S Beethovenovom Sudbinskom za HAZU i za Zagreb

Koncertni život grada i zemlje polako se počeo buditi. Prvi su se oglasili ansambli mnogih HNK-a raznovrsnim programima ispred i unutar kazališnih zgrada, poštujući preporučene mjere razmaka između izvođača i gledatelja. No čista instrumentalna glazba ansambala izvan kazališnih kuća dosad je funkcionirala isključivo u sferi internetskih, studijskih, kućnih ili pak dobrotvornih koncerata namijenjenih živom prijenosu na internetskim servisima. Potkraj svibnja, točnije 26–29, u smiraju dana, između 20 i 21, četiri su koncerta u Studiju 7 Hrvatske televizije na zagrebačkome Prisavlju – samo za oči kamere i uši mikrofona, dakle, bez publike – održali raznorodni sastavi ansambala sastavljenih od članova Simfonijskog orkestra HRT-a, što se pak u videoprijenosu moglo pratiti na YouTube-kanalu orkestra, a u audioizdanju na Trećem programu Hrvatskoga radija. Čulo se tu od Telemannova koncerta za tri trublje i Respighijevih Starih plesova i arija, preko skladbi za gudački kvartet i soliste, puhačkog noneta u glazbi Gounoda i Brahmsa, sve do našega pretklasičara Amanda Ivančića, Haydnova Koncerta za violončelo u C-duru i Griegovih neobaroknih Holberg-varijacija. Ljupki jednosatni programi za ansamble bez dirigenta bili su ekskluziva za one koji su ih uspjeli uhvatiti uživo (više ih nema na mreži), ali će u budućnosti biti skladna programska cjelina, kratka, lijepa i dinamična, u programima Hrvatskoga radija i televizije. Članovi ansambla HRT-a time su podvukli svoju povijesnu funkciju iz doba kada su osnovani upravo za potrebe elektroničkog medija i izvođenja glazbe uživo, u vrijeme kada snimke glazbe nisu bile uobičajene ni dostupne kao danas.

Voditelj Zagrebačkih solista Sreten Krstić, obradio je za dvanaest gudača slavnu Beethovenovu
Sudbinsku. To je bila svjetska praizvedba djela u toj inačici / Izvor HAZU  i Zagrebački solisti

No prvi pravi iskorak u smjeru vraćanja u pogon koncerata u zatvorenim prostorima učinila je inicijativa Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 7. lipnja, u 20 sati u atriju svoje povijesne palače na Zrinjevcu. Institucija je kao poziv za novčane donacije, čime bi se obnovila zgrada palače, ali i sve što je pretrpjelo štetu u cijelom Zagrebu, angažirala naš najstariji i najslavniji komorni ansambl koji ime svojega grada već 66. godinu slave i promiču diljem svijeta – Zagrebačke soliste. Prigoda je iskorištena da se u ovo pandemijsko i postpotresno doba ljude oplemeni glazbom jednog od najvećih sinova europskoga kulturnog duha, Ludwiga van Beethovena, čija dugo pripremana 250. obljetnica rođenja nažalost protječe u tišini. Već je pola godine prošlo, a mi se, zbog sveopće blokade, Beethovenove glazbe izvan zvučnika i nismo baš naslušali. Da se razumijemo, nikakva reprodukcija zvuka, koliko god savršena bila, ne može zamijeniti slušanje glazbe uživo, taj doživljaj vibracija u prirodnoj akustici prostora cijelim tijelom, svim osjetilima i atomima našega bića. Akademik Velimir Neidhardt (predsjednik HAZU-a) u uvodnoj je riječi publici – koju je u foajeu činilo otprilike pedeset posjetitelja, mahom uvaženih članova Akademije – i sam najavio skorašnji ponovni procvat zagrebačkoga koncertnog života. Istodobno se obraćajući i na izvrsnom engleskom svima onima koji su taj streaming na internetu izravno pratili iz raznih drugih krajeva svijeta objasnio je koliko je bio razoran potres 22. ožujka u Zagrebu, a što se u uvodnoj špici moglo i nazrijeti iz ritmizirano nanizanih kadrova grada i potresnih snimki razrušenih palača. Iako teško oštećenih krilnih dijelova, sama središnjica zgrade ostala je netaknuta, tako da su se gledatelji mogli bez bojazni da će se nešto na njih urušiti prepustiti vrhunskom koncertu.

Koncertni majstor Zagrebačkih solista, ujedno njihov umjetnički voditelj zaslužan za novi uzlet ansambla u posljednjem desetljeću, violinist Sreten Krstić, obradio je za dvanaest gudača slavnu Beethovenovu Sudbinsku, simfoniju br. 5. u c-molu op. 67, a to je bila svjetska praizvedba djela u toj inačici. Aranžman je sjajno pretočio zvuk velikog simfonijskog orkestra u gudačke boje, sa zanimljivim rješenjima gdje limene puhače naizmjence izvode violončela i viole, dok se dionice violina uglavnom drže originalne partiture. U sva četiri stavka energičnost, svježina i vrhunska virtuoznost svakoga pojedinca združila se u jedinstveni zvukovni tijek te nebeske glazbe koja je u odličnoj akustici prostora pronašla idealnu zvučnu školjku. U nedostatku dostupnosti drugih koncertnih dvorana trenutačno u Zagrebu (HGZ-a i Lisinskog), upravo se atrij HAZU-a pokazao kao sjajan nadomjestak kao koncertni podij kad su komorni ansambli u pitanju, a izvedba Zagrebačkih solista i Krstićeva obrada dokazale su da se i velike simfonije mogu jednako vjerno prenijeti i u takvu komornijem gudaćem slogu. Snimka koncerta ostaje na internetu i postoji plan da se ponudi na emitiranje Hrvatskoj televiziji. Očekujemo stoga da će je vidjeti još mnogo ljubitelja glazbe i možda darovati svoj novčani prilog palači i gradu, tako da je plemenita akcija dugoročne naravi.