Savršenstvo tehnike nije za ljude

Da dramskom piscu Miri Gavranu ne fali kazališnih tema, dramskog umijeća i vještine, dokaz je futuristička crnohumorna komedija Savršeni partner, praizvedena 9. lipnja u Centru za kulturu Maksimir u režiji Slađane Kilibarda. Sedamdesetak gledatelja – zbog virusa COVID-19 samo je toliko moglo biti na premijeri – od srca se smijalo zanimljivom, globalnom i poučnom sadržaju novoga Gavranova komada. I koliko god pobornici našega takozvanog modernog teatra Gavranu nijekali veličinu i bili jalni, činjenica jest da je on u svijetu najpoznatiji i najizvođeniji hrvatski dramatičar, a svako njegovo novo djelo samo je potvrda njegove kvalitete.

Kristina Krepela (Barbara), Sven Jakir (Filip i njegov android
David) i  Lana Gojak Bajt (Tina) / Snimio Deyan Barić / dominionart.com

Po dramama i komedijama Mire Gavrana – do Savršenog partnera napisao je 52 kazališna teksta – izvedeno je više od 350 kazališnih premijera diljem svijeta, koje je vidjelo više od četiri milijuna gledatelja. Jedini je živući dramatičar u svijetu premijerno izvođen na svim kontinentima i jedini kojemu su čak u četiri države – Slovačkoj, Poljskoj, Češkoj i Njemačkoj – organizirani kazališni festivali na kojima su se izvodile predstave nastale isključivo prema njegovim dramama i komedijama, a održavani su pod nazivom GavranFest.

U Savršenom partneru dvoje mladih u ljubavnoj vezi zajedno žive četiri godine: djevojka Tina ambiciozna je doktorica ekonomije, karijera joj napreduje bez ikakvih problema, zarađuje triput više od partnera Filipa, bibliotekara, koji višak vremena i kreativnost troši na slaganje brodskih maketa. Tako žive sve do dana kada Tina dođe s posla i Filipu kaže da odlazi na viši položaj u veliki grad i predloži pauzu u vezi. Veza se prekida, svatko odlazi na svoju stranu.

Nakon šest mjeseci razdvojenosti i poslovnog uspjeha Tini nedostaje muškarac. Zbog toga se javlja na natječaj znanstvenice Barbare, konstruktorice savršenoga muškarca androida – radi sve što partnerica zamisli, ispunjava sve želje... I fizički je identičan Filipu, samo mu je ime David. Tina s Davidom počne sretno i zadovoljno živjeti, ali... on je ipak samo stroj koji ne uspijeva razumjeti i ispuniti sve njezine emotivne i druge sitne ljudske potrebe. Tada nastaju problemi; Tini ni posao više ne ide kako je do tada išao, a i počinje joj nedostajati Filip i njegova nesavršenost. Zbog toga traži pomoć od Barbare...Na kraju, u Barbarinoj režiji, Tina i Filip se pomire...

Komedijom Savršeni partner Gavran se vratio međuodnosu čovjeka i robota. Otkačenom androidu Davidu prije osam godina prethodila je komedija Lutka, u kojoj je publika upoznala simpatični ženski android Stelu. Lutka je 2012. praizvedena u New Yorku, a u Beču je odigrana 20. svečana premijera. Vjerojatno će Lutku uspješno slijediti Savršeni partner, jer se i ovaj put, kao i uvijek do sada, Gavran potvrđuje kao majstor komedijskih zapleta. Naoko banalan sadržaj ispunjen životom Tine i njezinih partnera, njihovom svakodnevicom i problemima, u njegovoj dramskoj obradi i ovaj put nudi zanimljivu i uzbudljivu priču punu iznenađenja, bogatih asocijacija i jasnih poruka. Da je samo to, bilo bi dovoljno da ga publika razumije i voli.

No Gavran je i majstor dijaloga; jasnoća njegove rečenice, njezine stilske finese, u današnje vrijeme kada suvremeno, takozvano inovativno, kazalište više zanimaju izvedbeni spektakli nego društveno intrigantni sadržaji i kada su glumci svedeni na vješalicu za kostim. Njegov Savršeni partner uspijeva doprijeti do razumijevanja publike jer itekako rastvara probleme suvremenoga čovjeka, muško-ženske odnose svedene na površnost i hedonizam, jer točno uočava, dijagnosticira i razobličava slabosti odljuđenog čovjeka, njegovo robovanje manipulaciji i tehnologiji... K tomu je i kazališno aktualan jer upozorava na banalnost i pomodarsku površnost hrvatskoga suvremenog teatra.

Zbog svega spomenutog svatko komu kazalište nije tek spektakl ili samo zabava i površna aktivistička provokacija, bez imalo kalkuliranja ustvrdit će da je Gavran napisao ne samo crnohumornu komediju koja će uspješno biti izvođena širom našeg planeta nego i komediju koja bez ustručavanja kritizira „vrline” globalnog konzumerizma. Spomenute vrijednosti teksta točno je pročitala i režijski naglasila redateljica Slađana Kilibarda.

Uz to što je poštovala ideju, sadržaj i poruku dramatičara, redateljica je zajedno s glumcima: Lanom Gojak Bajt (Tina), Svenom Jakirom (Filip i David) i Kristinom Krepela (Barbara) rastvorila i precizno naglasila unutarnje sadržaje i karakterne osobine likova komedije. I neke njihove glumačke nespretnosti uspješno je pretočila u glumački zanimljiva rješenja koja ni na trenutak nisu smetala, nego su glumačku igru činila životno uvjerljivijom. Lana Gojak Bajt kompleksnu Tinu – ambicioznost poslovne žene uz lomljivost njezina unutarnjeg emotivnog života – uspješno je izgradila od odlučnosti i nesigurnosti. Sven Jakir kao Filip dočarao je iskrenu ljubav prema Tini, a kao android David osobitu tjelesnu vještinu potrebnu u funkcioniranju mehaničkih doživljaja i pokreta. Barbara u interpretaciji Kristine Krepela uspješno je balansirala između ambiciozne suvremene znanstvenice i žene koja unatoč znanosti nije bez empatije za ljude.

Uspjelosti predstave itekako su pridonijeli Tamara Savićević, autorica osobito zahtjevne i uspjele koreografije, Dina Vukelić (dramaturginja), Valentina Crnković (scenografkinja) i Hana Letica (kostimografkinja).