Autor Da Vincijeva koda odabrao Zagreb

Oči i uši svjetske javnosti ovoga su listopada bile usmjerene prema Zagrebu. Našoj je metropoli pripala čast da ugosti svjetsku praizvedbu simfonijske suite Divlja simfonija Dana Browna, dotad poznata isključivo kao pisca sedam bestselera, što su u live streamingu prenosile mnoge društvene mreže. Na koncertu u ciklusu OFF Zagrebačke filharmonije, smještenu zbog zatvorenosti Lisinskog iznimno u Hrvatsko narodno kazalište, čuli smo njegovu svježu glazbu namijenjenu djeci, koja jednako privlači i naklonost odraslih. Nastala je kao popratna glazba za aplikaciju uz njegovu istoimenu slikovnicu u kojoj pisac-skladatelj svakoj od dvadeset životinja namjenjuje zaseban stavak, s time da prvi (mišića) ponavlja na kraju. 

Autor Da Vincijeva koda od najranijega je djetinjstva okružen glazbom, oboje njegovih roditelja bili su profesionalni glazbenici. Odgojen uz skladbe poput Karnevala životinja Camillea Saint-Sainsa ili Peće i vuka Sergeja Prokofjeva, rano je naučio svirati klavir i komponirati, a poslije uz kreativno pisanje na sveučilištu diplomirao i kompoziciju. No, osim nekoliko mladenačkih albuma s pop-pjesmama, nije s tom djelatnosti više izlazio u javnost, premda je sviranje klavira njegova svakodnevna razonoda. 

Dan Brown u zagrebačkom HNK-u / Izvor V.B.Z. / Snimio Željko Lukunić / PIXSELL

To što je odabrao Zagrebačku filharmoniju, Hrvatsku i Zagreb za svjetsku praizvedbu svoga djela, a dan poslije u Centru Kaptol predstavio i svoju slikovnicu u prijevodu na hrvatski (izdavač VBZ), uistinu jest veliki događaj jer za ovog se pisca trgaju mnoge svjetske metropole i nakladnici. Taj će milenijski trenutak ostati zlatnim slovima zapisan u povijest od sveukupno 150 godina Zagrebačke filharmonije i to je njezin sjajan plasman na internetskoj platformi, pogotovo u trenutku kada su sve ostale izvedbe toga djela u svijetu, pa čak i ona američka, otkazane. Brown se prigodom pripreme i realizacije izvedbe u HNK-u iskreno oduševio gradom i glazbenicima, no autor nije u udobnosti središnje lože opušteno slušao svoju glazbu, već se i sam angažirao za njezin potpuniji doživljaj: u krajnjoj desnoj, tzv. gradskoj loži, okrenut prema gledalištu iz izvornog engleskog primjerka svoje slikovnice svaki je stavak popratio čitanjem vlastitih vrlo duhovitih onomatopejski oblikovanih stihova. Tek odabrane smo, prema režiji Petre Radin, odmah čuli i u prijevodu Damira Šodana, a iz hrvatskog izdanja knjige čitao ih je glumac Goran Grgić. 

Slično spomenutim Brownovim uzorima iz djetinjstva, njegova glazba karakterom i orkestralnim bojama crta osobine pojedinih životinja, uz dodatak mnogih stilskih posuđenica, poput jazza, swinga, popa, rocka i new agea. Kako je najprodavaniji pisac odlučio odjednom pisati klasičnu glazbu, za koju zasigurno nema ni vremena ni volje svladavanja kompleksnog tehničkog umijeća? Njegov je kineski nakladnik ušao u trag njegovoj mladenačkoj kaseti s glazbom za djecu SynthAnimals snimljenom na sintesajzeru i poželio to objaviti u novom izdanju. Tim je minijaturama Brown pridodao još pet te za orkestraciju i aranžmane angažirao vrhunskog stručnjaka u klasičnoj orkestralnoj kompoziciji, mladog američkog skladatelja Karla Bencha, koji je dvije godine radio na cizeliranju svirljivosti i orkestralnog kolorita. Za izvedbu glazbe Brown se obratio američkoj diskografskoj tvrtki Parma Recordings. Njezin je projektni direktor naš mladi dirigent međunarodne karijere Miran Vaupotić, koji vrlo uspješno godinama surađuje sa Zagrebačkom filharmonijom. U Zagrebu je on uz Zagrebački festivalski orkestar u ožujku 2019. (u dvorani Bersa na Muzičkoj akademiji) i snimio glazbu za aplikaciju, kao što je sada dirigirao svjetskom praizvedbom za pultom Zagrebačke filharmonije. 

To je veza Browna i Zagreba, koja će, nadajmo se potrajati i dalje. Vaupotić se pokazao kao vrlo spretan i pouzdan vodič kroz živopisno glazbeno životinjsko carstvo, pridodavši Divljoj simfoniji još i stavak Vitezovi svetoga grala iz glazbe Hansa Zimmera za film Da Vincijev kod te u dodatku netom napisan novi Brownov stavak – Zmaj, pisan očito za predstavljanje djela pred publikom Kine, iz koje je i došao poticaj za projekt. Browna je njujorški Time 2005. proglasio jednom od sto najutjecajnijih osoba koja je „spasila izdavačku industriju od utapanja”. Danas je on spasitelj klasične glazbe u širem društvu.