Veliki prijatelj Hrvatske

S nedavno preminulim velikanom češkog i svjetskog filma Jiříjem Menzelom imao sam zadovoljstvo kratko vrijeme provesti u većem društvu tijekom jeseni 2008, prilikom snimanja jedne od HTV-ovih emisija Posebni dodaci u kojoj je bio gost. U Hrvatskoj je tada boravio zbog snimanja dokumentarnog filma Vaše more, naše more, koji se često može gledati na programima državne dalekovidnice, a u kojem se, polazeći od vlastita djetinjstva i tadašnje čežnje za morem do kojeg iz njegova predgrađa Praga zbog „željezne zavjese“ nije mogao doputovati, na sebi svojstven duhovit, empatičan i (auto)ironičan način pozabavio hrvatskom stranom Jadrana i svim onim stereotipima i općim mjestima koja neizbježno prate diskurs o Česima i našoj obali. Humorno i blago Menzel je prozborio i o povijesti češko-hrvatskih odnosa, i o lječilištima u koja su u doba Austro-Ugarske stizali imućni češki gosti, i o (nekadašnjim?) predrasudama o siromašnim Česima kao najbrojnijim gostima ovdašnjega masovnog turizma, i o tome kako se na češke turiste odražava aktualno stanje u „turističkom sektoru“ i „industriji“. Premda u cjelini ne pripada u njegova najuspjelija ostvarenja, jer Menzel je ipak primarno vješt pripovjedač koji je altruistički portretirao obične i konvencionalne male ljude, s osloncem na duhovito eksploatiranje njihovih karakternih osobina, a u kontekstu konkretnih društvenih i političkih okolnosti, i dokumentarac Vaše more, naše more svjedoči o barem prividnoj lakoći kojom je stvarao podjednako antologijska ostvarenja zahvaljujući kojima je postao praktički istoznačnica za češki film i neodoljivi češki filmski humor, kao i manje uspjele naslove.

Jiřiji Menzel snimio je i dokumentarni film Vaše more, naše more o Jadranu i Česima

U spomenutoj emisiji Posebni dodaci Menzelovi su sugovornici bili doajen domaće dokumentaristike, redatelj, filmski kritičar i publicist Petar Krelja te filmolog Nikica Gilić, a Menzel je tada prešutno prešao preko brzopleto izgovorene tvrdnje da u današnje vrijeme, za razliku od vremena tri desetljeća prije kad je gostovao u glasovitoj filmskoj emisiji 3,2,1... kreni Ante Peterlića, nema velikih redatelja ni dominantnih struja i tendencija koje bi objedinjavale djela ambicioznijih i izraženijih autora. Ako uočljivijih zajedničkih stilskih i izvedbenih autorskih obilježja danas možda i nema, kao što možda nema ni autorskih i tematskih preokupacija koje bi povezivale više filmaša, velikih redatelja svakako ima (Bong-joon Ho, Michael Haneke, Kar-Wai Wong, Clint Eastwood, Pedro Almodóvar...), a i sam je Menzel bio jedan od njih. Napokon, godinu prije, 2007, Menzel se u zavidnoj formi vratio suptilnom nostalgičnom komedijom i oštrom društvenom satirom Služio sam engleskog kralja, posljednjim filmom koji je snimio prema prozi tada već desetljeće pokojnog Bohumila Hrabala. Menzel i Hrabal pronašli su se još 1966, kada su, shvativši da obojica savršeno dobro poznaju Čehe i njihov mentalitet, ali i da ih povezuju altruistični i empatični humor kao i ironičan pogled na obične ljude, realizirali antologijsku adaptaciju Hrabalova romana Strogo kontrolirani vlakovi, tragikomediju iz Drugoga svjetskog rata koja je osvojila Oscar, prema Menzelovim riječima ponajviše zahvaljujući kakvoći Hrabalove proze.

Perjanica uspona tada čehoslovačkog filma, Menzel je mnoge od svojih najvažnijih filmova snimio prema Hrabalovim djelima, od Ševa na žici preko Striženo, skraćeno i Svečanosti visibaba do Služio sam engleskog kralja. Nadahnuće je redovito pronalazio u književnim djelima i dramskim predlošcima (Vladimir Voinovič, Václav Havel), surađivao je i sa Zdeněkom Svěrákom, prema čijoj je priči snimio i svoj najpopularniji film, sjajnu komediju Selo moje malo koja mu je također donijela nominaciju za Oscar. Veliki prijatelj Hrvatske, u koju je često navraćao, a prije dvije godine je najavljivano i njegovo snimanje dokumentarnog filma o Zagrebu, Jiří Menzel bio je dobri duh češkog i europskog filma.