Povijest kao izvor snage matičarskog duha u vremenu krize

U vremenu kada je kultura pogođena epidemijom koronavirusa mnogi su ogranci Matice hrvatske, osnovani ili obnovljeni 1990, u osvit stvaranja slobodne Hrvatske, morali odgoditi proslave obljetnica djelovanja. Tako je i Ogranak MH u Osijeku planiranu proslavu 30. obljetnice obnove u svibnju morao odgoditi za jesen. Velika je obljetnica povod za razgovor s dugogodišnjim tajnikom Ogranka Josipom Cvenićem, koji je tu dužnost obnašao dvadeset i četiri godine.

„Ne izvode se programi u kulturi niti u drugim djelatnostima ljudskoga duha i tijela. Ova pandemija će se pamtiti, a možda će biti i tema mnogih umjetnika s cijele planete. Nikada nismo bili toliko povezani kao danas, nikada veće „selo“ negoli sada“ započinje gospodin Cvenić osvrćući se na trenutnu krizu u kulturi. Ipak, Ogranak MH u Osijeku ustraje u programu obilježavanja obljetnice. Svečanošću će odati počast i zaslužnim matičarima koji su „uskrsnuli“ Ogranak 1971/72. – Anti Fuštaru, potpredsjedniku Pododbora MH u vrijeme zabrane njezina rada te preminulome predsjedniku Kamilu Firingeru. Istu je sudbinu kao i Pododbor imao i časopis za književnost, kulturu i društvena pitanja  Revija, pokrenut 1961. U vrijeme zabrane rada MH 1972. Revija je ostala, no uredništvo je tada zamijenjeno s ideološki podobnijim članovima, objašnjava nam Cvenić, dodajući da časopis tada izlazio kod Radničkog sveučilišta.

Agilni osječki matičari na početku devedesetih

Prisjećajući se svečane obnoviteljske skupštine 1990. gospodin Cvenić govori nam o agilnosti tadašnjeg predsjedništva, koje je pokrenulo novine Hrvatska matica, a 1990. ponovno je pokrenuta i Revija.  Promijenjeno je uredništvo u skladu s demokratskim izborima u Hrvatskoj, a činili su ga uz glavnog urednika Josipa Cvenića i Julijana Matanović,  Zlatko Kramarić, Stjepan Tomaš, Goran Rem i Delimir Rešicki. Prisjećajući se početaka uređivanja Revije u ondašnjim okolnostima govori nam da su već prvi brojevi imali su teškoće s izlaženjem: „počele su provokacije JNA po gradu, poznata scena crvenog fiće, i uredništvo je odlučilo ne objavljivati uobičajene sadržaje, već smo htjeli reagirati na događaje koje su najavljivali rat, u što nismo mogli tada vjerovati. Zvali smo književnike i intelektualce da nam napišu i pošalju svoju reakciju na tadašnje događaje u Hrvatskoj. Dobili smo puno tekstova i sve ih objavili u jednome od brojeva 1991. Kako se rat širio, imali smo problema sa sastajanjem i tiskanjem novih brojeva. Tada su nam članovi uredništva časopisa Dometi iz Rijeke predložili da napravimo zajednički broj koji bi se tiskao u Rijeci. Ideju smo prihvatili i objavili povijesni broj časopisa pun dokumenata o razaranju slavonskih gradova, a časopis je doživio i drugo izdanje kao knjiga Slavonska krv“. Sljedeći su brojevi objavljivani u osječki tiskarama, a sadržavali su tekstove i fotografije s ratišta slavonskih gradova. Kako je u uredništvo primljen i Ivica Zec, tekstovi su se prevodili i na engleski jezik.
Tada je došlo do još nekih promjena, govori nam Cvenić – „za novog predsjednika Ogranka 1993. izabran je Josip Vrbošić, a uredništvo je promijenilo ime časopisa u Književna revija i vratilo ga u ruke osnivača i izdavača tj. u program OMH u Osijeku“.  S tadašnjim gradonačelnikom Zlatkom Kramarićem dogovoreno je da programe Ogranka uvrsti u proračun grada Osijeka.

Ogranak iz perspektive tajnika

Priča o obnovi Ogranka tako je zaokružena 1993, a Josip Cvenić postao je njegov profesionalni tajnik i urednik te je dužnosti obnašao do umirovljenja. U tom razdoblju objavljeno je nekoliko stotina naslova, a kontinuirano se surađivalo i sa susjednim ograncima u Hrvatskoj i izvan nje (OMH u Pečuhu, Subotici i Tuzli). Aktivnosti su ovisile o kreativnosti pojedinog predsjednika Ogranka. Predsjednici su bili Josip Vrbošić, Stanislav Marijanović, Helena Sablić Tomić, Ivica Vuletić, Ivica Završki, a sadašnji je Ivan Trojan.

Budući da je za vrijeme mandata gotovo svih predsjednika bio tajnik Ogranka, Cvenić se osvrnuo se na njihov rad: „željeli su svako na svoj način nastaviti i obogatiti postojeći program. U tome je najviše uspjela predsjednica Helena Sablić Tomić jer smo za njezina mandata osnovali Odjele kako bismo usustavili djelatnost, pokrenuli smo Festival ogranaka MH te ostvarili kontakte s ograncima izvan Hrvatske. Godišnje smo imali četrdesetak promocija, predavanja i izložbi, a uz veliku izdavačku djelatnost pokrenuli smo Anonimni natječaj za prozu na nivou Hrvatske“. Na promocijama u organizaciji Ogranka tada su gostovali autori koji su imali aktualnu i dobru knjigu. „Mislim da nije bilo afirmirana pisca koji nije bio predstavljen u Osijeku“ govori nam Cvenić prisjećaji se nekih od njih: „devedesetih nam je nekoliko puta u goste dolazio Vlado Gotovac, tadašnji predsjednik MH, a dolazili su su i pisci iz emigracije: Vinko Nikolić i Boris Maruna. Dolazili su i predsjednici MH Josip Bratulić, Igor Zidić, Stjepan Damjanović i aktualni Stipe Botica“.

Budućnost MH i njezinih ogranaka na prijelazu stoljeća ovisi o mijenama u politici i u Zakonu o udrugama smatra Cvenić te promišlja problematičnost položaja ogranaka: „novi zakon o udrugama sve je izjednačio, nije važna kvantiteta ili kvaliteta programa, već su ogranci MH tretirani jednako kao i npr. Udruga ljubitelja crnih mačaka. Od trenutka donošenja novog Zakona o udrugama rad ogranaka nije dovoljno stimuliran“. Na prihode ogranaka utjecalo je i smanjenje sredstava za kupnju knjiga školama, koje su bile njihovi partneri. Od donošenja novog zakona Ogranak MH u Osijeku financirao se i od strane Županije osječko-baranjske i od Ministarstva kulture, ali je program bio siromašniji. „U sveučilišnom gradu kao što je Osijek objavljivali smo desetak knjiga, a nema drugih izdavača. Nitko tko je vodio grad, kulturnu politiku grada, nije se uzbuđivao što je kultura sve siromašnija“, komentira Cvenić teškoće s kojima se Ogranak suočava u današnjem vremenu predviđajući da novom vodstvu Ogranka neće biti nimalo lako ako žele raditi kvalitetno i pružiti članstvu i građanstvu uvid u aktualna kulturna zbivanja u Osijeku i u Hrvatskoj.

Književnik po vokaciji

Uz to što je radni vijek proveo radeći u osječkom ogranku MH ime Josipa Cvenića priziva i njegovu književničku vokaciju. Do sada je objavio dvadesetak knjiga za djecu i odrasle. Današnje digitalno doba vidi kao priliku za lakše povezivanje s kolegama i izdavačima te za bolju razmjenu informacija, no govori nam kako je ovo doba oduzelo i dragocjeno druženje, pijenje kave s kolegama u Zagrebu kojih je prije bilo više. Ipak, u Osijeku je puno književnika koji su ostali u svome gradu: Stjepan Tomaš, Jasna Horvat, Helena Sablić Tomić, Goran Rem, Stanko Andrić, Delimir Rešicki, Davor Špišić, Ivana Šojat... Svi su oni, naglašava Cvenić, svoje prve knjige objavili u Ogranku MH u Osijeku, a danas su eminentni književnici nagrađivani brojnim nagradama. Osijek se ponosi i dobrom knjižarskom mrežom, a u njoj prednjači Knjižara Nova, koja drži i izdanja Matice hrvatske.