Vitalnost strip-scene

Od 25. do 27. rujna u zagrebačkoj Tvornici kulture održao se 23. međunarodni festival stripa Crtani romani šou, koji od 2017. nosi i međunarodni naziv Zagreb Comic Con. Premda se održalo u pandemijom novog koronavirusa uvjetovanim okolnostima koje su podrazumijevale reducirani broj događanja i izostanak planiranih inozemnih gostiju, uz dakako poštivanje uputa i preporučenih mjera nacionalnog Stožera civilne zaštite, i ovogodišnje izdanje popularnog CRŠ-a još je jednom potvrdilo činjenice o plodnosti, vitalnosti i bogatstvu domaće strip-scene u svim trima njezinim segmentima. Onom autorskom, u kojem se uz odavno etablirane scenariste i crtače javljaju i novi glasovi s novim poetikama i tematsko-izvedbenim preokupacijama, podjednako kao i u onom izdavačkom, u kojem se ovog proljeća pojavio ambiciozni novi nakladnik s dosad četirima izdanjima dvaju serijala klasične francusko-belgijske škole, te u onom čitateljskom iliti fanovskom, u kojem su se uz uobičajena lica u ovogodišnjim festivalskim prostorima pojavila i neka nova, mlađa i znatiželjnija. Sve navedeno prilika je za kratak osvrt na CRŠ kao na najstariji i najdugovječniji hrvatski strip-festival, na njegove korijene, zanimljivu prošlost uz mijene i prilagodbe te sadašnjost u kojoj se svi parametri neprestano mijenjaju, od izdavačkih politika preko čitateljskih preferencija i navika do medijsko-tehnološkog razvoja te razvitka novih platformi.

Posjetitelj ovogodišnjeg Comic Cona / Snimio SANJIN STRUKIĆ / PIXSELL

Priča kaže da je CRŠ nastao spletom okolnosti, davne 1995, kada su njegovi kasniji utemeljitelji Dalibor Talajić, Ivan Prlić i Ana Marinković (kojima su se poslije pridružili i dijelom štafetu preuzeli Tihomir Tikulin i Sebastijan Čamagajevac), posjetili tadašnji Salon stripa u Vinkovcima. Kako nam kaže Dalibor Talajić, pri povratku iz Vinkovaca među njima je vladalo nezadovoljstvo Salonom, koji je izgledao poput interne, komorne i samozadovoljne manifestacije namijenjene generacijskom krugu fanova, dok su oni bili mladi, gladni igre i željni velikog međunarodnog festivala koji bi izgledao poput onog u New Yorku. Željeli su širu, komercijalnu priču u kojoj bi bilo mjesta i za umjetnički i za underground-strip, ali ponajviše za onaj komercijalni, jer upravo on privlači novu publiku, a onda se iz kvantitete rađa kvaliteta, i umjetnička i eksperimentalna i svaka druga. Dok Talajić ističe da su u organizaciju festivala krenuli ne želeći praviti razliku između stripa kao umjetnosti i popularne zabave, drugi suutemeljitelj Tihomir Tikulin Tico domeće da tu dvojnu prirodu stripa nema smisla ni usklađivati, jer strip ili jest ili nije, odnosno u komercijalnom stripu i kod nas i u svijetu podjednak je broj vrhunskih kao i bezvrijednih naslova. Tikulin je autor Pimpeka, glavate i zubate žute kreature koja se godinama koristila za logo CRŠ-a, no ističe da su za uspjeh festivala i njegov vizualni identitet možda i zaslužniji Ivan Prlić kao umjetnički direktor prva četiri festivala i dizajnerica Melina Mikulić, koja se brinula oko kataloga, postera i ostalih vizualija, dok za prvi festivalski katalog i plakat izdvaja zasluge Štefa Bartolića i studija Bruketa & Žinić. Za sam naziv Crtani romani šou zaslužan je pokojni Edvin Biuković, kojeg Talajić naziva dobrim duhom festivala, osobom koja nije željela odustati ni kad su ostali razmišljali o tome, te da je sam naziv festivala, posuđen iz Biukovićeva stripa, odabran kao autoironičan, ali i stoga što strip kod nas nikad nije shvaćan ozbiljno i jer se među domaćim čitateljstvom za strip odavno udomaćila sintagma crtani romani. Talajić kao osobu zaslužnu za popularnost i vidljivost festivala ističe i Anu Marinković, u ono vrijeme zaposlenu na Radiju 101, koja je zaslužna i za pokretanje radijske emisije Crtani romani šou.

Od 2008. glavni organizator tada CRŠ-a, a danas Zagreb Comic Cona, koji je među ostalim ugostio svima omiljena Hermanna, autora Kena Parkera Iva Milazza, oca Zagora Galliena Ferrija, crtača Modesty Blaise i Axe Enriquea Badíju Romera te brojne druge slavne goste jest Slaven Gorički. On nam naglašava i tadašnju i današnju važnost festivala kao poligona za afirmaciju i promociju stripa i kao umjetnosti i kao zabave, osobito u maloj zemlji kakva je Hrvatska i kad je potrebno uložiti velike napore na više razina da bi vrijednosti stripa bile prepoznate i vidljive.

Istaknimo da je na ovogodišnje izdanje festivala u goste pozvan i mladi akademski slikar omiljen među kolekcionarima Stjepan Šandrk, čiji su hiperrelistične slike iz ciklusa Spektakl, inspirirane junacima stripova izložene u sklopu festivala.

Zaključno istaknimo kako je festival Crtani romani šou – Zagreb Comic Con osobito važan za promociju i afirmaciju domaćega stripa, a Gorički naglašava da je svake godine sve više autora, k tome i mladih i neafirmiranih, koji žele na festivalu promovirati svoje radove. Štoviše, promocija i afirmacija hrvatskoga stripa u svim njegovim oblicima i jest osnovna svrha i temelj festivala.