Povijest spasenja u stripu

Raskošno izdanje nakladnika Verbum Velika Biblija u stripu izvorno je objavljeno u SAD-u 2010, a autori su mu scenarist i urednik Doug Mauss te crtač Sergio Cariello. Amerikanac Mauss po zanimanju je pastor, a Cariello (1964) u Sjedinjene Države došao je iz Brazila prije gotovo tri desetljeća. Stripovska adaptacija Biblije s više od 750 stranica u cjelovitom je izdanju prevedena na tridesetak jezika i objavljena u više od trideset država, dok je samostalno izdanje dijela Novoga zavjeta, s naslovom Priča o Isusu, još raširenije i uspješnije, s prijevodom na pedeset jezika, distribuirano u gotovo stotinu država i ostvarilo više milijuna prodanih primjeraka. Autori nisu krili da im je kao izvorno nadahnuće poslužio ne samo kršćanski biblijski izvornik nego i The Picture Bible crtača Andrea LeBlanca iz 1978, opsežno djelo s više od osam stotina stranica. Zanimljivo je da su u proteklih nekoliko desetljeća nastala još neka stripaška posezanja za Biblijom. Tako je Amerikanac Chester Brown adaptirao Evanđelje po Marku (1987–1989), dok je Evanđelje po Mateju (1989–1997) ostalo nedovršeno, a Manga Biblija: Od Postanka do Otkrivenja (2007) Ayinbaya i Akina Akinsikua na slobodan način interpretira kršćanski izvornik i preklapa ga s japanskim utjecajima i kulturom.

Izd. Verbum, Split, 2019.

Međutim, ni hrvatsko izdanje Velike Biblije u stripu nije i prva takva u nas prilagodba temeljne knjige kršćanstva. Godinu nakon prvotnoga izdanja nakladnik Duhovna stvarnost preveo je LeBlancovo djelo pod naslovom Biblija u stripu. Još je godine 1981. Kršćanska sadašnjost započela s objavljivanjem izvorno francuske strip-adaptacije Biblije, a nakon četrdeset svezaka tiskanje je dovršeno pet godina poslije. Zanimljiva narativnoga prosedea, ta je prilagodba upotpunjena i nizom kratkih povijesno-teoloških tekstova. Verbumovo izdanje Biblija u stripu iz 2014. prevedeno je sa španjolskoga jezika i namijenjeno je mladom čitateljstvu. A da sprega bude potpuna, hrvatski je crtač Dalibor Talajić sudjelovao u nastanku jednoga od niza francuskih novozavjetnih prilagodbi, izvrsnoga Evanđelja po Mateju objavljena 2009.

Sekvencijalna umjetnost

Mauss i Cariello odlučili su se za format grafičke novele, format nastao upravo u SAD-u kao proširenje obujma standardnih strip-svezaka (comic books), prvobitno tipičnih za žanr superjunaka. Takav format uvjetuje i narativnu strukturu djela, kompozicijske postavke prizora unutar stranice kao i njihovu montažu. Nedvojbena je skladna prožetost scenarističkoga predloška, adaptacije religijskog izvornika kao i autorske interpretacije teksta sa crtačkom izvedbom te kolorističkom nadgradnjom. Doug Mauss pokazao se vrlo dobrim strip-pripovjedačem, scenaristom koji je sposoban transponirati biblijski predtekst u jezik devete umjetnosti. Oblikujući građu u više od dvjestotinjak poglavlja, Mauss naznačuje i iz kojih dijelova Biblije potječu, pripovijesti restrukturira tako da predložak upotpunjava dodacima potrebnim za sekvencijalnu umjetnost, narativnu umjetnost u slaganju slike i riječi. Rabi dakako i strip-didaskalije primjenjujući sažimanja u adaptaciji kao i ubrzavanje radnje. Njegove interpretacije istodobno su osuvremenjivanje izvornika, ali i povijesno i teološki vjerodostojne. Kao pastor nije odustao od moguće katehetizacije čitateljstva, ali taj motiv nije prenaglašen. Mauss je ipak ustrajao u pripovijedanju, a nije pao u zamku propovijedanja, čime bi zasigurno naštetio preglednosti, dojmljivosti i snazi Velike Biblije u stripu.

Sergio Cariello vrlo je rano započeo sa stvaralaštvom u stripu. Već s jedanaest godina za mjesne novine počeo je s tjednim tiskanjem stripa Frederic, detektiv čije je objavljivanje potrajalo još tri godine. Kada je prešao u SAD, obrazovao se u školi za strip i grafiku, koju je ustanovio slavni autor Joe Kubert, surađivao je i u važnim stripovima najpoznatijih nakladnika DC Comics i Marvel, u posljednjem razdoblju crtao je Usamljenoga rendžera, kao i Samsonova sina, predavao na Kubertovoj školi, a za stvaranje Velike Biblije u stripu trebale su mu tri godine.

Realističkoga stila, usklađuje se s nasljeđem tzv. akademskoga realizma započeta još 1930-ih s velikanima devete umjetnosti Haroldom B. Fosterom i Alexom Raymondom, kao i s velikanima žanra superjunaka Joeom Kubertom, Jackom Kirbyjem i Johnom Buscemom, dakle autorima koji su unaprijedili i žanr i samu umjetnost stripa. Na sedam stotina i pedesetak stranica zapažamo raskoš crtačkoga stila Sergia Cariella, vrsnu prilagodbu književnoga u jezik stripa, kao i sukladnu strip-režiju, odnosno izbor veličine kadra, plana i njihove kompozicijske postavke u okviru svake stranice, ali i cjeline. Zanimljivo je pritom da u crtežu i koloritu Staroga i Novoga zavjeta opažamo i razlike, razlike koje sasvim razvidno nisu uvjetovane samo stvaranjem u razdoblju od tri godine nego i samosvjesnim stvaralačkim postupkom, promišljenim autorskim stavom prema građi koju predstavlja čitateljima u obliku grafičke novele. Tako u Starom zavjetu uočavamo da je Cariellov potez u obrisnim linijama kontinuiran i elegantan, uglavnom neprekinut, a prizori su većinom zasićena kolorita. Pred kraj toga dijela opažamo lagane stilske promjene, koje do izražaja dolaze u Novome zavjetu. Obrisna linija postaje lomljivija, krhkija, kolorit prozračniji, iako je sasvim jasno da se mjestimice zadržavaju navedene postavke Staroga zavjeta, jer je jasan i kontinuitet građe, narativni, povijesni i teološki tijek.

U Starom zavjetu autori prenose širok izbor pripovijesti, kroz sudbine biblijskih junaka i židovskoga naroda naglašavaju temu izvornika da je nužna vjernost Bogu da bi se opstalo, napredovalo i prosperiralo, a da nedostatak vjernosti donosi propast. Mauss i Cariello u opsežnom dijelu nižu likove etičkih dimenzija, koji dakako mogu biti i predstavnici drugih naroda, a podjednako precizno karakteriziraju i negativne likove. Drama se miješa s akcijom, kontemplativni trenuci s užurbanim emocionalnim iskazima, a jasno je da je povijest toga podneblja i toga razdoblja staroga vijeka bila ispunjena ratovima, razaranjima i osvajanjima, ali i napretkom. Zbog naglašene kvalitete cjeline, teško je izdvojiti neki posebni dio Staroga zavjeta, čitaju se oni s lakoćom i ujednačeni su.

U slučaju Novoga zavjeta, napose u dijelu o Isusovu životu i djelovanju, Mauss i Cariello su se – poput mnogih književnih, filmskih, pa i autora stripa – odlučili za preklapanje podataka iz četiriju Evanđelja, izdvajanje pojedinih segmenata i njihovo uklapanje u autorsku cjelinu. Uz poneki odmak, kao što je prvih nekoliko tabloa Novoga zavjeta koja ne nalazimo u izvornicima, Mauss i Cariello vjerno se drže biblijskoga predloška, interpretiraju ga i upotpunjavaju u skladu s povijesnim i vjerskim postulatima. Učinak je takav da je kvaliteta iznimna, sukladna primjerice boljim filmskim ostvarenjima sa središnjim likom Isusa. U tome smislu ostatak Novoga zavjeta nastavlja precizno oslikavati povijest spasenja započetu u Evanđeljima, autori dojmljivo karakteriziraju apostolske prvake Petra i Pavla, njihovo djelovanje, nastanak prvih kršćanskih zajednica i širenje nove vjere u Rimskom Carstvu, pa je posrijedi iznimno zanimljiva cjelina koja ne gubi na snazi do sama svršetka.

Djelo bez premca

Velika Biblija u stripu ne odnosi se samo spram sličnih ostvarenja smještenih u okvire suvremene devete umjetnosti, dapače usklađuje se s tradicijom slikovno-verbalnih prilagodbi biblijskoga teksta kao što su primjerice Biblija pauperum, odnosno tzv. Biblija siromaha ili pak Velika Biblija iz Toursa Gustava Dorea. Izvornike Biblije siromaha smještamo u razdoblje razvijenoga i kasnoga srednjega vijeka, odnosno 13. i 14. stoljeće, a osobito u petnaesto i tiskani format tzv. Blockbuch, a oblikovanje stranica u kojima slika nadvladava tekst nije tek uklapanje u okvire sekvencijalnih umjetnosti, već je posrijedi izravni prethodnik stripa. Narativnost uvjetuje i glasovitu Doreovu Bibliju, prvotno dostupnu 1866. U više od dvije stotine ilustracija taj je francuski umjetnik posegnuo za najvažnijim dijelovima biblijskoga izvornika, a nije upitno da i to vrsno djelo povjesničari stripa također smatraju prethodnicom devete umjetnosti, čiji službeni početak smještamo točno trideset godina poslije, u početak 1896.

Tako se naposljetku Velika Biblija u stripu skladno uklapa u dugu tradiciju slikovno-narativnih adaptacija Biblije, a njezin je kreativni i tržišni uspjeh tim veći zbog toga što je riječ o izvrsnome djelu. Autori demonstriraju svoj izravan odnos prema predlošku, prema kojem osjećaju poštovanje i divljenje, ali i sasvim nenametljivo u rekonstrukciji i interpretaciji ostavljaju prostora za osoban stav i umjetnički izričaj. Zbog toga je ovo Verbumovo izdanje kulturni dobitak za hrvatsko nakladništvo, kao i za strip.