IZDVAJA

• HNK Osijek – senzualnost u novom normalnom –

Parafrazirajući korona-geslo HNK-a Osijek kako se umjetnost prilagođava, a ne posustaje, proteklih je mjeseci publika na istoku, osim već uobičajenih mrežnih sadržaja, prva iskusila i uživo susrete od Kulture na kotačima, koja je okupila velik broj osječkih kulturnih radnika, do seljenja programa kazališta u dvorište.

Tako se 12. lipnja u istom tom dvorištu očekuje i prva premijera u „novom abnormalnom“, kako bi rekao Ivan Šarar. Riječ je o Kolu Arthura Schnitzlera redateljsko-glumačkog kolektiva (Vjekoslav Janković, Vladimir Tintor, Matija Kačan, Armin Ćatić i Aljoša Čepl), koje će se izvoditi u kasnijim večernjim terminima od 21.30 sati. S obzirom na deset dijaloških, izmjeničnih scena između muškaraca i žena, koje se pred kraj povezuju u cjelinu, dramski je izbor u skladu s epidemiološkim, beskontaktnim propozicijama. Ono što Kolo, za koje je sam autor rekao da ga ne vidi u tisku, čini iznimno zanimljivim jest ne samo seksualnost (jednako naglašena i u Noveli sna), nego i mogućnost propitivanja tabua u sredini koja ih svjesno prešućuje i trpa pod tepih.

• Pisci u karanteni s Danom Rebellatijem –

Dok se u Hrvatskoj kazališta otvaraju te se spašava kraj sezone i planira budućnost, na zapadu je taj scenarij i dalje nezamisliv prije 2021. Stoga se na YouTubeu pojavila hvalevrijedna autorska emisija dramskog pisca i teatrologa Rebellatija, koja je okupila u jednosatnim razgovorima najbolje od britanskoga dramskog pisma obuhvaćajući sve generacije od mlađahnih poput Lucy Kirkwood, međunarodne zvijezde Simona Stephensa, do predstavnika poetike krvi i sperme Marka Ravenhilla. Dosad je snimljeno ukupno devetnaest razgovora.

U pitkim ćete kućnim videima s nepreglednim policama knjiga u pozadini saznati kako se pisci snalaze u karanteni, koja je njihova uloga u suvremenim produkcijama, ponešto od tajni zanata te koliko smo zapravo daleko od ulaganja i osvještavanja važnosti razvijanja dramskog pisma te jačanja kazališne kulture u cjelini. Najvažnije, osjetit ćete zašto nam je kazalište toliko važno – zbog beskonačne moći razgovora.

• Nada u stihovima –

Projekt Monovid-19 ukazao je na tendencije poezije te općenito proze u suvremenoj hrvatskoj drami. Stvar dakako nije nova a put u nova postdramska istraživanja vjerojatno je utrla Ivana Sajko. Poezija jest u kazalištu, no može biti i u privatnim životima njegovih djelatnika.

Tako je osamdeset sedmogodišnji glumac Peter Gordon supruzi, također kazališnoj glumici Alison King, ispod jastuka dvadeset i pet godina ostavljao po jednu kratku pjesmu, čak i nakon njezine smrti. Posljednji su put zajedno bili na pozornici 2015. u Ljubavnim pismima, koje je režirala njihova kći Anna Jordan. Danas su pjesme upravo na kćerin poticaj sabrane na mrežnoj stranice A Love in Verse. Pokazuju nam da za ostvarivanje nekih želja ili ambicija nikad nije kasno. U nepredvidljivim vremenima možda nam nikad više nije trebalo malo dobrote, nježnosti i nade – u kazalištu, ali i životu.