Festival prije 50 godina i danas

„Prve Varaždinske barokne večeri su završene. Glazbeni program podijeljen u tri koncerta svidio se publici, kao i niz prigodnih priredbi koje su pridonijele stvaranju svečanog skoro festivalskog ugođaja… Sve su priredbe bile izvrsno posjećene, u stvari – dvorane su bile mnogo premale, da prime među svoje zidove sve one, koji su željeli ući…“

Ovako je prije pedeset godina pisalo na naslovnici Varaždinskih vijesti. Danas pak Varaždinske barokne večeri doista imaju status festivala, od nacionalnog značenja za Republiku Hrvatsku. Tri dana proširila su se na desetak, tri koncerta na više od dvadeset, izvedbe se održavaju i izvan Varaždina, a uspoređujući ovogodišnje Barokne večeri s izvještajem o prvima, uočava se još jedna sličnost: i ove su godine dvorane premale da prime među svoje zidove sve one koji žele ući. Ne samo zbog velikog interesa publike, već i stoga što je zbog epidemije kapacitet gledališta bitno smanjen. Zbog toga su koncerti prvih dviju večeri održani na otvorenom, u parku varaždinskoga Staroga grada, pa ih je uživo moglo slušati između 400 i 500 ljudi.

Varaždin iz godine u godinu i dalje ponosno nosi titulu barokne prijestolnice Hrvatske/ Izvor: službene stranice VBV

Prvi put studenti
svih akademija

Za koncerte preostalih festivalskih večeri omogućeno je praćenje putem streaminga, zahvaljujući suradnji festivala sa Školskom televizijom i tvrtkom Magic net. Prijenosi koncerata ukupno su pregledani oko deset tisuća puta, što znači da ih je pratio jednak, ako ne i veći broj ljudi kao i u uobičajenim okolnostima. „Naravno, nije isti doživljaj slušati izvedbu uživo i online, ali u ovoj godini to se pokazalo kao dobra ideja i jako je dobro provedeno“, ističe ravnatelj festivala, skladatelj iz Varaždina i profesor na Umjetničkoj akademiji u Osijeku Davor Bobić.

Dok se ranih sedamdesetih tek primjećivalo da bi „Barokne večeri, po svojoj specifičnosti, posebnosti i prigodnom ambijentu održavanja mogle prerasti u veliku internacionalnu manifestaciju“, danas su one na karti svijeta festivala rane glazbe. Ondje ih nalazimo zbog gostovanja brojnih umjetnika iz inozemstva, ali i zbog organizacijske specifičnosti koja festivalu, uz onaj umjetnički, daje i diplomatski značaj – otkako je prije četrnaest godina vodstvo festivala preuzeo Davor Bobić, uveden je koncept zemlje partnera. Planiralo se da pokrovitelj jubilarnog festivala bude Europska komisija, no zbog epidemiološke situacije nastupili su samo izvođači iz Hrvatske.

Festival su otvorili Varaždinski komorni orkestar i violinistica Latica Honda-Rosenberg izvevši Treći Brandenburški koncert J. S. Bacha, Telemannovu suitu-uvertiru La Bizarre te Četiri godišnja doba Antonija Vivaldija.

Tijekom preostalih festivalskih dana nastupili su sopranistica Ivana Lazar i Pavao Mašić na pianoforteu, orguljaš Edmund Andler-Borić, Zagrebački solisti i Renata Pokupić, Hrvatski barokni ansambl te violončelist Krešimir Lazar i čembalist Krešimir Has. Poveznica jubilarnog festivala s njegovim prvim godinama bili su koncerti posvećeni djelima hrvatskih skladatelja iz razdoblja baroka.

Tako je 24. rujna u crkvi sv. Nikole ansambl Camerata Garestin održao koncert posvećen skladateljima Janu Vanhalu, Ivanu Werneru i Leopoldu Ebneru, čija su djela „nakon dugih istraživanja glazbenih zaostavština po crkvama i samostanima“ varaždinskoj publici predstavljena 1973. Sljedećeg je dana Ansambl Antiphonus u franjevačkoj crkvi izveo skladbe Vinka Jelića, od kojih su neke svoje prve suvremene izvedbe također doživjele sedamdesetih godina na Baroknim večerima, a ove su godine izvedene u recentnoj obradi Tomislava Fačinija.

Tradicionalni koncert nagrađivanih učenika Glazbene škole i Varaždinskog komornog orkestra održan je 26. rujna. Osim što nastup uz orkestar učenicima znači veliko iskustvo, festival se na taj način povezuje s mlađim generacijama, odgaja buduću publiku, ali i buduće izvođače. Ravnatelj festivala istaknuo je kako u Hrvatskoj danas imamo vrsne snage za izvođenje glazbe baroka. „Jedna je stvar u ovoj pandemiji čak i dobra. Natjerala nas je da počnemo biti svjesni svoje snage u kulturi“, rekao je.

Na ovogodišnjem programu ističe se koncert održan 19. rujna, na kojemu su nastupili studenti glazbe iz Zagreba, Splita, Pule i Osijeka. „Posebnost koncerta bile su izvedbe pojedinih djela barokne literature na harmonici i tamburi. Bez obzira na to što festival daje prednost povijesno obaviještenu izvođenju, pa se može reći da je ostvaren ‘spoj nespojivog’, koncert je dobro primljen i ovo ne bih nazvao kompromisom nego iskorakom i pokazivanjem specifičnosti pojedinih akademija“, istaknuo je Davor Bobić. Ideju za taj vrlo uspješan projekt dala je dekanica Umjetničke akademije u Osijeku Helena Sablić Tomić. Prvi put na Baroknim večerima zajedno su nastupili studenti-solisti svih akademija u Hrvatskoj i želja je organizatora da takvi koncerti postanu tradicija. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu djeluje i studentski barokni orkestar pod vodstvom Laure Vadjon, koja je bila mentorica čitavog projekta.

Sjećanje na
Vladimira Kranjčevića

Završni koncert Baroknih večeri bio je posvećen jednome od utemeljitelja i prvom umjetničkom ravnatelju festivala Vladimiru Kranjčeviću. Zbor Cantores sancti Marci, Hrvatski barokni orkestar, solisti Anabela Barić, Monika Cerovčec, Franko Klisović, Emanuel Tomljenović i Marin Čargo te dirigent Jurica Petar Petrač izveli su Charpentierov Te Deum i Bachov Magnificat. Davor Bobić prisjeća se da je maestro Kranjčević davao veliku važnost izvođenju oratorija na Baroknim večerima. Bachov Magnificat izveden je i na prvim Baroknim večerima, a dirigirao je upravo Vladimir Kranjčević.

Dan nakon svečanog koncerta zatvaranja, u Velikoj koncertnoj dvorani HNK-a u Varaždinu promovirana je monografija Varaždinske barokne večeri – 50 festivalskih godina. Urednik monografije je Ernest Fišer, a u izradi je sudjelovalo čak dvadeset autora. Iako festival svake godine dodjeljuje nagrade za muzikološki rad i za interpretaciju, ove godine dodjele nagrada nije bilo. Tako je odlučeno još i prije nego što se, zbog epidemije, planirani program morao mijenjati. „Htjeli smo pozvati već nagrađivane ansamble da se ponovno predstave publici. Nismo htjeli da jubilarne Barokne večeri imaju žiri jer smo zvali najbolje od najboljih, kao presjek prvih 50 godina“, rekao je Bobić. A sljedeće Večeri već su u planu: „Ako bude još problema s pandemijom, onda će zemlja partner biti susjedna Slovenija. Ako se situacija popravi, onda bi to bila Irska. Sve se još razmatra, ali ne znamo što nas čeka.“