Smjena na čelu projekta Rijeka EPK

Emina Višnić više nije na čelu trgovačkog društva Rijeka 2020, stoji u 9. lipnja medijima odaslanu priopćenju iz Ureda Grada Rijeke. U njemu stoji kako se dosadašnja direktorica, nakon dugog i sveobuhvatnog procesa redefiniranja programa i proračuna, želi u potpunosti posvetiti svojoj drugoj funkciji unutar tvrtke, koordinaciji ukupnih programa, a isto je, u razgovoru za jednu televizijsku kuću, izjavila i ona sama, zaključivši kako dvostrukost dužnosti unutar koje funkcionira još od ljeta 2018. u ovom trenutku projektu u novonastalim okolnostima ne može koristiti i stoga je svoj fokus odlučila premjestiti na program.

Irena Kregar Šegota / Izvor Grad Rijeka

A on, kao i budućnost cjelokupne tvrtke, tvrdi Emina Višnić, ne bi mogao biti u boljim rukama od onih njezine nasljednice, Irene Kregar Šegota, donedavne direktorice partnerstva i komunikacija, profesorice francuskog i engleskog jezika širokog spektra obrazovanja i dubokog zarona u područje kulture i kulturne politike. Naime, osim diplome zagrebačkog Filozofskog fakulteta, Irena Kregar Šegota je na riječkom Pomorskom fakultetu završila dodiplomski studij Tehnologije prometa, a na Sveučilištu u Zadru studirala je na Europskim studijima iz područja jezika i kultura u doticaju. Osim toga, kulturne politike i međunarodnu kulturnu suradnju, područja svojeg naj­užeg interesa, usavršavala je pri Gospodarskoj komori grada Pariza, Centru za kulturu u Grenobleu i na Ecole nationale d’administration (ENA), a prije Europske prijestolnice kulture čijem se timu priključila na samu početku kandidacijskog procesa i već je ranije šest mjeseci bila na njegovu čelu, radila je kao viša savjetnica za međunarodnu kulturnu suradnju u Gradu Rijeci, u odjelu marketinga i odnosa s javnošću Gradskog kazališta lutaka i Ministarstvu vanjskih poslova. Od 2003. predsjednica je Društva francuske alijanse Rijeka, a od 2015. potpredsjednica europske kulturne mreže Les Recontres – LIKE.

Navedene referencije, dugogodišnja prisutnost u projektu kao i poznavanje prilika na lokalnoj, nacionalnoj kao i, u određenoj mjeri, europskoj kulturnoj sceni zalog su vjerovanju u održivost nastavka programa koji je, ističu i bivša direktorica i osnivač društva, „i dalje kulturna, a ne politička ili priča iz domene gospodarskog kriminala“. Jer, iako objavljeno priopćenje to ne spominje, javnost podnošenje ostavke Emine Višnić ne promatra samo kao posljedicu pandemijom uzrokovane krize već i u kontekstu nedavno razotkrivene afere nastale uoči svečanosti otvaranja. Naime, potkraj svibnja u lokalnim se medijima pojavila vijest o istrazi što ju Služba gospodarskog kriminaliteta i korupcije PU primorsko-goranske provodi nad šestero članova stručnoga povjerenstva trgovačkog društva Rijeka 2020 koje je u postupku javne nabave kao najpovoljnijeg ponuditelja izabralo tvrtku sa sjedištem u stranoj državi, iako ona nije ispunjavala sve uvjete natječaja i iz njega je trebala biti isključena.

Emina Višnić takve tvrdnje, naravno, odbacuje te odgovara kako se „o tome pisalo još u veljači te bi, da je time uzrokovana, njezina ostavka došla mnogo ranije“. Bi li doista, sad je nemoguće odgovoriti, no ostaje činjenica da ni ona niti gradonačelnik Grada Rijeke Vojko Obersnel o ostavci nisu govorili ni na 24. travnja održanoj virtualnoj tribini o budućem razvoju projekta. Sadašnja direktorica tom je prilikom, metaforički se izrazivši, zaključila kako „ne smijemo dopustiti da s vodom kojom peremo bacimo i dijete kroz prozor“ jer program je omogućio da se brojne dobre strane pokrenu, razvijeni su modeli participacije građana i stvara se čvrsta suradnička mreža, a gradu i lokalnoj zajednici najviše će dobrobiti donijeti nasljeđe projekta.

Tako je mišljeno od sama početka, a slično nam je u kraćem telefonskom razgovoru Irena Kregar Šegota ponovila i netom po preuzimanju nove dužnosti. Istaknula je kako će rad, voda i migracije i nadalje služiti kao konceptualan okvir, no uvjerena je u otvaranje novih tema unutar njihovih granica jer, kaže, umjetnici uvijek promatraju svijet novim očima. „Koncept je ostao isti, promijenjene su projektne okolnosti i resursi. Bit će izazovno prilagoditi se tomu. Kreativne energije ne manjka, pitanje je samo prostora koji možemo otvoriti.“ Istaknula je kako će se nastaviti već inicijalno započeti i na dvotrećinskoj razini ostvareni projekti poput 27 susjedstava čija je sinergijska i simbolička vrijednost za mještane u čijim se susjedstvima provode dokazana već Zvončarskom simfonijom, dok će izostati veliki spektakli poput otvaranja Festivala Tobogan. Razlozi takvu odmaku nisu samo financijski već i epidemiološki jer, iako su granice otvorene, mnogim će sudionicima biti teško putovati pa Irena Kregar Šegota ističe da će naglasak biti postavljen na krizom pogođenu lokalnu scenu.

Kazala je da su zajedno s Ministarstvom kulture Europskoj komisiji i Europskom parlamentu uputili zahtjev za produljenjem EPK godine do lipnja, no i njegova bi vrijednost bila simbolična jer najviše što titula Europske prijestolnice kulture može donijeti jest kultura upisana u trajno nasljeđe grada. „Projekt ne bi trebao biti jednogodišnji spektakl nakon kojeg se ništa neće dogoditi. Iza Rijeke 2020 ostat će 30.000 četvornih metara novog umjetničkog kvarta, stare će zgrade dobiti nove prostore i to će zasigurno povući nove načine upravljanja i provedbe programa, a ne smijemo zaboraviti ni ono nematerijalno i ljudski kapital jer kroz naše je radionice i programe prošlo 1600 ljudi“, kaže Irena Kregar Šegota dodajući kako sve to služi kao obećanje da Rijeka, u stvaranju nove kulturne politike za razdoblje 2021-2025. neće moći ignorirati učinke projekta, njegove dobre strane, ali i probleme jer oni su najkorisnije lekcije na putu poboljšanja. „Rijeka 2020 je samo jedna karika u EPK-ekosustavu, u kojem važnu ulogu imaju ustanove u kulturi i svi naši partneri. Stoga s jedne strane vjerujem da, unatoč smanjenu budžetu i skraćenu vremenu, možemo iznijeti zanimljiv i kvalitetan program, a s druge strane smatram da će svi učinci EPK-projekta biti upisani u kulturnu politiku grada. Društvene, političke i ekonomske okolnosti stalno se mijenjaju i ne možemo nastaviti raditi zanemarujući ih. Moramo barem otvoriti prostor za odgovore na nova pitanja i izazove. To, naposljetku, i jest jedna od funkcija kulture.“