezentacijom o turističkim mogućnostima kulturnog turizma na primjeru jezične baštine, dok se, iako potresom razoren, Hrvatski povijesni muzej obilježavanju priključio vrijednim obrazovnim programom Baština i obrazovanje 2.0 – (dva)deset godina učenja za život.

Manifestacijom Baština i obrazovanje – učenje za život želi se podsjetiti na važnost obrazovanja te poznavanja i prepoznavanja kulturne baštine

Imajući u vidu izvanrednost novonastale situacije (u Zagrebu i okolici) Ministarstvo kulture i medija omogućilo je dostupnost konferenciji Jačanje europske suradnje za zaštitu kulturne baštine od rizika održane u Dubrovniku od 26. do 28. veljače, za vrijeme hrvatskoga predsjedanja Vijećem EU. Konferencija je, vjerojatno kako bi se naglasak stavio na obnovu baštine, komplementarna s predstavljanjem 45 projekata obnove što ih je na području Republike Hrvatske u posljednjoj godini započeo, proveo ili na njima trenutno radi Hrvatski restauratorski zavod. Cilj je širom dostupnošću podataka potaknuti javnost na čuvanje kulturne baštine boljim razumijevanjem njezine vrijednosti.

Dani industrijske baštine
u Sisku

Usto, Danima europske baštine obuhvaćeno je i šezdeset događanja u staroj dobroj analognoj realnosti. Posebna se pozornost pritom obraća djeci, mladima i ranjivim skupinama, kao i udaljenim mjestima koja zbog topografije ostaju izvan širega kulturnog vidokruga. Tako je, da spomenemo samo neke, u mjestu Bukevje održana edukativna radionica o domaćoj tradicijskoj tehnici opletanja uskrsnih jaja, u Dugopolju radionica tradicijske hrvatske vokalne baštine, u Klanjcu je od 6. do 9. listopada održan ciklus prezentacija i predavanja o skulpturi, u Ludbregu radionica o jezičnoj baštini u slici i priči, u Pazinu je 7. listopada Ante Cukrov održao predavanje o razvoju školstva u Istri, dok je u Požegi još 27. kolovoza održano predavanje i otvaranje izložbe o vinogradarskom običaju Grgurevo i požeškim vinogradima.

Tradicijska baština, ipak, nije jedina raznolikošću koje se hrvatska kultura može podičiti. To je posebno došlo do izražaja ove godine, kad se u mjesecima proslave europske kulturne baštine industrijska baština slavi u čak dvama hrvatskim gradovima: Danima industrijske baštine u Sisku i trećim Bijenalom industrijske umjetnosti u Rijeci.

Osmi dani industrijske baštine Grada Siska održani su, sa svrhom upoznavanja javnosti s bogatom baštinom Siska i njezinim potencijalima, od 11. do 21. rujna pod pokroviteljstvom Grada i Ministarstva kulture i medija, a dom su im bile prostorije Gradskog muzeja u Sisku i njegovih partnera, kao i lokaliteti na otvorenom. Izložbom Što je industrijska baština? manifestacija je prvi put otvorena u Info-centru industrijske baštine Holandska kuća, koji je nakon otvaranja lanjskog prosinca postao središnje mjesto prikupljanja i interpretacije industrijske baštine. Prigodno je predstavljen i Priručnik za prikupljanje predmeta industrijske baštine Siska gdje se na popularan način ukazuje na ono što bi se trebalo prikupljati i čuvati od bogate baštine grada. A da to nisu samo zgrade, kulturni spomenici ili materijalna baština, dokazuje i 12. rujna održan Šesti sisački festival piva, kojim organizatori nastoje evocirati uspomene na pivarsku tradiciju koja seže još u daleku 1855. i potaknuti gospodarske aktivnosti u kontekstu proizvodnje craft-piva čime se potiče i razvoj lokalnog gospodarstva. Održana su i dva obilaska; 20. rujna Siščani su industrijsku baštinu upoznavali vozeći bicikle, a osam dana prije, kao komplementaran dio festivala, održana je i Ruta sisačkih pivara.

Svoju je bogatu industrijsku baštinu izložbom Industrijska baština Gradski muzej u Sisku pokušao povezati s Rijekom. Nekoć je u razmjeni među tim ponajvećim industrijskim središtima u državi posredovala željeznica, a ovog će puta to učiniti – fotografija.

Suvremeni umjetnici u Rijeci

Naime, dvojica su riječkih fotografa, Borislav Božić i Petar Trinajstić, svojim kadrovima zabilježili industrijsku baštinu Siska, dok su isto u Rijeci učinile njihove sisačke kolegice Irma Podoreški i Lorna Kljunko. Vidjeti vlastiti grad tuđim očima Siščani mogu od 18. rujna, dok će u gradu na Rječini to iskustvo biti dijelom 3. Bijenala industrijske umjetnosti započeta 9. listopada u Labinu grupnom izložbom u DKC Lamparna, na kojoj su predstavljeni umjetnici Ben Cain, Jasmina Cibic, Dušica Dražić i Wim Janssen, Damir Očko i Elvis Lenić, a njegova je posebnost u višestrukosti otvaranja nastavljena u bivšoj rudarskoj menzi u Raši izložbom radova lşah Mursaloğlu, Prabhakara Pachputea, Nikolasa Ventourakisa, Berta Theisa i Thea Prodromidisa i u bivšoj tvornici 25. maj radovima umjetnika Igora Eškinje, Borisa Cvjetanovića, Terese Cos, Hane Miletić i Maruše Sagadin, dok je u Apoteci u Vodnjanu otvorena samostalna izložba Marine Orlić.

Otvaranje, kao i čini se cjelokupni program Bijenala, doživjelo je vrhunac 10. listopada u krovištu riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti izložbom Right Into the Sun – Ravno u sunce, naslova preuzeta iz pjesme Velvet Underground koja tematizira snoliku težnju za boljim svijetom i životom. Ona može rezultirati ugodnim snom o suncem okupanoj Arkadiji, miroljubivom i prosperitetnom društvu idilična života ili noćnom morom paklenog svijeta prepuna ljudskih i prirodnih katastrofa. Na izložbi će biti postavljeni radovi nekih od najvećih suvremenih umjetnika, lani preminula Ulaya, Jana Fabrea, Romana Singera i Bojana Mucka, a u ovom će trenutku kolektivne regresije već i samim položajem u krovištu Muzeja propitivati pozicije i uloge moći (krovište, naravno, nema pristupa za osobe s invaliditetom) kao i izgradnju društva oko njih. Propitivat će i pružati odgovore, kao što bi svaka dobra umjetnost trebala činiti, a tu su kvalitetu i potrebu već prepoznali i mnogi domaći likovni kritičari proglasivši je „najboljom izložbom u sklopu riječkog EPK-projekta, a možda i šire“.