Teatar u vremenu pandemije

Dok je fizička distanca poništila ideju koja je upisana u samu bit teatra, a to je ideja zajedništva, upravo nas je povijesno iskustvo tješilo kako se teatar ne može poništiti

Planirati novu sezonu u vremenu kada su sva kazališta na svijetu zatvorena i kad nema najave njihova ponovna otvaranja činilo se suludim kao što bi se činilo suludim samo prije nekoliko mjeseci predvidjeti da će se ta ista kazališta u jednom danu zatvoriti i da će jedan do tada posve nepoznat virus imati za cilj – udaljiti ljude jednog od drugoga. No dok je fizička distanca poništila ideju koja je upisana u samu bit teatra, a to je ideja zajedništva, upravo nas je povijesno iskustvo tješilo kako se teatar ne može poništiti. Kazalište je uvijek nudilo istu, barem simboličku blizinu, koja podrazumijeva uzajamnost dijeljenja zajedničkih priča, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Dubravka Vrgoč / Snimila MARA BRATOŠ

Stoga smo i osmislili sezonu 2020/21. vjerujući da nam upravo kazalište u ovim nesigurnim, traumatičnim vremenima možda i ponajviše može pomoći. Odlučili smo tako gledatelje dramskim tekstovima, opernim izvedbama i baletnim nastupima iznova podsjetiti da je i za fiktivna putovanja nužno zajedničko evociranje uspomena. Da bi se izbjegla naporna, ponekad čak i nepodnošljiva zbilja, zaključili smo, najsigurnije je vratiti se u kazalište.

Od protekle sezone preostali su nam neki „zaostaci“, premijere koje nismo uspjeli izvesti, primorani zatvoriti kazalište 12. ožujka i ponovno ga otvoriti potkraj svibnja. No, srećom, nije riječ o velikom broju premijera. Ako u tom navođenju „kolateralnih gubitaka“ izostavimo scensko uprizorenje Murakamijeva romana Kafka na žalu, čija je prva izvedba ipak, uz velik trud redatelja Ivice Buljana i čitavog ansambla, bila potkraj lipnja (pokusi za nju započeli su iz kuća na Zoomu i Skypeu za vrijeme lockdowna), a premijera 18. rujna. Na popisu je dramskih premijera i uprizorenje romana Elene Ferrante Genijalna prijateljica. Odlučili smo se za tu scensku adaptaciju smatrajući da ova nestabilna vremena ponajbolje odgovaraju tzv. „velikoj literaturi“ i „važnim temama“. „Pišem kao ljudi koji neprestano lete zrakoplovom jer moraju, ali boje se da neće preživjeti, pate tijekom cijeloga leta, a kad slete, sretni su premda su izmoždeni“ – rekla je Elena Ferrante nedavno u intervju. Nije li to i naše iskustvo s turbulencijama COVID-19?

Premijerno ćemo izvesti i djelo ruskoga klasika Nikolaja Vasiljeviča Gogolja Revizor u režiji Sergeja Potapova. Gogoljeva „provincija“ u koju stiže lažni revizor danas se proširila na cijeli svijet i teško je izdvojiti lažni karakter od onoga pravog, kao što se teško snaći u nebrojenim lažnim ili pravim informacijama što nas svakodnevno sustižu.

Bit će praizveden i pobjednički tekst s natječaja za otkup suvremenog dramskog teksta koji je Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu raspisalo početkom godine. Na natječaj se javilo čak 166 pisaca, a većina drama problematizira obitelj i nemogućnost snalaženja u tranzicijskim stanjima.

U scenskom prostoru tonskog studija HNK-a predstavit ćemo i autorski projekt Ivora Martinića Jackpot koji istražuje temu prijateljstva.

Pred samom premijerom u ožujku „zaustavljena“ je baletna predstava Ponos i predrasude, koju prema romanu Jane Austin koreografira Leo Mujić, no njezinu ćemo premijeru izvesti u studenom. Druga je baletna premijera Giselle, koju će koreografirati plesač, koreograf i ravnatelj španjolskoga Nacionalnog baleta José Carlos Martinez.

U Operi su „zaustavljene“ dvije koprodukcijske izvedbe. Smrt u Veneciji u režiji Ive van Hovea i koprodukciji s Toneelgroep Amsterdam, Barbican Theatre iz Londona i Théâtre du Châtelet iz Pariza, umjesto u lipnju premijerno će biti izvedena tijekom sljedeće godine, a Offenbachov Fantasio u režiji Thomasa Jollyja i koprodukcija s Opéra Comique de Paris, Grand Théâtre de Geneve, Opéra de Rouen i Opéra de Montpellier umjesto u lipnju 2020. premijeru će imati u lipnju 2021. Sezonu će otvoriti i Bizetova Carmen u režiji Bernarda Arnauda. Odlučili smo se za COVID-verziju koja podrazumijeva nešto smanjen orkestar i zbor te izostanak scenografije kako bismo uz propisanu distancu na pozornicu mogli smjestiti što više sudionika. Autorima je izazov iznaći inovativna scenska rješenja u granicama koje ne limitiraju maštu.

Nastavljajmo suradnju s Muzičkim biennalom Zagreb te ćemo u travnju praizvesti i operno djelo Posljednji intermezzo Berislava Šipuša.

Festival svjetskog kazališta otvorili smo u veljači s idejom da se on održava u prvih šest mjeseci ove godine u kulturnom programu hrvatskoga predsjedanja Vijećem Europske Unije. Ideja je bila da tijekom šest mjeseci svaki mjesec predstavimo jednu predstavu, dok bi paralelno Drama, Opera i Balet HNK-a u Zagrebu gostovali na pozornicama europskih teatara. Uspjeli smo u dva mjeseca izvesti Gotovčeva Eru i balet Smrt u Veneciji u Budimpešti, Antigonu u Liègeu i Smrt u Veneciji u Lisabonu, a onda je potkraj veljače COVID-19 zaustavio naša europska kazališna gostovanja.

Na početku festivalskog programa, u veljači, Tiago Rodrigues predstavio se predstavama Sopro i By Heart, a potkraj rujna Pippo Delbono predstavom Sreća. U listopadu je na programu Sylvia Fabricea Murgie, a krajem mjeseca Obitelj Mila Raua. Festival bi trebao završiti izvedbom predstave Dijete belgijske kazališne skupine Peeping Tom.

Planiramo i manje glazbenoscenske forme (koncerte, recitale....) kojima ćemo privlačiti publiku u mjesecima u kojima će očito jedino neizvjesnost biti izvjesna i u kojima ćemo se ponajprije truditi da zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište bude i dalje gledateljima zanimljivo te da ostane otvoreno.