75 godina Keitha Jarretta

Postoje pravila o obilježavanju godišnjica života i djelovanja pojedinih umjetnika kojih se mnogi i ne pridržavaju. Tako je svjetski jazz-tisak nedavno obilježio 75. godišnjicu života jedne od najistaknutijih jazz-figura današnjice, pijanista Keitha Jarretta.

Pijanist i skladatelj Keith Jarrett rođen je 8. svibnja 1945. u gradu Allentownu u saveznoj državi Pennsylvaniji. Već je kao dječak pokazivao sklonost glazbi pa je istovremeno uz glasovir učio svirati alt-saksofon, vibrafon i bubnjeve. Jazz će poslije studirati na poznatoj glazbenoj školi Berklee u Bostonu. Zabilježeno je da je započeo kao suradnik u sastavima nekih istaknutih džezista stilske be-bop- i neo-bop-orijentacije, kao što su bili klarinetist Tony Scott, multisaksofonist Roland Rahsaan Kirk, te bubnjar Art Blakey, s kojim će 1965. snimiti prve relevantne ploče. Kao izraziti predstavnik novih modernih ideja u jazzu, načinu interpretacije, improvizaciji i skladanju, Jarrett se ubrzo osamostaljuje i nameće kao vođa sastava u kojem će kao instrumentalist, skladatelj i leader moći realizirati svoje moderne jazz-zamisli pa tako ubrzo osniva vlastiti trio klasičnog sastava s kontrabasom i bubnjevima. Svrstava se u red džezista koji novim zamislima i pristupom instrumentu i stilskim koracima ide naprijed u inače dinamičnu razvoju jazza. Neki ga opisuju kao izrazita jazz-avangardista, drugi u njegovu sviranju traže i vide potvrdu stalne jazz-dinamike. Okružuje se krajem prošlog stoljeća pojedinim glazbenicima istomišljenicima avangardnoga jazz-predznaka naznačena već u suradnjama s kvartetom nekadašnjega jazz-avangardista tenor-saksofonista Charlesa Lloyda, s kojim je 1966. na svojoj prvoj europskoj, neslavno završenoj turneji u estonskom gradu Rigi, na međunarodnom jazz-festivalu u Varšavi demonstrirao dotad još nepoznat pijanistički pristup jazzu i improvizaciji garniranoj i povremenim sviranjem alt-saksofona. Već 1968. Jarrett je osnivao vlastiti trio s kontrabasistom Charliejem Hadenom i bubnjarem Paulom Motianom, nagovješćujući i skladbom Sorcery neke nove jazz-dane.

Za Jarrettovu se europsku popularnost pobrinuo ponajviše njemački producent Manred Eicher sa svojom glazbenom produkcijom ploča ECM – (European Contemporary Music), omogućivši Jarrettu potpunu slobodu snimanja. Tako se Jarrett našao u snažnom međunarodnom društvu niza jazz-avangardista i autora novih originalnih skladbi, od kojih ovdje valja spomenuti američke glazbenike kao što su: pijanist Paul Bley, gitaristi Pat Metheny i Ralph Towner, trubač Don Cherry, kontrabasist Gary Peacock, vibrafonist Gary Burton, bubnjari Jack de Johnette, Ed Blackwell i Paul Motian, a od današnjih europskih avangardnih veličina danski alt-saksofonist Jan Garbarek, britanski bariton-saksofonist John Surman i trubač Kenny Wheeler, finski bubnjar Edward Vesala, njemački kontrabasist Eberhard Weber, talijanski trubač Enrico Rava te brojni drugi glazbenici najmodernijeg i svakako autentičnog stilskog pristupa. U suradnjama s ECM-om Jarrett se posebno istaknuo snimivši i dvije LP-ploče s jazz-standardima, donijevši ih na sebi svojstven originalan način, ali pokazavši istovremeno i određeno divljenje tom segmentu provjerene povijesti jazza.

Keitha Jarretta, dobitnika brojnih uglednih nagrada za glazbu prezentiranu na velikom diskografskim opusu, od solo produkcija, suradnji s Milesom Davisom, ili pak onih ranije spomenutih s korifejima hard-bop-jazza, zainteresirat će zasigurno svakoga ljubitelja suvremenog jazza, a to svakako i nije posljednja riječ glasovitoga džezista našeg vremena.