Pronicanje u najdublji bezdan postojanja

S obzirom na to da naslov Barbarićeve knjige na izniman način sabire ono bitno, kako svih sadržanih tekstova tako i cjelokupne Schellingove misli, u ovom ćemo se prikazu usmjeriti na sam naslov, no ne tek kako bismo zaobilaznim putem sebi olakšali upuštanje u zahtjevan sadržaj Schellingove filozofije, nego jer se njime bitno zaokružuju sve sadržane teme.

Nije potrebno osobito isticati kako svaki naslov pojedine knjige nastoji, koliko je to moguće, sabrati, sažeti ili zahvatiti ono osebujno što kao bit prožima cjelokupno djelo, te je što spretnije iznijeti u svega nekoliko riječi. Ta sažeta bit cijele knjige stoji tako izložena pred čitateljem kao polazišna točka, prva i jedina predodžba izgrađena neposredno prije upuštanja u sam sadržaj. Kada je riječ o filozofijskom tekstu, kao što je to ovdje slučaj, ta sabiruća misao cijele knjige može potaknuti uzlet i dati poticaj svakomu tko se želi upustiti u njezin sadržaj, ali i pobuditi doživljaj zastrašujućeg ponora toliko nužna za dohvaćanje filozofijske istine. Knjiga Bezdan slobode. Uz filozofiju F. W. J. Schellinga, autora Damira Barbarića, objavljena u veljači 2020. u Matici hrvatskoj, mogla bi čitatelju u prvi mah djelovati neprozirno, obeshrabrujuće ili ga čak navesti na krivi trag. S obzirom da naslov Barbarićeve knjige na izniman način sabire ono bitno, kako svih sadržanih tekstova tako i cjelokupne Schellingove misli, u ovom ćemo se prikazu usmjeriti na sam naslov, no ne tek kako bismo zaobilaznim putem sebi olakšali upuštanje u zahtjevan sadržaj Schellingove filozofije, nego se njime bitno zaokružuju sve sadržane teme.

Izd. Matica hrvatska, Zagreb, 2020.

Knjiga sabire šest kraćih rasprava prevedenih s njemačkog jezika, nastalih u proteklih nekoliko godina s ciljem da se, kako sâm autor ističe, hrvatskoj publici približi Schellingova filozofija. U proteklih nekoliko desetljeća istraživanje Schellingove filozofije zadobilo je novi zamah zahvaljujući pozamašnu broju novopronađenih zapisa predavanja te se ovom knjigom čitatelj želi uvesti u njegov doista impozantan opus.

Premda je riječ o misaono zahtjevnoj i tek krajnjim naporom dohvatljivoj filozofiji, Barbarić s osobitom lakoćom izričaja i pomnim tumačenjem određenih pojmova čitatelju uspijeva približiti neka od misaono najdubljih mjesta Schellingove filozofije. Rasprave tako zahvaćaju temeljna pitanja, kako iz ranijeg tako i kasnijeg razdoblja njegova filozofiranja. Obuhvaćene su tako teme iz ranije filozofije prirode, primjerice u tekstu pod naslovom „Opće tijelo stvarī“. Schellingov nauk o materiji u Würzburškom sustavu, zatim teme iz filozofije umjetnosti u tekstu pod naslovom Magična snaga ritma. Uz Schellingovo tumačenje glazbe te teme iz kasnije filozofije mitologije u tekstovima pod naslovom Mitologija kao povijest bogova i Božje hrvanje sa smrću. Schellingovo tumačenje grčkih misterija.

Sfera nad-bitkovnog

Na prvi bi se pogled moglo činiti kako te teme imaju malo toga ili gotovo ništa zajedničkoga, no upravo u njima Barbarić nastoji sagledati ono unutarnje i bitno, kako se sam Schelling često izražava, samu ideju, odnosno ono po sebi same umjetnosti, prirode i mitologije. Unutrašnje bitstvo navedenih područja filozofiranja Schelling traži ne tek u osjetilnoj zbilji, ne tek u bitku, nego upravo u onom vječnom, u onom nad-bitkovnom i pred-povijesnom. Barbarić se u svojim raspravama upušta u tu sferu nad-bitkovnog, upravo kako bi dohvatio i iznio ono bitno Schellingove filozofije. Uz takvu tvrdnju odmah se, doduše, postavlja pitanje kako je uopće moguće govoriti o nečemu što nadilazi svaku kategoriju?

Odgovor na to pitanje daju nam pretposljednja rasprava pod naslovom Bezdan slobode. Pojam slobode u Schellinga i Pareysona te posljednja i zaokružujuća rasprava pod naslovom Stupnjevi početka. Schellingova Razdoblja svijeta. Pretposljednja rasprava mogla bi se ujedno sagledati i kao svojevrsna pripremna rasprava za temu početka u Razdobljima svijeta. Samo ćemo uzgredno napomenuti da Razdoblja svijeta slove kao jedno od temeljnih Schellingovih djela, a objavljena su tek postumno 1861. u Sabranim djelima. Schelling je razradio tri verzije Razdobljā svijeta, 1811, 1813. i 1814/15. godine, no u Sabranim djelima objavljena je posljednja i najobuhvatnija verzija. Druge dvije verzije objavljene su tek 1946.

Raspravljajući s Luigijem Pareysonom, Barbarić jasno određuje Schellingov pojam slobode, ne tek kao slobodu čina, niti kao slobodu izbora, nego kao nad-bitkovno samstvo (Lauterkeit), upuštajući se potom u posljednjoj raspravi u ono pred-vremensko, „ispripovijedano“ u Razdobljima svijeta. Tako shvaćena sloboda, odvojena od sveg bivanja i imanja, u sebi je čista opuštenost koja ne traži ništa izvan sebe, pa je u nedostatku primjerenih pojmova u Sche­llinga označena i kao volja koja ne hoće ništa, koja ne žudi ni za kakvom stvari, budući da je sama već punina svega. Dohvaćanje te jednostavnosti i „čiste nagosti“ nije moguće putem mišljenja i pojmovnog spoznavanja, nego kako Barbarić ističe, jedino putem osjećaja i unutrašnjeg iskustva. „A ako već nitko drugi, protiv takva slijepog, slijepoj nužnosti podvrgnutog bitka ustat će filozof (…) koji u sebi i u svemu što jest kao ono jedino i naprosto najviše osjeća i zna čistu slobodu i ljubav (…).“ Razlikujući slobodu i bitak Barbarić napominje kako se toj vječnoj slobodi, tom bezdanu, može približiti tek jednakom samošću vlastite biti.

Čovjekov usud

Premda bi, kako i sam autor naglašava, ti stavovi mogli djelovati kao spekulativno zanesenjaštvo, upravo ono najdublje u dohvaćanju bezdana vječnosti sastoji se u tome što Schelling nikako ne izostavlja pojavnost realne prirode, ne upušta se u bezizlaznosti nauka o emanaciji ili gnosticizmu, nego se kroz prirodu uzdiže ponad nje. Dohvaćanje nad-bitkovne samosti slobode ne proizlazi stoga samo iz visine filozofije slobode nego i iz dubine prirode. Promišljanjima uz Razdoblja svijeta Barbarić ujedno zahvaća svu problematiku prethodnih rasprava, od materije kao „vidljive dubine“, preko ritma, kao osnovnog elementa glazbe shvaćene kao „harmonije samog vidljivog univerzuma“, do razumijevanja mitologije kao pred-povijesne svijesti neodvojive od kozmičkih potencija i teogonijskih sila, upravo time što se ono najdublje tih potencija naposljetku sabire u bezdanu same slobode.

Barbarićeve riječi nekako najprimjerenije za kraj iznose čovjekov usud, koji se na koncu može svesti na činjenicu da naša žudnja za bitkom priječi dohvaćanje nad-bitkovne jednostavnosti.

„Time je dan možda donekle zadovoljavajući odgovor na pitanje kako se čovjek može, pa i samo na trenutak, približiti onoj nad-bitkovnoj samosti, posve uskraćenoj i nedostupnoj osjetilima, mišljenju i htijenju. Jer ‘bezdan vječnosti, pred kojim se čovjek užasava kad mu je doveden pred svijest’ svakom je čovjeku mnogo bliže nego što on to može i želi opaziti i sebi priznati.“

Zaključno možemo kazati kako je knjiga Bezdan slobode vrlo vrijedan poticaj svakomu tko želi proniknuti u najdublji bezdan postojanja te se upustiti u istraživanje Schellingove filozofije, poglavito imajući u vidu da se u novije vrijeme, uslijed novopronađenih zapisa predavanja, njegovoj filozofiji pristupilo mnogo ozbiljnije nego što je to bio slučaj u razdoblju kada je velik dio ostavštine još bio neotkriven. Barbarićeva knjiga tematski je vrlo odmjerena, zahvaćajući pritom raznovrsne probleme, objedinjujući ih na koncu u najznamenitijem Schellingovu pokušaju uspostavljanja povijesne filozofije, u Razdobljima svijeta.