Vlado Gotovac i Matica hrvatska

U prigodi 90. obljetnice rođenja Vlade Gotovca, jednog od dvadeset četvorice dosadašnjih Matičinih predsjednika, korisno je podsjetiti na sveukupnu vezu toga hrvatskog odličnika i Matice hrvatske.

Što se ukupnosti Gotovčeva djela i djelovanja tiče, trebalo bi preispitati sve parametre njegova stvaralačkog rada, ali i društveni angažman tijekom tog rada. Važan segment u tome ima njegova veza s Maticom hrvatskom. U njegovu odnosu s Maticom jasno se razabiru dva razdoblja. Prvi, sedamdesetih godina, za vrijeme Hrvatskog proljeća, čemu je dao znatan doprinos, i drugi, devedesetih, kad je, među ostalim, obnašao funkciju Matična predsjednika. Za prvo razdoblje bit će još prilike odrediti mjesto Vlade Gotovca u sveukupnom pregledu onoga što znači Hrvatsko proljeće, čemu će Matica posvetiti brojne manifestacije sljedeće godine, uz 50. obljetnicu te znanstvenu i stručnu obradu svega što je značilo Hrvatsko proljeće.

Ovdje ćemo se ukratko osvrnuti na Gotovčevu ulogu i mjesto u obnovljenoj Matici hrvatskoj 90-ih godina, nakon dvadesetogodišnjega prisilnog prekida rada (uvažavajući, naravno, ono što se u tom vremenu odvijalo u Nakladnom zavodu MH). Ideja o obnovi rada Matice hrvatske pojavila se u prosincu 1989, potaknuta onim ljudima koji su u Matičina upravna tijela izabrani 22. studenoga 1970, njih dvadeset. Iako je bilo dosta pokušaja, osobito od lipnja 1990, kad je dužnost predsjednika obnašao Petar Šegedin, prošla je cijela godina do obnoviteljske skupštine, koja se dogodila 9. prosinca 1990. Na toj je skupštini za predsjednika izabran Vlado Gotovac, a velik broj hrvatskih kulturnjaka ušao je u upravna tijela. Te je godine uznapredovala i Matičina izdavačka djelatnost, pa je otisnuto pedesetak knjiga. Oživjela je izdavačka djelatnost i u ograncima.

Ratne 1991. Matičina je aktivnost pretežito u funkciji obrane od agresije i u pružanju pomoći u Domovinskom ratu. Tu je osobito važan, znakovit i poticajan Gotovčev govor 30. srpnja pred zgradom Pete vojne oblasti u Zagrebu, biser koji je ušao u riznicu hrvatske retoričke literature. Upisan je u kolektivnu memoriju naroda. Njime je Vlado Gotovac i sebi i Matici osigurao dično mjesto u hrvatskom povijesnom kontinuitetu. Također i svojim angažmanom brojnih matičara tijekom Domovinskog rata i ulogom koju je imala Matica hrvatska u promicanju domovinskih kulturnih vrednota. Tada se Gotovac silno angažirao i oko procedure povrata Matičine zgrade i imovine, devastirane od 70-ih godina. Povećana je briga oko ustroja (i obnove) ogranaka, odjela i nakladništva. Obnovljeni su Kolo, Hrvatska revija, pojedina izdanja knjiga iz edicije PSHK te izdano stotinjak drugih naslova (u Središnjici i ograncima).

Sljedeće godina (1992) svečano je obilježena 150. obljetnica Matice hrvatske, a na Izbornoj skupštini (19. prosinca 1992) Vlado Gotovac ponovo je izabran za predsjednika MH. I dalje je Matičina aktivnost dobrim dijelom usmjerena za zadaće u Domovinskom ratu. Iznimna je i nakladnička aktivnost, između ostaloga izlaze Glavaševićeve Priče iz Vukovara.

Cjelokupna je Matičina djelatnost znatna i 1993. Obnovljen je Vijenac, koji je od tada postao najbolji promotor Matičine aktivnosti. Matičina uprava na čelu s predsjednikom Vladom Gotovcem uložila je goleme napore u uređenje Matičinih podrumskih prostorija. Iznimna je i Matičina nakladnička djelatnost u Središnjici i ograncima. Gotovac je pomno pazio na kvalitetu Matičinih knjiga. Sljedeće godine (i na njegovo ustrajavanje) Matičina arhiva (što je od nje ostalo!) „daje se u depozit Hrvatskom državnom arhivu pod uvjetom da se građa sredi i bude dostupna javnosti“ (Damjanović, 2018, 267–268). Naraslo je i Matičino članstvo, pa te godine Zagreb broji 1224 člana, a u ograncima je 4500 članova (taj broj nije više nikada nadmašen). Tada je u Hrvatskoj djelovao 101 ogranak, u BiH deset, a u inozemstvu četrnaest. Vlado je Gotovac prethodne i te godine posjetio otprilike pola Matičinih ogranaka, razgovarajući s matičarima, držeći predavanja i sudjelujući u predstavljanjima knjiga.

Kad je 1995. Vlado Gotovac izabran za predsjednika HSLS-a, morao se po Matičinim Pravilima povući s mjesta predsjednika MH pa je Glavni odbor (13. ožujka 1995) za predsjednika izabrao Josipa Bratulića do Glavne skupštine, koja ga je (u lipnju 1996) potvrdila za predsjednika.

Gotovac do kraja života nije prekidao veze s Maticom hrvatskom. Odazivao se na manifestacije, predavanja, gostovanja...