Teran je Istrijan, ali i svjetsko vrhunsko vino!

Da je veliki Paul Tabori kojim slučajem još živ, ne sumnjam da bi svoja velika djela, Povijest ljudske gluposti ili Povijest gluparenja, imao čime osvježiti i nadopuniti za neko novo izdanje. I to primjerima iz našega najbližeg susjedstva – sudskim slučajevima koji su u samo dva dana Sloveniju predstavili u blistavijem izdanju od najblistavijih izvedbi svjetske košarkaške zvijezde Luke Dončića, sjajnog hokejaša Anže Kopitara ili čudesnog kolesara Primoža Rogliča.

Julija Adlešič pokušala je prevariti osiguravateljsku kuću i na račun rezanja šake lijeve ruke cirkularnom pilom priskrbiti si velik novac, što je bila ambiciozna ideja koja u konačnici nije uspjela pa je mlada i zgodna Slovenka ostala bez novca, ali i slobode, na dvije godine. Prevara je bilo i bit će, pa će Julijina glupost biti tek morbidna crtica u ponudi vijesti svjetskih agencija.

No nekako u isto vrijeme s pričom iz ljubljanskih sudskih dvorana i hodnika događala se drama u Luksemburgu, gdje je Opći sud Europske Unije razmatrao te na kraju odbacio tužbu Slovenije protiv Europske komisije u kojoj su naši susjedi tražili da se poništi delegirana uredba EU o uvjetima za korištenje imena teran na etiketama hrvatskih vina iz Istre. U prijevodu, Slovenija je priječila Hrvatskoj da se vina od sorte teran uopće nazivaju – teran, jer, kao, teran je zaštićen tradicionalni naziv za vino s Krasa kojemu je svojedobno priznata i oznaka zaštićenoga podrijetla. Najkraće rečeno, Slovenija si je odlučila izboriti ekskluzivno pravo na ime teran, premda – i tu dolazimo do nevjerojatna apsurda, svoja vina od te sorte nazivaju refošk!?

Ako prođe prođe

Priča se zakotrljala 2004, a tada je Slovenija zaštitila „teran s Krasa“. Po automatizmu, četiri godine poslije, ta zaštita „terana s Krasa“ automatski je bila „prebačena“ u e-Bacchus, europski registar zaštićenih oznaka izvornosti, zemljopisnog podrijetla i tradicionalnih izraza, u kojem se nalazi više od dvije tisuće zaštićenih oznaka za vina. No, poput Julije Adlešič, u skladu s logikom APP, „ako prođe prođe“, Slovenija je na svoju ruku korigirala zaštitu za „teran s Krasa“ te zaštitila – teran!

„Europska komisija tada nije shvatila da su Slovenci učinili nešto što nije fer i nije utemeljeno, jer je teran sorta vina koju nije moguće zaštititi. Možete zaštititi geografsko podrijetlo i tehnologiju pravljenja vina, ali ne i sortu vina. Osim toga, Slovenci svoj teran ne prave od sorte teran, nego od sorte refošk na Krasu, tako da je čitava situacija apsurdna“, ispričao je vinar Ivica Matošević u Slobodnoj Dalmaciji u kolovozu 2015. kronologiju zapleta cijele priče koja je, za istarske vinare, sretni završetak dobila u rujnu 2020.

Nakon početnog šoka istarski su vinari u dva navrata predložili uvrštavanje terana na hrvatsku sortnu listu zaštićenom oznakom izvornosti „Hrvatska Istra“. Slovenija se u oba slučaja žalila i sve je bilo vraćeno na početni položaj. Ni u bilateralnim pregovorima Slovenije i Hrvatske nije se uspijevalo doći do kompromisa te je Europska komisija delegiranim aktom 2017. odlučila presjeći gordijski čvor te, činilo se, solomonskim rješenjem priznala iznimku po kojoj se teran iz Istre može prodavati s naljepnicom „Hrvatska Istra – teran“, s time da naziv vina na etiketi bude ispisan manjim slovima.

Potvrda tradicijskog identiteta

Sloveniji, opet, ni to nije bilo dostatno te je tužila Europsku komisiju. I nakon tri godine dočekala odgovor koji je za sve, osim za Sloveniju, bio jedino moguće rješenje.

Hrvatskoj je baš sve u sporu sa Slovenijom išlo u prilog, vjerojatno ne postoji spor na bilo kojem svjetskom sudu u kojem je sve upućivalo na tako jednostavnu pobjedu jedne stranke. Pritom valja naglasiti da u ovom sporu nije bilo riječ o nekoj velikoj komercijalnoj ili trgovačkoj vrijednosti koju bi netko ostvario korištenjem imena teran, jer je ukupna proizvodnja vina od te sorte u bilo kojim okvirima iznad lokalne vinske priče gotovo zanemariva. Ivica Matošević rado ističe da je u pitanju bila borba za nominalnu potvrdu tradicijskog identiteta koji teran već 700 godina daje Istri i Hrvatskoj.

Koliko su Istra i teran gotovo pa istoznačnice, svjedoče i sinonimi za teran – istranin, istrijanac, istranka, dok o vrlo dugu uzgoju te sorte u Istri svjedoče mnogi dokumenti koji datiraju još od 14. stoljeća.

Teran je danas druga najzastupljenija sorta u Istri, a sedma u Hrvatskoj. Čak 319 vinara godišnje proizvede nešto više od milijun litara vina od te sorte, koju na 250 hektara uzgaja 728 vinogradara. Prije dvjesto godina teran je u Istri bio uvjerljivo najzastupljenija sorta, koja se na tom najvećem hrvatskom poluotoku prostirala na više od 90 posto ukupne površine vinograda. Nakon Drugoga svjetskog rata u istarskim vinogradima primat preuzima malvazija pa je teran 1980. spao na tek 11,74 posto ukupnoga sortimenta Istre, što je i dalje dovoljno da bude najzastupljenija istarska crna sorta.

Teran se vrlo često zamjenjivao sa sortom refošk, a u bliskoj prošlosti postojala su različita mišljenja o identitetu te sorte. Prvo, jedni su mislili da su teran i refošk dvije različite sorte, a drugi da su to sinonimi za jednu sortu. U hrvatskom dijelu Istre prevladavalo je mišljenje da je riječ o dvjema sortama, ali zbog pojave krivo deklarirana sadnog materijala (iz Slovenije), neki su nasadi terana deklarirani imenom refošk, što je unosilo dodatnu zbrku oko te sorte u samoj Istri. Najveću konfuziju u priči o identitetu terana unijela je slovenska zaštita vina „teran s Krasa“. Naime, u Sloveniji se smatra da sorta teran ne postoji, nego refošk, a da je teran naziv vina proizvedena od te sorte na području Krasa u Sloveniji. Na taj način slovenski proizvođači stječu pravo raspolaganja imenom teran, a to je u suprotnosti s uobičajenim korištenjem naziva tradicionalnih sorata vinove loze (naime, tradicionalne sorte vinove loze, nastale spontano u prirodi, javno su dobro, te nitko nema pravo na njihovu zaštitu). U tom kontekstu, slovenska zaštita „terana s Krasa“ ima smisla kao zaštita geografskog podrijetla (Kras), ali ne može se protezati na ime sorte (teran), jer ono ne pripada ni Slovencima ni Hrvatima. Vrlo jednostavno!

 Nova zvijezda među svjetskim sortama

U sjeni očekivanja pravomoćne presude, podizanje kvalitete terana postalo je imperativ svakog istarskog vinara. A rezultati? Možda je najbolje spomenuti dojmove legendarnog Oza Clarkea, svjetskoga vinskog autoriteta, koji je prije tri godine, kao posebni gost Vinistre, najveće istarske vinske smotre, održao trosatno predavanje o – teranu. „Teran će vrlo brzo postati potencijalna nova zvijezda među svjetskim sortama“, ustvrdio je Clarke. Za Oza Clarkea teran je „Dark Horse of Istrian Winemaking“, koji u nekim slučajevima „miriše kao porečka katedrala“, a dosadašnje neuvrštavanje terana u svoje globalno poznate knjige o vinu nazvao je opravdanom kritikom. „Od mene je to neuvrštavanje terana u moje knjige bilo i pomalo glupo, jer sam oduvijek bio veliki pristaša te sorte. Ispričavam se svima i u sljedećem izdanju moje vinske enciklopedije sigurno će jedno poglavlje biti posvećeno teranu“, ustvrdio je Oz Clarke.

Sada za to više neće biti ni pravnih začkoljica, jer, odlukom Općeg suda Europske Unije, teran je službeno – i hrvatska sorta!