IZDVAJA

Festival europske kratke ­priče –

Već je devetnaest godina lipanj u našem književnom životu rezerviran za Festival europske kratke priče. No zbog pandemije koronavirusa ovogodišnji je Festival morao promijeniti vrijeme održavanja. Tako je većina događanja odgođena za jesen, pa bi se sve trebalo odigrati u Zagrebu i Rijeci od 4. do 9. listopada. Kreativni urednik i direktor Festivala Roman Simić najavljuje bogat program, suradnju s jednim od najvažnijih evropskih književnih festivala Hayem te predstavljanje projekta Europa 28, koji okuplja niz autorica (znanstvenica, spisateljica, aktivistica, redateljica, poduzetnica) iz antologije Europa 28 – Žene o budućnosti Europe.

Tema festivala je različitost, a planirano je sudjelovanje eminentnih književnika i spisateljica koji se različitošću bave u svojim djelima, poput Irvina Welsha, Hanifa Kureishija, uz mnoštvo drugih stranih i domaćih autora. O stanju pandemije ovisi što će se točno od toga realizirati uživo; neka zbivanja sigurno će se odvijati digitalno. No, kako ipak sve ne bi ostalo tek za jesen, 25. lipnja održan je Moj je grad večeras dobio luku – uvertira u 19. FEKP. U ljetnom vrtu Vintage Industrial Bara razgovaralo se najprije s Đurđicom Čilić o njezinoj novoj knjizi Fafarikul, zatim su Monika Herceg, Senko Karuza, Ivan Jozić, Ivica Prtenjača i Ante Zlatko Stolica čitali svoje kratke priče, Sam kraj večeri bio je posvećen prerano preminulu Bekimu Sejranoviću.

ODLAZAK Carlosa Ruiza Zafóna –

Još nas je jedan spisatelj nedavno napustio. Carlos Ruiz Zafón, najčitaniji i najprevođeniji suvremeni španjolski spisatelj, umro je 19. lipnja ove godine od raka. Iako njegov opus nije osobito velik, proslavio se romanom Sjena vjetra iz 2001, kojim je postigao svjetsku slavu. To imaginativno djelo koje spaja nekoliko žanrova – nadnaravni triler, povijesni i ljubavni roman – konstruirano je kao priča u priči.

Izvor Fraktura

Glavni junak, Daniel Sempere, još kao dječak na Groblju zaboravljenih knjiga pronalazi jedini preostali primjerak romana Sjena vjetra Juliána Caraxa. Tekst ga toliko zaokupi da postaje gotovo opsjednut autorom te počinje veliku potragu za tajanstvenim piscem. Onda otkriva neobična podudaranja između Danielova i Caraxova života. Publiku je očaralo Zafónovo pripovijedanje, iako je kritika djelu nalazila i nedostatke. Uspjeh  je naveo autora na pisanje još tri knjige, koje sa Sjenom vjetra čine tetralogiju o Groblju zaboravljenih knjiga. Anđelova igra (2008) roman je koji govori o događajima koji su prethodili onima u Sjeni vjetra, dok Zatočenik neba (2011) na njega izravno nastavlja. Labirint duhova (2017) zaključuje ciklus, Zafónovo stvaranje, pa i njegov život.

Svjedočanstva M. Atwood – ­

Rijetko se dešava da nastavak nekog romana postigne književnu kvalitetu svog prethodnika. Upravo je to uspjelo Margaret Atwood sa Svjedočanstvima (Testaments), kojih je prijevod objavila izdavačka kuća Lumen. Svjedočanstva su naime nastavak čuvene distopije Sluškinjina priča iz 1985, koja opisuje život tzv. sluškinje Offred u patrijarhalnom i represivnom društvu države Gilead, nastale na mjestu današnje Amerike. Kako roman ima otvoren kraj – Offred ulazi u vozilo koje je može odvesti u spas ili u smrt – Atwoodova je odlučila napisati njegov nastavak te tako odgovoriti na brojne upite čitatelja koje je tijekom godina primala. Za razliku od prvog djela, koje pripovijeda Offred, Svjedočanstva uvode multiperspektivno pripovijedanje, pa se izmjenjuju poglavlja koja pripadaju Teti Lidiji – čiji lik povezuje oba romana – zatim Agnes, i Daisy. Time je postignut dojam pripovijedanja „iznutra“ (jer Teta Lidija i Agnes žive u Gileadu) i „izvana“ (Daisy je u Kanadi), što omogućuje potpuno sagledavanje Gileada te mogućnosti ženske pobune i svrgavanja režima. Svjedočanstva su naišla na pohvale kritike – roman je dobitnik Bookerove nagrade – kao i publike, koja ga je proglasila književnim događajem godine.