Prozni doživljaj stiha

Na stranicama Vijenca pojavio se prikaz Bajkovita poetska suglasja o knjizi pjesama Branke Arh s nesvakidašnjim naslovom Z (15. rujna 2016). Prikaz je objavljen i u knjizi Književni ogledi (Zagreb, 2019). Objavivši prije nekoliko knjiga pjesama Uan (2006), Htu i Nei (2008), Topot. Tko komu dolazi (2012) i već spomenutu Z (2015), osebujnim stvaralačkim disanjem u skladu s paradoksalnim naslovima, autorica osmišljava svoj mnogostruki poetski prostor novim naslovom: tako ČITAJ: nekako OD IZA. Ma kako se taj razigrani naslov činio zabavnim, već prve stranice stihouratka, a poglavito naslovi, otkrivaju da je riječ o nadasve ozbiljnoj knjizi, koja se virtualno kreće između filozofijskih promišljanja i irealnih meditacija. Strukturu stihova narativnog obilježja prati simbolika nedefiniranoga prostora u kojem prebivaju tekstualne kompozicije osmišljene metaforom. Tako se lirski izraz pretvara u sugestivno traženje monološkog kazivanja koje teži ravnoteži.

Izd. OMH u Čabru, Čabar, 2020.

„Pjesnike treba osluškivati“, tvrdio je Gaston Bachelard. I doista, poezija sintetizira u sebi snagu ljudskog bivstvovanja. Ona bi od konkretnog i stvarnog, uz potrebnu rezervu snova, trebala biti poziv u svijet: „Na časak neka dođe bilo tko neka potvrdi da sjene imaju osjećaj i zvuk, vjetar i zagriz jutra. Ako ih pridigneš s tla.“ Poetska traženja pjesnikinje Arh treba izmišljati. To može biti njezin suputnik Uoor s kojim žudi biti nasamo, okružena nevidljivim, ljupkim čuvaricama punog mjeseca što ne remete tišinu, a pružaju mir i spokojstvo: „Bijela tišina otvorila se tako nečujno / utonula u jedan prethodni trenutak. Ali kako nježno / privila se uz sliku da bude bijela i da ne umre / u pamćenju.“

Prozni doživljaj stiha naše pjesnikinje uozbiljuje se interpretiranjem riječi koje su samonikle, čiste i blage. Nema u njima sintagmi koje iznuđuju vulgarnost, koje nametljivo i glasno izviru iz teksta i nazivlju to dobrodošlom svakodnevicom. I to se ozbiljno prepletanje lirskog i narativnog ostvaruje u riječima suvislim i jasnim. Čita se u njima osobnost, sklonost osebujnom redu i simbolika bajkovitosti: „Jesam, zamolila sam Isusa da razvedri im srce u danima / kad tuga u njima preteška je i još ne prepoznaju se u dubokim samoćama još ne sjećaju se.“ Otajstvenu knjigu pjesnikinje Branke Arh tako ČITAJ: nekako OD IZA obilježava još jedna posebnost: naime, strukturirana je tako da zadnjim stihom pjesme počinje sljedeća pjesma pa one, tako združene, čine poetski vijenac. I za kraj: Uz maštovite crteže Đure Sedera čitamo i njegov poetski mini-esej: Realno, a totalno nerealno. Zanimljiv je i osebujan i pogovor Milice Žužić naslovljen Krivo slovo, već nema te.