ZAGORSKI BLUES SVJETSKOG GLASA

U sada već dobro poznatim okolnostima u kojima se našao i naš jazz, samostalni je cjelovečernji koncert 19. kolovoza održao sa svojim sastavom usni harmonikaš i interpret bluesa iz Zaboka Tomislav Goluban. Koncert je održan na ljetnoj pozornici HRT-a, nazvanoj Na sunčanoj strani Prisavlja, ime koje podsjeća na naziv glazbene špice najstarije emisije Hrvatskog radija Po vašem izboru. Mnogi i ne znaju da je riječ o davnašnjem orkestru Tommyja Dorseya i njegovoj nekadašnjoj uspješnici On The Sunny Side Of The Street.

Tomislav Goluban, u počecima skroman, a danas već međunarodno priznat glazbenik i vokalist, predstavio se na koncertu održanu sa svojim sastavom, u kojem su uz njega nastupili gitarist i vokalist Hrvoje Funda, gitarist Vid Kotarski, pijanist i orguljaš poznat iz jazz-krugova Jurica Leikauff, basist Nenad Kunštek i bubnjar Dragutin Hojsak. Bio je tu, ali samo u pojedinim izvedbama, i gost-pjevač Tomislav Vedrina.

Tomislav Goluban / Izvor službena stranica Tomislava Golubana

Temeljna je značajka izvođenja Tomislava Golubana repertoar sastavljen isključivo od skladbi koje sam potpisuje, a koje kao i zagorske narodne originale manje-više sve uklapa u stilske okvire bluesa, pri čemu ima potpunu podršku svih suradnika, koji također tom specifičnom glazbenom fenomenu pokazuju veliku stilsku privrženost. Uz niz originalnih skladbi tog tipa i zvuka napisanih na spomenutom predlošku poput Bag Full Of Troubles, Disapear For Good, Locked Heart, Hayloft Blues, Party Time Blues, Gamblers Blues, Searching For My Baby, tu su i originalne kompozicije vezane uz prezime autora, poput Pigeon Swing ili Pigeon’s Flight, dok kod nekih adaptacija autor zadržava autentične nazive svojih shvaćanja i izvedbenih verzija poput Rano v jutro, Lepe ti je Zagorje zelene, Išel bum v kleticu, Med bregi i Brzi vlak. Goluban nije zaboravio izvesti i svoj original Cug, koji nikada u programima ne zaboravlja, a to je karakteristična izvedba oponašanja zagorskog vlaka na jednostavnoj dijatonskoj usnoj harmonici od tri oktave kojom se autor za razliku od nekih drugih uglavnom služi. Pravo je iznenađenje programa bio i blues koji je kao pjevač izveo gitarist Hrvoje Funda, demonstriravši neprijeporne afinitete za takve interpretacije kakve se u nas na javnim nastupima dosta rijetko čuju i demantiravši opravdane konstatacije da nemamo baš velik broj glazbenika koji su u potpunosti shvatili takav originalan stil i način sviranja bluesa.

Tomislav Goluban je i ovim nastupom potvrdio da se iz skromnog talenta kakav smo upoznali prije više godina na jednom davnašnjem jam-sessionu u varaždinskom klubu Zvonimir Rogoz, očito prodorni diplomant zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, prometnuo u relevantna interpreta međunarodne reputacije koji između ostalog snima i u Chicagu, središtu električnog bluesa. Dosad je snimio i objavio jedanaest studijskih albuma surađujući u tom razdoblju i s nekim džezistima, primjerice pokojnim Boškom Petrovićem, Zdenkom Kovačićek, Lelom Kaplowitz, bluzerima Kennethom Smithom, G. Danielom, austrijskim orguljašem Raphaelom Wressnigom, pa čak i s našim skijaškim asom gitaristom Ivicom Kostelićem. Dva je zadnja albuma snimio u Sjedinjenim Državama s blues-glazbenicima iz Chicaga i Memphisa, što će mu donijeti i pozicije najboljih na američkim radijskim ljestvicama u stilskom području bluesa, a tu bi valjalo istaknuti još i zanimljive CD-ove Chicago Rambler i Memphis Light. Sva ta postignuća stavljaju Tomislava Golubana u red naših međunarodno priznatih glazbenika, što je on sa svojim sastavom još jednom potvrdio i spomenutim zagrebačkim koncertnim nastupom.