KNJIŽEVNOST IZDVAJA

Led Ulle Lene Lundberg –

Na prvi se pogled može učiniti da priča o životu na izoliranom švedskom otočiću Orarni nakon Drugoga svjetskog rata ima malo toga zajedničkog sa suvremenošću. Fabula romana Led švedsko-finske autorice Ulle Lene Lundberg (prev. Edin Badić, Hena com), za koji je dobila uglednu književnu nagradu Finlandia, prati dolazak novoga pastora s obitelji u malu zatvorenu zajednicu na Orarni i postupno privikavanje na surovu klimu otoka koji je velik dio godine okovan ledom.

Izd. Hena com, 2020.

Taj led doduše omogućuje lakši kontakt s obližnjim otocima, ali posve onemogućuje odlazak na kopno, određujući u velikoj mjeri izoliran i težak život otočana. Oni uspijevaju preživjeti jer poštuju led i znaju da je priroda uvijek jača od njih. Mala kriva procjena debljine zaleđene površine mora i precjenjivanje vlastite snage odvest će jednog od ključnih aktera romana u smrt. Nije riječ samo o grešci neiskusna putnika po ledu nego o svojevrsnom hybrisu koji se plaća glavom: on je podcijenio snagu leda. U tom smislu Led Ulle Lene Lunberg nije samo povijesni roman nego i alegorija suvremenoga čovječanstva, koje se beskrajno osililo te smatra da može pokoriti i prirodu. Tako Led, govoreći o prošlosti na udaljenom otoku, progovara i o nama danas ovdje te, osim užitka u čitanju, poziva i na razmišljanje.

Pseći arhipelag Philippea Claudela –

Na promišljanje i na promjene sasvim izravno poziva roman Pseći arhipelag Philippea Claudela (prev. Dubravka Celebrini, Edicije Božićević). Jedna je od prvih rečenica djela upozorenje čitatelju: „Kako će buduća stoljeća suditi o vašem vremenu?“

Izd. Edicije Božičević, 2019.

Slijedi gorka priča o izmišljenom vulkanskom otoku u Psećem arhipelagu, na kojem obitava čudna mala zajednica, čvrsto se držeći svojeg načina života i ne priznajući nikakav drugi. I čini da sve dobro funkcionira, dok jednog dana na obali ne osvanu tri mrtva tijela crnih ljudi. Jasno je samo da ih je more doplavilo, ali što se dogodilo, nitko i ne želi znati. Načelnik čvrsto odlučuje sve zataškati i praviti se kao da se ništa neobično nije dogodilo. Ipak, Učitelj provodi malu istragu na svoju ruku te dolazi do neočekivanih zaključaka, a onda na otok dolazi i Inspektor. Iako se većina otočana pokušava i dalje praviti kao da tijela na obali nije ni bilo, to im ne uspijeva, što rezultira postupnom općom katastrofom. Pseći arhipelag razvija se u srazu osuđujućeg glasa pripovjedača i postupaka mještana te postaje alegorija suvremenog načina života. Iako tijela na obali otoka aludiraju na migrantsku krizu, riječ je o mnogo dubljoj problematici. Ako suvremeni čovjek i dalje bude mislio samo na sebe, izgubit će ljudskost, a time i život sam. Davno je John Donne rekao da nitko nije otok.

Nebeska tijela Jokhe al-Harthi –

Jokha al-Harthi, suvremena omanska spisateljica, međuljudskim se odnosima na bitno drukčiji način bavi u romanu Nebeska tijela (prev. Mirna Čubranić, Hena com), kojem je 2019. dodijeljena nagrada Man Booker International. Izravni je prijevod originalnog naslova Mjesečeve žene, a odnosi se na tri sestre iz dobrostojeće omanske obitelji: Mayyu, Asmu i Khawlu.

Izd. Hena com, 2020.

One su vrlo različite po karakteru i različito se postavljaju prema problemima koje donosi vrijeme u kojem žive. Roman funkcionira kao reinterpretacija sage te u nekronološkom pripovijedanju obuhvaća tri generacije jedne porodice u rasponu od kraja 19. stoljeća do početka 21., a time opisuje i tranziciju Omana iz patrijarhalne, ruralne islamske zemlje u naftom bogatu urbanu današnju državu, koja se i dalje bori sa svojom prošlošću. No u središtu svega je uvijek pojedinac i njegovi odnosi prema drugima, ponajprije prema obitelji, a onda i prema prošlosti. Iako je osobita vrijednost Nebeskih tijela ukorijenjenost romana u arapsku kulturu, problemi s kojima se susreću njegovi likovi mnogo su nam bliži nego što se to može pomisliti. Čitanje tog djela znači prozor u drukčiju kulturu, ali i dodir s općeljudskim problemima.