Povijesna, društvena i vjerska slika hrvatskoga blaženika

Dugometražni dokumentarni film Stepinac: kardinal i njegova savjest redateljice i scenaristice Višnje Starešine kvalitetan je doprinos revalorizaciji društvenoga, povijesnoga kao i vjerskoga značenja bl. Alojzija Stepinca, zagrebačkoga nadbiskupa, a poslije i kardinala, tijekom turbulentnih zbivanja prije, tijekom i nakon Drugoga svjetskoga rata. Višnja Starešina poznata je hrvatska novinarka, publicistkinja i autorica nekoliko dokumentarnih filmova.

Dokumentarni prvijenac Treći pohod (2008) bavi se dolaskom mudžahedina u Bosnu i Hercegovinu nakon početka krvavoga rata 1990-ih i pokazuje da je autoričin prelazak u filmsku dokumentaristiku sasvim opravdan. Potvrdio je to i sjajan film Zaustavljeni glas (2010) o novinaru Siniši Glavaševiću, opsadi i padu Vukovara, izrazito dojmljivo djelo snažne emocionalnosti čija snaga ne jenja ni nakon više gledanja.Temeljitom raskrinkavanju komunističkoga totalitarizma posvetila je pozornost u Neprijatelju naroda (2015) o sustavnoj represiji nad Hrvatima nakon Drugoga svjetskoga rata. Taj je film dijelom kronološki i kontekstom kompatibilan upravo s novim ostvarenjem, radom koji je autorica promišljala više godina, a počela stvarati gotovo odmah nakon Neprijatelja naroda.

Dokumentarni film o Stepincu gledatelja ne ostavlja ravnodušnim / Izvor Interfilm

Nastao u koprodukciji Interfilma i Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta, Stepinac: kardinal i njegova savjest kompleksno je djelo, dosljedna rekonstrukcija života i djelovanja nedvojbeno najvažnijega predstavnika Katoličke crkve u Hrvatskoj u 20. stoljeću. No jasno je da Stepinčeva važnost nadrasta hrvatske granice, jer njegova je poruka sveobuhvatna. Aktivnosti poduzete za spašavanje ugroženih ustaškim režimom u NDH, baš kao i ustrajnost da se ne pokloni komunističkome nakon rata – što ga je izložilo nepravednoj osudi i utamničenju – potvrda su i humanizma i vjerskog kreda.

U filmu se odlično prožimaju arhivska građa, filmska i fotografska, s mnogobrojnim komentarima sudionika zbivanja ili njihovih potomaka, etabliranih povjesničara, crkvenih prelata i sasvim običnih ljudi koji su preživjeli Holokaust uz Stepinčevu pomoć. U filmu se ne pojavljuju samo Hrvati, jer Stepinčev je status i u inozemstvu bio i ostao izniman, pogotovo u SAD-u.

Tako je središnji govornik povjesničar Robin Harris, zatim su tu Ivo Banac, Jure Krišto, Esther Gitman, kao i Nada Mihail Brandi, mlada povjesničarka koja istražuje povijest Židova na području nekadašnje Jugoslavije. Prisutni su i kardinali Josip Bozanić i Stanislaw Dziwisz, osobni tajnik Ivana Pavla II. Varaždinski biskup u miru Josip Mrzljak, bio je kao dječak svjedok Stepinčeva zatočeništva u Krašiću. No ako su već navedeni kao i mnogi preživjeli pozvani sudjelovati u filmu, potomci Renate Bauer – židovske djevojčice koja je spašena zahvaljujući Stepinčevoj organiziranoj mreži – u filmu su se našli slučajno, autorica ih je upoznala u Izraelu tijekom rada na filmu.

Odabirući sudionike, Višnja Starešina pokušala je stvoriti objektivnu sliku, nastojala izbjeći senzacionalizme, a kontroverzama prilazi smireno i ne upušta se u moguće rasprave s njima. Argumentirano odgovara na izazove o Stepincu, nakupljene tijekom desetljeća, poziva na uspostavu dijaloga, samosvjesnoga stava sa više stanovišta vrednuje njegovu ulogu. Odabirući navode iz propovijedi, pisama ili zabilješki, kao i sa suđenja, dopustila je i samome Alojziju Stepincu da definira vlastiti životni kredo i odgovor na teške situacije u kojima se našao.

Izniman je to film, povijesna, društvena i vjerska slika znamenitoga hrvatskog nadbiskupa i kardinala, bogata konteksta, iako u filmskome smislu ne u potpunosti izvanredno dokumentarno ostvarenje. No manji nedostaci, kao što su povremeno nasljeđe televizijskoga stila, ili pak neurednost dramaturgije zadnje četvrtine, ne štete dojmljivosti niti niječu važnost filma Stepinac: kardinal i njegova savjest.