Nova hrvatska strip-izdanja

Hrvatski su nakladnici stripa i ove godine objavili niz vrijednih ostvarenja. Takav niz da je teško odabrati samo neke od naslova ili pak neke od nakladnika. Upravo zbog toga iz raznih razloga osvrnut ću se ukratko na četiri stripa. Prvi je Jugurta zbog njegova povijesnoga konteksta, slijede žanrovski zanimljivi Lester Cockney i Nestor Burma i naposljetku Berlin zbog mjesta u suvremenom stripu i posebna pristupa povijesti.

Jugurta, Jean-Luc Vernal, Hermann Huppen, Franz (Frontispis, 2020) –

Povijesno utemeljen serijal Jugurta zasnovan je na zapisima Gaja Salustija Krispa i usmenoj predaji o pobuni numidskoga kralja protiv Rimske Republike, tek nešto nakon Drugoga punskog rata. Scenarist Vernal na takvim je izvorima pokušao uspostaviti osobnu vizuru stripa prilagođena širem čitateljstvu, a prve dvije epizode u crtačkoj izvedbi tada mlada Hermanna Huppena objavljivane su u nastavcima od 1967. do 1970.

Na prvi je pogled riječ o arhetipskome pustolovno-akcijskom radu francusko-belgijskoga stripa. No sukladno s društvenim previranjima Vernal je uz referiranje o otporu rimskoj državi stvarao i analogiju dekolonizacijskih procesa u francuskim kolonijama, komentirao slom njezinih imperijalističkih težnji. Sve izraženija političnost razlog je što se prvotno stalo na dvije epizode. A i Hermann je uz rad na serijalima Bernard Prince i Comanche sa scenaristom Gregom bio preopterećen. Ipak Jugurta je nastavljen 1976. s crtačkim udjelom Franza Drappiera, poznatijega kao Franz. Povijesni se kontekst izgubio, iako je ostala neupitna vjerodostojnost razdoblja. Popularnost serijala nastavila se i desetljeće poslije, a bio je rado čitan i u nas. U ovome integralu okupljene su obje epizode s crtačem Hermannom i prva s crtačem Franzom, pa čitatelj zorno može posvjedočiti izvedbi i kontekstu zanimljivoga, iako ne i vrhunskoga serijala.

Lester Cockney, Franz (Front­ispis, 2020) –

Povijesno-pustolovni serijal Franzovo je autorsko djelo. Inovativna pristupa, natopljena emocionalnošću, Lester Cockney strip je o neprilagođenome Ircu koji se tijekom sredine 19. stoljeća našao u britanskim kolonijama u Aziji. Započet 1980, već je s prvim epizodama pokazao visoku kvalitetu i postigao izniman status. Prvi integral obuhvaća tri epizode, Kabulske lude, Snijeg je škripao i Jedna Mađarica u Punjabu, uz činjenicu da su prve dvije čvrsto tematski povezane. Sjajan je to strip, vrhunac Franzove karijere i među najvažnijim djelima žanra – barem u posljednjih četrdesetak godina. Obilježava ga lakoća pripovijedanja, složenost, ali i preglednost zapleta, neupitna naklonost prema likovima – njihova temeljita karakterizacija i precizni dijalozi. Zatim poznavanje povijesnih okolnosti, raskošan crtež, ljubav prema prostranstvima i napose konjima te izvrsno definiranje zakonitosti jezika stripa i režije. Franz je bio kadar s lakoćom prelaziti iz dramskoga u komično, iz kontemplacije u akciju, a njegov je akulturacijski pristup neupitan. Upravo je u nas tiskan i drugi integral Lestera Cockneyja u kojem se junak, na svojem putovanju, vraća u Europu. Nakon završetka prvoga dijela serijala nastale su i epizode mladoga Lestera kao i one u kojima odlazi u Sjevernu Ameriku pa se pomalo mijenja žanrovski fokus. Prerano preminuo Franz Drappier bio je plodan autor, iza njega je ostao velik broj djela, a uz Lestera Cockneyja stvorio je još nekoliko serijala, među kojima su najdugotrajniji i najkvalitetniji pustolovni Thomas Noland i također sasvim autorski Lutka od slonovače. No u osvrtu na Franzov opus nedvojbeno je najvažniji upravo Lester Cockney, ostvarenje koje nije ništa izgubilo na kvaliteti, a čini se i još slojevitijim nego u doba nastanka.

Nestor Burma, Léo Malet, Jac­q­u­es­ Tardi (Bookglobe, 2018, 2020) –

Tvrdokuhanoga privatnog istražitelja Nestora Burmu osmislio je francuski pisac Leo Malet još tijekom Drugoga svjetskoga rata, a u kasnijim je desetljećima napisao čak 33 romana s Burmom kao središnjim likom. Filmske i televizijske adaptacije Maletovih djela protežu se od 1940-ih pa do 2000-ih, a sam je pisac započeo s idejom o prilagodbama u strip. Tako je vrsni strip-umjetnik Jacques Tardi surađivao u pet albuma serijala Nestor Burma: Magla na mostu Tolbiac (1982), Kolodvorska ulica 120 (1988), Smrtonosni mamurluk (1990), Smrt čovjeka iz Marseillea (1996) i Jesi li vidio moj leš? (2000), dostupnih i u nas u dvama integralima. Ako Nestora Burmu smjestimo u tradiciju tvrdokuhanoga kriminalističkoga žanra prvotno nalik američkim ili francuskim privatnim detektivima poput Chandlerova Philipa Marlowea, Hammettova Sama Spadea ili pak Simenonova Magrieta, odlikuje ga samosvojnost miljea ratne i poratne Francuske, napose Pariza, kao i habitus samoga Nestora Burme. Arhetipski se tako obrasci podžanra nadograđuju Maletovom, a u slučaju stripa i Tardijevom nadgradnjom, interpretacijom i rekonstrukcijom. Stvaralački je iskorak Jacquesa Tardija izniman. Prepoznatljiva i utjecajna stila i prosedea, njegove crno-bijele adaptacije Maletova kriminalističkoga junaka pravi su užitak u istraživanju jezika stripa, stvaralaštva izvrsnoga stripa autora kao i žanra kriminalističkoga noira. Svaki od albuma nudi bogatstvo i u prvom čitanju, a u novima otkriva se u raskošnom rasponu koji se s vremenom čini sve slojevitijim, pa je riječ o pravim remek-djelima devete umjetnosti. Zanimljivo je da su nakon Tardija serijal od 2005. u koloriranoj izvedbi naizmjenice preuzeli autori Emmanule Moynot i Nicolas Barral, a novi je album objavljen u Francuskoj upravo ovoga mjeseca.

Berlin, Jason Lutes (Fibra, 2020) –

Epski obujam od gotovo 600 stranica grafičke novele Berlin američkoga autora Jasona Lutesa tek je naznaka činjenice da je posrijedi djelo koje je u raznim etapama nastajalo više od dva desetljeća sve do 2018. Smješten u razdoblje Weimarske republike od 1928. do 1933, kroz prizmu više likova Berlin svjedoči o društvenom, gospodarskom i kulturnom usponu glavnoga grada Njemačke, ali i sve snažnijem usponu nacizma, koji rezultira i preuzimanjem vlasti. Djevojka Marthe s umjetničkim aspiracijama i novinar Kurt, zatim obitelj u kojoj se majka priklanja komunistima, a otac nacistima s rasapom i među djecom, stanje židovske zajednice, agresivni nacisti, dalji niz fiktivnih, kao i stvarnih likova isprepleću se u neupitnome Lutesovu magnum opusu. Kroz podjelu na tri dijela: Grad od kamenja, Grad od dima te Grad od svjetla autor kroz kontekst vremena i prostora predočava djelovanje i sudbine precizno okarakteriziranih likova, Zbivanja su strelovita, uspon grada neumitno klizi prema propasti totalitarizma, a likovi još nisu svjesni što će snaći njih, državu kao i čitav svijet. Lutesov crno-bijeli crtež izvrstan je u oslikavanju likova, povijesna dojmljivost faktografije, odjeće ili pak arhitekture nedvojbena, a koordiniranje svih elementa jezika stripa velikom većinom neprijeporno. Kompleksna struktura Berlina u njegovoj se izvedbi lako prati, navodi na promišljanje i vlastitu čitateljevu prosudbu te otvara niz tumačenja, od umjetničkih do povijesnih. Koliko god neobične mogu biti usporedbe Berlina sa sjajnim stripom Maus Arta Spiegelmana i velikim književnim djelima poput Berlin Alexanderplatza Alfreda Döblina ili Uliksa Jamesa Joycea, sasvim su opravdane, jer posrijedi je vrhunsko ostvarenje devete umjetnosti. Relevantan i vjerodostojan u prikazu razdoblja, Berlin istodobno korespondira s duhom današnjih vremena.