Vijenac 694

Glazba, Zadnja stranica

GALA KONCERTI: NESSUN DORMA, KARITA MATTILA, DIR. BEATRICE VENEZI I VILLE MATVEJEFF, RIJEKA 2020 – EPK

Glazbeni vrhunci europske prijestolnice kulture

Piše Davor Schopf

Udarni glazbeni prilozi i vrhunci manifestacije Rijeka 2020 – EPK bili su koncerti Nessun dorma i onaj proslavljene finske primadone Karite Mattila, koja je nastupila 18. rujna

Gala koncerti Nessun dorma, gala koncert Karite Mattila te izvedbe Mahlerove 2. simfonije, Uskrsnuća, bili su udarni glazbeni prilozi i vrhunci manifestacije Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture. U neizbježnim okolnostima pandemije koronavirusa to je doista mnogo jer je bilo europski i za pamćenje. Nažalost, u programu EPK-a planirani gala koncert Eline Garanča i hrvatska praizvedba opere Kralj Roger Karola Szymanowskog otpali su.


Riječki nastup finske primadone Karite Matilla koja je tri desetljeća u Metropolitanu tumačila sedamanest uloga / Snimio Dražen Šokčević

U dvama djelomično različitim programima Nessun dorma, održanim 23. i 25. srpnja, na otvorenom prostoru Trga Riječke rezolucije (usput rečeno, izvrsnu za takve koncerte) nastupili su Riječki simfonijski orkestar, Riječki operni zbor te desetak prvaka i solista Riječke opere, pod ravnanjem talijanske dirigentice Beatrice Venezi. Trebalo je nešto vremena da bi se osvijestilo kako ne prisustvujemo gala koncertu nekih poznatih opernih zvijezda nego redom članova Riječke opere, uz velik doprinos Zbora, u atraktivnom i opsežnom programu trajanja od gotovo tri sata s nizom arija i cijelih prizora iz pojedinih opera. Neke su se točke ponovile, što je bilo dobro jer se na drugom koncertu nisu ponovili tenorski kiksevi s prvoga.

Repertoarno je bilo zanimljivo čuti prizor i duet Don Carla i Rodriga iz Verdijeva Don Carla, u raspjevanoj izvedbi Domagoja Dorotića i Roberta Kolara. Također prizore iz Aide, koja je u međuvremenu izvedena koncertno na početku nove sezone. Ivana Srbljan vrlo je lijepo i u širokim lukovima otpjevala dvije arije Saint-Saënsove Dalile.

Riječanka sa stalnom adresom u Štutgartskoj državnoj operi Diana Haller prezentirala je dio repertoara koji ondje pjeva, kao Donna Elvira u Mozartovu Don Giovanniju i Rosina u Rossinijevu Seviljskom brijaču, a i dio budućeg repertoara, kao Eboli u ariji iz 1. čina Don Carla, otpjevavši sve besprijekorno.

Pjevali su se zborovi iz Nabucca i Lucije di Lammermoor, svirao bakanal iz Samsona i Dalile, Kristina i Robert Kolar izveli su dva ulomka iz Mascagnijeve opere Cavalleria rusticana. Anamarija Knego i Aljaž Farasin izveli su, uz napitnicu, i duet Un di felice… iz Traviate. A onda je vrhunac koncerata pripao Pucciniju.


Sopranistica Kristina Kolar i dirigentica Beatrice Venezi

Aljaž Farasin i Anamarija Knego izveli su arije Rodolfa i Mimi te završetak prvog čina La bohème s toliko srčanosti i dobre energije da su ispunili srca svih slušatelja. Ne sjećam se takve emotivnosti kakvom je Anamarija Knego obojila i ispunila frazu Ma quando vien lo sgelo u ariji Mimi.

A kraj drugog koncerta Kristina Kolar okrunila je nastupnom arijom Turandot s toliko glasovne ljepote, snage te lakoće u zapjevima i emisiji tona, da je i u tome teško dosjetiti se neke druge interpretacije koja bi joj konkurirala. Uopće nije slučajno što se Kristina Kolar stalno kreće europskim opernim pozornicama. Nedavno je Turandot prvi put pjevala u Tršćanskoj operi.

Svojevrsno iznenađenje bila je mlada dirigentica Beatrice Venezi, sigurne, precizne dirigentske geste, posvećena pratnji pjevačâ i oblikovanju svakog prizora kao da izvodi cijelu operu.

Prije drugog koncerta održana je promocija CD-a opere Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca u izdanju njemačke diskografske tvrtke cpo i izvedbi ansambla Riječke opere. Riječ je o masteringu glazbenog materijala s triju snimljenih predstava Zrinjskog, premijerno postavljena u listopadu 2018, pod ravnanjem Villea Matvejeffa. To je ujedno četvrti CD koji Riječka opera ostvaruje za inozemne diskografske tvrtke, uz Papandopulov klavirski i violinski koncert, Suppéovu operetu Povratak mornara i Gounodovu operu Faust.

Cpo sada je, nedugo poslije Ere s onoga svijeta, objavio Zrinjskog u verziji kako se opera izvodi u Zajcu s maksimalno skraćenom četvrtom slikom te s uobičajenim skokovima u šestoj i sedmoj slici. Naslovnu ulogu tumači bariton Robert Kolar, u ulogama Eve i Jelene sopranistice su Kristina Kolar i Anamarija Knego, Juranić je tenor Aljaž Farasin, Sulejman bas Luka Ortar, a Sokolović tenor Giorgio Surian ml. Osvrt na novi CD svakako zaslužuje poseban prostor.

Na koncertima Nessun dorma od miline doista nitko nije spavao pa ni oni koji su došli oba puta. A onda je u EPK, izravno sa svjetskih glazbenih pozornica, 18. rujna, stigla proslavljena finska primadona Karita Mattila. Za njezinu karijeru dovoljno je reći da je u tri desetljeća u Metropolitanu tumačila sedamnaest uloga, uz ostale nastupe i uloge u drugim najuglednijim europskim opernim kućama. U Finskoj nacionalnoj operi upravo je tumačila Despinu u novokomponiranoj operi Covid fan tutte, na glazbu Mozartove opere, ali s novim libretom aktualne današnjice.

Uz finsku sopranisticu i finskog dirigenta Villea Matvejeffa, i dio programa pripao je Jeanu Sibeliusu, čiji je skladateljski stil internacionalan, ali toliko prožet ugođajem finske prirode, mentalitetom tamošnjih ljudi, legendama i snažnom domovinskom ljubavlju, da ga se smatra nacionalnim skladateljem. Dvije bogato orkestrirane pjesme Djevojka se vratila s ljubavnog sastanka i Zvjezdanoj noći (u dodatku) te simfonijska pjesma Pohjolina kći donijele su dobro dozirane nalete dramatike u lirske pasaže, čime kao da su se otvarale vizure prema nekim zamišljenim fjordovima. Blistavo, sa zanosnim uzbuđenjem, kao poslije u nastupnoj ariji Elizabete iz Wagnerova Tannhäusera, pripovijedala je Karita Mattila priču o djevojci koja se vratila s ljubavnog sastanka, a koja će se u trenu pretvoriti u tragediju. Pjesmu Zvjezdanoj noći ocrtala je ustreptalom ljubavnom čežnjom, izrazivši tankoćutnost psihologije što ju je Sibelius unosio u svoju glazbu.

Glas lirskog karaktera, ali dramske nosivosti, krasne boje i topline, još svjež i sačuvan u primadoninoj šezdesetoj godini, bio je u službi lirske Rusalkine pjesme Mjesecu iz Dvořákove Rusalke i dramatske arije Puccinijeve Manon Lescaut iz četvrtog čina te srčano raspjevane ljubavne smrti Wagnerove Izolde. Isprepletali su se nadahnuto izvedeni orkestralni ulomci iz spomenutih opera.

Karitu Mattila, kao izrazitu pjevačicu-glumicu, osim po snažnoj interpretativnoj sugestivnosti, pamtit ćemo po umijeću glasovnog moduliranja blistavih svijetlih tonova i zagasitih preljeva.

Vijenac 694

694 - 8. listopada 2020. | Arhiva

Klikni za povratak