Digitalizacija baštine i digitalni arhivi

Protekli mjeseci zaustavili su ili preselili u virtualno okruženje većinu poslovnih i društvenih aktivnosti. Lokalno i globalno rade se pregledi dostupnih online aktivnosti, registri digitalnih zbirki i usluga te potiču inicijative kojima različite djelatnosti i struke pokazuju svoju važnost u novim okolnostima, ali i usklađenost sa suvremenim tehnologijama i zahtjevima informacijskog društva. U Hrvatskoj je takav primjer Kulturni sadržaji online Ministarstva kulture, koji donosi takve informacije na nacionalnoj razini. Ovaj pregled potvrđuje trend rasta digitalne kulturne baštine i odvijanje raznih digitalizacijskih aktivnosti u hrvatskim ustanovama, ali i ponovno ukazuje na nepostojanje jedinstvene evidencije, tj. nacionalnog portala, koji je godinama glavni cilj digitalizacijskih projekata u kulturi, uključujući i aktualni projekt e-Hrvatska.

Projekt e-Kultura za digitalizaciju kulturne baštine

Većina kulturnih i informacijskih institucija danas s korisnicima komunicira putem mrežnih stranica i društvenih medija te barem djelomično pruža otvoreni pristup svojemu digitaliziranom gradivu. U slučaju arhiva posebno su izraženi zahtjevi za digitalizacijom njihovih sadržaja i usluga radi brže i lakše dostupnosti pohranjenih informacija o kojima skrbe, kao i za razvojem novih usluga koje će osigurati bolju dostupnost, vidljivost i prezentaciju arhiva i arhivskih izvora. Suradnjom arhivske zajednice s institucijama i stručnjacima različitih profila u Europi je u proteklom desetljeću kroz različite međunarodne projekte razvijeno više digitalnih platformi, suradničkih baza i mreža kulturne baštine, koje su nažalost nedovoljno poznate stručnoj i široj javnosti premda su primjeri dobrih i proaktivnih praksi i služe kao modeli mnogim aktualnim digitalnim inicijativama i programima.

Dvadeset godina digitalizacije kulturne baštine u Hrvatskoj

Digitalizacija je u područje kulture ušla devedesetih godina 20. stoljeća, a u posljednja dva desetljeća postala je sastavni dio nacionalnih kulturnih politika i programa te planova i aktivnosti kulturnih organizacija. Prateći europske inicijative u Hrvatskoj su početkom 21. stoljeća pokrenute nacionalne strategije, inicijative i programi u okviru kojih je potaknuta, planirana i provodi se digitalizacija kulturne baštine. Ministarstvo kulture je 2005. pokrenulo Nacionalni program digitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske građe, koji je slijedio pilot-projekt digitalizacije Hrvatska kulturna baština 2007–2009. Od više planiranih aktivnosti (normi i uputa za digitalizaciju, Centra za podršku i praćenje projekata digitalizacije, portala, digitalnog arhiva, edukacije, infrastrukture i dr.) izrađen je 2008. portal Hrvatska kulturna baština kao središnje mrežno mjesto za pristup i pretraživanje postojećih digitalnih zbirki. Portal više nije u funkciji, a tijekom tri godine rada okupio je opise 251 zbirki iz različitih ustanova. Također, 2014. izrađen je nacionalni sustav za agregaciju audiovizualne, arhivske, knjižnične i muzejske građe, kao tehnička i tehnološka podrška hrvatskim institucijama koje svoju digitaliziranu građu žele dostaviti Europeani. Do sada je iz 72 zbirke ukupno agregirano i dostupno na Europeani 71.865 zapisa.

Portal Hrvatska kulturna baština – HKB

Vijeće projekta nakon prve faze nastavilo je s radom na provedbi nacionalnog plana digitalizacije i izradi Strategije digitalizacije kulturne baštine do 2020. koja je bila usmjerena na dva cilja: konsolidiranje i jačanje infrastrukture za digitalizaciju, korištenje i očuvanje digitalne kulturne baštine i stvaranje konkurentskog položaja na europskom tržištu čija se ostvarenja temelje na infrastrukturi, digitalnim sadržajima, interoperabilnosti, e-uslugama i konkurentnosti.

Strategija nije zaživjela, no sredinom 2019. e-savjetovanjem predstavljen je Nacionalni plan digitalizacije kulturne baštine 2025. On se temelji na pet ključnih postavki: infrastruktura, digitalni sadržaj, interoperabilnost, e-usluge i održivost te uz iscrpne analize stanja postavlja dva strateška cilja: unapređenje mrežne dostupnosti digitalne kulturne baštine (uspostava umreženoga središnjeg sustava za digitalnu kulturnu baštinu te osiguranje i poticanje njezina korištenja). Drugi je osiguravanje održivosti umreženoga središnjeg sustava za digitalnu kulturnu baštinu (kontinuirano praćenje, vrednovanje i izvještavanje o rezultatima Plana te razvoj novih proizvoda i usluga).

Pregled arhivskih ustanova uključenih u APE

U Nacionalni plan uključen je i trogodišnji projekt e-Kultura – Digitalizacija kulturne baštine započet u studenome 2019, koji se sufinancira sredstvima Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014–2020. s ciljem povećanja zaštite i online dostupnosti digitalnog kulturnog sadržaja, osiguranja njegove sigurne pohrane na jednom mjestu i omogućavanja jedinstvenoga pristupa korisnicima. Glavni rezultat projekta – središnji sustav za pohranu, pristup, agregaciju i pretraživanje građe kulturne baštine – trebao bi omogućiti uspostavljanje e-usluga, standardiziran pristup i jačanje kapaciteta AKM-zajednice za digitalizaciju kulturne baštine. Izvješća i analize koje su prethodili projektu pokazali su nedostatak stručne koordinacije, suradnje i zajedničke infrastrukture u dosadašnjoj digitalizaciji kulturne baštine te bi planirani integrirani sustav značio velik iskorak prema interoperabilnosti, boljoj iskoristivosti digitalnih sadržaja i povezivanju s europskim trendovima.

Digitalne arhivske platforme

Suvremeni arhivi opisuju se i doživljaju kao otvorene ustanove dostupne svim korisnicima, koje aktivno pridonose kulturnom životu i oblikovanju identiteta zajednice u kojoj djeluju te privlače širok i raznolik krug istraživača. U skladu s time, programi i aktivnosti međunarodne arhivske zajednice već su desetljećima usmjereni na praćenje društvenih i informacijskih izazova i trendova, od kojih su u arhivima najzastupljeniji digitalizacija i otvorenost.

Umrežavanje s lokalnim i globalnim suradničkim mrežama, praćenje tekućih projekata, razmjena znanja i dobrih praksi te suradnja s kulturnim, baštinskim, obrazovnim, akademskim, IT i drugim sektorima i različitim korisničkim skupinama – koji se uobičajeno ističu kao temeljne postavke arhivske djelatnosti u digitalnom okruženju – najviše su usmjerene na poboljšanje pristupa arhivskim informacijskim izvorima i njihovo čuvanje i predaju u nasljeđe novim digitalnim naraštajima.

Djelovanje stručnih tijela u europskim okvirima (EBNA, EAG, ICA/EURBICA, ICARUS, TMO i dr.) također promiče arhivske suradnje, inovativne projekte i istraživanja te stvaranje zajedničke informacijske infrastrukture i korištenje suvremenih tehnologija za lakšu dostupnost i iskoristivost arhivskih informacija. Hrvatski arhivi također su sudjelovali u više međunarodnih projekata posvećenih online dostupnosti arhivskoga gradiva (APEx, ENArC, co:op), što je je rezultiralo objavom digitalnih sadržaja na međunarodnim portalima. Ove europske projekte predstavljamo kao primjere korištenja digitalnih tehnologija u stvaranju zajedničkih sadržaja i mreža kulturne baštine, jer su ujedno i Europeana-agregatori:

Europski arhivski portal – APE (archivesportaleurope.net) virtualni je arhiv, danas najveći online katalog arhivskog gradiva na svijetu, koji pruža besplatan pristup arhivskom gradivu u Europi. Nastao je u dvama EU-projektima (APEnet i APEx), u kojima je u razdoblju 2009–2015. sudjelovalo tridesetak projektnih partnera iz isto toliko europskih država. Tijekom godina APE je okupio više od 280 milijuna zapisa, čiji se broj stalno povećava te je do sada više stotina institucija iz 35 država postavilo na portal informacije o svom arhivskom gradivu, a više od 7.100 ih se do sada uključilo u projekt.

Pretraživanje katastarskih karata na portalu Mapire

Mapire (mapire.eu) je arhivski portal za pregled povijesnih karata Habsburške Monarhije i europskih gradova i naselja, pokrenut s ciljem prezentacije kartografskog materijala putem mrežnog sučelja potkrijepljena suvremenim GIS-rješenjima. Na portalu je predstavljeno i pretraživo više od 200.000 katastarskih karata nastalih vojnim izmjerama iz Austrije, Mađarske, Hrvatske, Slovenije i Transkarpatske regije te povijesne karte brojnih europskih država (Francuska, Italija, Velika Britanija, Njemačka, Belgija, Švicarska, Španjolska, Finska, Norveška…) i povijesnih gradova.

Digitalna platforma Monasterium (monasterium.net) koju ICARUS razvija od 2008. najveći je virtualni arhiv srednjovjekovnih i novovjekovnih isprava u svijetu, u kojem je objavljeno više od 920.000 digitalnih snimaka oko 670.000 povelja iz dvadeset europskih država, uključujući i Hrvatsku.

Matricula (data.matricula-online.eu) je portal za objavu matičnih knjiga koji omogućuje objavu, pristup i pretraživanje tih izvora u obliku digitalnih snimaka, uz osnovne podatke o župi/mjestu i pojedinoj matičnoj knjizi. Na portalu je dostupno više od 17.000.000 milijuna snimaka matičnih knjiga i popisa iz više od 4.700 mjesta iz šest europskih država: Austrije, Njemačke, Luksemburga, Poljske, Srbije i BiH.

Topoteka Podsused

Suradnička digitalna platforma Topoteka (topotheque.eu) omogućuje jednostavnu digitalizaciju i objavljivanje raznovrsnih povijesnih izvora (fotografija, dokumenata, tiskovina, AV-zapisa) te korištenje interaktivnih IT-alata za njihovo opisivanje, predstavljanje i pretraživanje. Diljem Europe izgrađeno je više od 350 javnih i privatnih Topoteka, virtualnih zbirki lokalne povijesti (u Austriji, Mađarskoj, Češkoj, Hrvatskoj, Njemačkoj, Italiji, Estoniji, Finskoj, Rumunjskoj, Švedskoj, Švicarskoj i Španjolskoj). U Hrvatskoj je aktivno dvadesetak Topoteka (Vukovar, Ilok, Bjelovar, Rijeka, Dolina Neretve i dr.) u čiji su rad aktivno uključene različite akademske, kulturne i obrazovne ustanove

Arhivi su dostupni

U povodu obilježavanja Međunarodnog tjedna arhiva (8–14. lipnja) i Međunarodnog dana arhiva (9. lipnja) Međunarodno arhivsko vijeće (ICA) pokrenulo je interaktivnu digitalnu mapu Archives are Accessibile kao poruku o dostupnosti arhiva u doba globalne pandemije i #AnArchiveIs kampanju na društvenim mrežama sa svrhom promišljanja novih i inovativnih načina na koji se arhivi mogu približiti ljudima i pokazati im svoju važnost. Prikupljanjem informacija o dostupnim online izložbama, digitalnim katalozima i zbirkama, arhivskim aktivnostima i crowd-sourcing projektima u kojima se može sudjelovati i iz vlastitog doma, arhivi šalju poruku da rade i u distribuiranom digitalnom okruženju, osiguravajući zaposlenicima i rukovoditeljima pristup zapisima i podacima potrebnima za redovito funkcioniranje.