Žestoko osvježenje

Uz ime Žarka Jovanovskog, dobitnika VBZ-ove nagrade za najbolji roman 2020. – Pizzeria Europa – stoji da je zagrebački underground pjesnik, slam izvođač, prozaik, kantautor, grafičar i strip-crtač. S obzirom na njegov dosadašnji umjetnički opus (opuse), taj Zagrepčanin rođen 1966. vjerojatno je najpoznatiji u krugovima ljubitelja poezije (deset samostalnih zbirki pjesama; uvršten u antologiju Hrvatski pjesnički huligani objavljenu dvojezično u Ukrajini 2018; sudionik brojnih slam pjesničkih manifestacija), zatim među poklonicima glazbe (izdao je desetak albuma s glazbenim grupama), a zacijelo i među likovnjacima, budući da je diplomirao umjetničku grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i već se više od četvrt stoljeća bavi grafičkim dizaj­nom.

Izd. VBZ, Zagreb, 2020.

Proza je, zasad, po broju ostvarenja toga svestranog umjetnika na začelju popisa: objavio je, u vlastitu izdanju (2017), tek zbirku anegdotalnih fikcionalnih kratkih priča naslovljenu Priče o Lenjinu i Staljinu: praktični priručnik za izvođenje revolucije („100 priča o smrti za tešku noć“). Kad se sve to ima na umu – osobito činjenica da su piščeve „prozne vježbe“ bile prilično kratke i opsegom neznatne – onda doista iznenađuje s koliko je svježine, autorske samosvijesti i pripovjedačke zrelosti Jovanovski ispisao svoj opsežni (300 str.) i složeni roman. I sam pisac govori o svojoj nevjerici i začuđenosti nagradom, ali razlozi su njegova iznenađenja drukčije prirode. Navikao je, kaže u jednom intervjuu, na odbijanje u Hrvatskoj, na osjećaj da je on tu nepotrebni višak što god kreativno radio, pa i sad misli „da se radi o nekom čudu, o nekoj grešci“. Ne vjeruje ni da će ova nagrada u tom smislu išta promijeniti i pritom svoj osjećaj doslovno izriče riječima jednog od protagonista (u romanu iskaz, inače, ima mnogo šire, općenitije značenje): „Taj odvratan osjećaj da sam u Hrvatskoj krpa za brisanje poda u božjim rukama ostat će, mislim, kao jedna gorčina, doživotno.“ Činjenica da Jovanovski, govoreći u intervjuu o sebi, „posuđuje“ riječi svoga fikcionalnog junaka jasno upućuje na zaključak da je posrijedi autobiografski detalj, a i sam pisac ne krije da u njegovu tekstu ima mnogo autobiografskih elemenata.

U romanu Pizzeria Europa pripovijeda se o trojici prijatelja, pedesetogodišnjaka, underground pjesnika koji se sastaju u Beču i kreću autom u slovački grad Trnavu da bi jedne večeri, za sitan honorar, nastupili na glazbeno-poetskoj priredbi. Radovan živi u Zagrebu, Moran u Krapini, a Viktor je Zagrepčanin koji je već dugo nastanjen u Beču. Radnja romana komprimirana je u tjedan dana, a osim jedne noći zbiva se u prizemlju i podzemlju sirotinjskih četvrti metropole današnje Austrije. Jer Beč u ovom romanu nije grad blještavila i sjaja iz turističkih vodiča, nego grad napučen gastarbajterima i imigrantima iz bliskih i dalekih zemalja, u kojem se sudaraju Zapad i Istok, različite kulture i civilizacije, pun kriminala, socijalno ugroženih i obespravljenih. Nasilno policijsko iseljavanje anarhista iz skvota Pizzeria Europa, u kojem su se zatekla i trojica naših pjesnika, postaje središnja točka romana: stara građevina prerasta u simbol protesta svijeta protiv neoliberalnog kapitalizma.

Žanrovski, Pizzeria Europa je spoj romana ceste i romana o umjetnicima. „Putovati, izgubiti se na cesti. Bez para, polupijan, polutrijezan, mamuran… Promatrati iz automobila ili autobusa ljude, bale sijena i krave kraj puta (…). Promatrati ogromne table kraj ceste koje označavaju koliko još ima do cilja (…).“ Protagonistima romana zajedničko je to da su siromašni, često na rubu gladi, ali duboko predani svome shvaćanju umjetnosti – tvrdoglavo se žele baviti samo kreativom. Radovan nailazi na nepremostive teškoće kad pokušava situiranoj prijateljici iz srednje škole objasniti svoj egzistencijalni trenutak – zašto ipak i dalje uporno piše iako od toga može samo životariti. U dosta situacija u romanu lako je, u iskazima trojice protagonista, prepoznati autorove stavove o umjetnosti, a dakako i karakterističnu žestoku jezičnu gestu. Za sebe kaže da je „po svom habitusu anarhist“ i da na stvari gleda „s ironičnim odmakom“. Njegov lik Moran oštro je protiv akademika jer nameću jezik i pravila, a drži i da se valja boriti protiv institucija i struje; Viktor bi pokrenuo pjesnički cunami na nacionalizmima i fašizmima načetu i onemoćalu staru dobru Europu; Radovan pak preporučuje da se pri pisanju treba držati proživljenog i ne izmišljati, jer to omogućuje autentičnost i pruža priliku čitateljima da se poistovjete s onim što je napisano. Jovanovski pak izravno kaže da „svatko tko misli da su neke riječi i misli zabranjene – neka se bavi nečim drugim u životu“.

U romanu, čija se poglavlja sastoje od niza kraćih segmenata, što tekst dinamizira, kao što to čini i česta izmjena pripovjedačke perspektive, ima mnoštvo zanimljivih fragmenata. Ovdje spominjem jedan snažan, dramatičan fragment iz poglavlja Tulum…, a govori o emocionalnoj ispražnjenosti teme o izbjeglicama iz Sarajeva. Osobito uspjelim, duhovitim i za roman iznimno važnim smatram uvođenje motiva duhova i utvara (pojava povijesnih ličnosti: Marx, de Gaulle, Stevo Žigon, Bakunjin, Margaret Thatcher, Satan Europski itd.), koji Viktora a potom i druge „napadaju iz tame i vlastite podsvijesti“.

Roman Pizzeria Europa žestoko je osvježenje na našoj proznoj sceni.