Važan kamenčić u mozaiku hrvatske glazbe 20. stoljeća

Nije novost da domaći gudački kvartet objavi nosač zvuka s djelima hrvatskih skladatelja. Uz ranije snimke Zagrebačkog kvarteta, u cijeloj lepezi takvih ostvarenja istaknimo recentne Minijature za gudački kvartet ansambla Cadenza ili nešto stariji Ars Diaboli Kvarteta Rucner. Ipak, imajući u vidu koliko djela domaćih skladatelja još čeka svoj red na zasluženu audiosnimku, svaki takav pokušaj dodatno je hvale vrijedan, posebno ako je riječ o vrsnim izvedbama kao što su one na novom nosaču zvuka pod naslovom String Quartets zagrebačkog Gudačkog kvarteta Sebastian. Iako CD potpisuje njemačka diskografska kuća cpo (Classic Produktion Osnabrück), grafičko oblikovanje na kojem dominira Generalićev Brežuljkasti krajolik s cvijećem i drvećem daje naslutiti da je riječ o hrvatskim skladateljima, u ovom slučaju Franu Lhotki (1883–1962), Božidaru Kuncu (1903–1964) i Josipu Štolceru Slavenskom (1896–1955).

Kapitalna djela hrvatske komorne glazbe tridesetih godina zabilježena u izvedbi Kvarteta Sebastian

Gudački kvartet Sebastian u sastavu Anđelko Krpan, Teodora Sucala Matei (violine), Nebojša Floreani (viola) i Zlatko Rucner (čelo) snimio je njihova djela u lipnju 2018. u kapeli Blažene Marije Žalosne u žumberačkom Kostanjevcu. A kada spojimo Kvartet Sebastian, opuse domaćih skladatelja prve polovice prošloga stoljeća i akustiku žumberačke kapele, dobijemo kvalitetu za koju ne iznenađuje da ju je prepoznala i čuvena njemačka izdavačka kuća.

Tri glazbena bisera skladana za gudački kvartet nastala su tridesetih godina prošloga stoljeća. Elegija i scherzo Frana Lhotke skladani su 1931, kao i Gudački kvartet u F-duru Božidara Kunca, dok se za Štolcerov Četvrti gudački kvartet, transkripciju Balkanskih igara iz 1937, pretpostavlja da je dovršen 1938. Svako od tri djela odraz je skladateljske poetike svoga autora i, u različitoj mjeri, duha vremena u kojem je nastalo. Osvrćući se na ranija ostvarenja Lhotke i Štolcera Slavenskog za gudački kvartet, časopis Novo doba je 1923. objavio da te „dvije odlične radnje u našoj mladoj muzičkoj literaturi“ „odišu slavenskim duhom i stavljaju dosta tehničkih poteškoća na izvodioce“. To bismo mogli reći i za kasnija ostvarenja dvojice skladatelja, koja su mjesto našla na CD-u Kvarteta Sebastian. Ipak, slavenski duh Lhotke i Štolcera potpuno je različite provenijencije, i to ne samo imajući u vidu da su djela nastala u razmaku od sedam godina i u različitim sredinama (Zagreb i Beograd). Dok je Lhotkina Elegija pod izrazitim utjecajem njegova praškog učitelja Dvořáka, čiji se slog gudačkih kvarteta itekako osjeća u Lhotkinu prvom stavku, drugi stavak Scherzo u potpunosti odiše neonacionalnim duhom međuratnog razdoblja u nas, i to i ritamski i melodijski, pri čemu stavak dobiva na dinamičnosti u prvom redu čestom izmjenom arco – pizzicato muziciranja. Iako je Štolcer Slavenski odao da je građa Četvrtog kvarteta preuzeta iz folklorne tradicije više južnoslavenskih naroda (Kokonješće – Prespanka – Užičanka – Teškoto), teško je oteti se dojmu da iz polaganoga drugog stavka Largo cantabile pršti melodioznost rodnog Međimurja. Odnos prema folkloru u preostala tri brza stavka možemo stupnjevati na način treći – prvi – četvrti stavak. Dok u trećem stavku skladatelj oponaša folklorni slog bez mnogo osobnoga utjecaja, otprilike kao u Pjesmama moje majke za gudački kvartet i solo glas, u prvom i ponajprije četvrtom stavku postiže vlastiti autorski zvuk, na tragu ranije Religiofonije. Jedinstven skladateljski slog naći ćemo i u jedinom gudačkom kvartetu pjesnika klavira Božidara Kunca, koji ipak ostaje podalje od dominantnoga neonacionalnog skladateljskog duha dvadesetih i tridesetih godina, čak i kada se trudi oponašati ga.

A u svemu tome ne bismo mogli uživati da kapitalna djela hrvatske komorne glazbe tridesetih godina nisu zabilježena u sjajnoj izvedbi Kvarteta Sebastian, koji će uskoro ući u peto desetljeće postojanja. Članovi kvarteta su u tri djela pokazali zavidnu razinu kompaktnog zvuka, kako u trima sporim stavcima bitno različita karaktera (Kuncov Lento molto e con espressione, Lhotkina Elegija i Štolcerov Largo cantabile), tako i u ostalim tehnički i muzikalno zahtjevnim komadima s ovog nosača zvuka, možda najviše u razlomljenom zadnjem stavku Štolcerova kvarteta. Ako hrvatsku glazbenu baštinu zamislimo kao nesastavljeni mozaik čiji kamenčići prekriti prašinom u brojnim domaćim glazbenim zbirkama još čekaju da ih se (ponovno) otkrije i valorizira, onda je ovaj diskografski projekt veliki korak naprijed u njegovu sastavljanju. Posustati ne smijemo, jer je posla još mnogo.