Varijacije na temu COVID-19

Ljudska je mogućnost prilagodbe nevjerojatna. Psiholozi kažu da je zaborav najbolji obrambeni mehanizam, pa gorka sjećanja na redove za zalihe hrane i pojačane bolničke kapacitete već polako blijede. Umjesto broja zaraženih koronavirusom, kojih u zadnjim danima svibnja u nas više i nema, sve više razmišljamo o broju noćenja u nadolazećoj sezoni, a i na pukotine na zagrebačkim fasadama smo se već navikli. Kao što smo prije nekoliko tjedana osvještavali koliko puta nesvjesno dodirnemo lice, tako potkraj svibnja već uživamo u prvim koncertima na otvorenom. 

Ivan Batoš svakoga dana izvodi jednu varijaciju

Popuštanje zaštitnih mjera nije s nestrpljenjem dočekala samo publika nego i izvođači, koji su se u nepreglednim mogućnostima komuniciranja sa slušateljima iz vlastitog doma snašli na razne načine. Posebno mjesto među njima pripada pijanistu srednje generacije Ivanu Batošu, koji je krajem travnja virtualnoj publici na Facebook-profilu najavio svoj ambiciozni program, i to objavom nakon koje nema natrag. Počevši od 28. travnja, kada je izveo temu, Batoš je odlučio svakoga sljedećega dana (uz pokoji dan zaslužene stanke) odsvirati jednu od 33 varijacije na Diabellijev valcer, popularno zvane Diabelli varijacije Ludwiga van Beethovena. Ideja je to kojoj u startu treba skinuti kapu iz nekoliko razloga. Batoš nije Beethovenovu obljetnicu proslavio npr. jednokratnom izvedbom Olujne ili Patetične sonate, koje bi se sjajno uklopile u pandemijsku atmosferu, nego se obvezao da će jedno od najzahtjevnijih djela klavirske literature podijeliti na kratke cjeline, dobro znajući koliko traje online pažnja na društvenim mrežama, i predstaviti ih virtualnoj publici u sljedećih nešto više od mjesec dana. Nije nam poznato je li se Batoš u međuvremenu zapitao što mu je to trebalo, niti koliko je truda, vježbanja i probnih verzija prethodilo konačnoj snimci pojedine varijacije, koja bi se na Facebook-profilu splitskog pijanista sa zagrebačkom adresom redovito ukazala u večernjim satima.

Ono što tog pijanista čini jedinstvenim jest njegova moć promišljanja i kontekstualiziranja. Online publika mogla je i još može vidjeti više od trideset varijacija na nekoliko razina, koje nadilaze složeni skladateljev notni materijal. Kao što je svaka Diabelli varijacija malo remek-djelo za sebe, što je u ovakvoj izvedbi u potpunosti došlo do izražaja, tako je i svaka Batoševa objava varijacija svoje vrste, od kadra snimanja, preko načina odijevanja, kojim glazbenik također šalje poruke, do zabavnog popratnog komentara. A naš se pijanist velikom skladatelju približio i kontekstualizirajući svoj trud: kao što je Beethoven od teme Antona Diabellija došao do popularne prve arije iz Mozartova Don Giovannija (22. varijacija), tako se i Batoš u popratnim objavama u nekoliko navrata pozvao na društvene aktualnosti (protest zbog odluke rektora Borasa, smrt pisca Bekima Sejranovića). Instruktivni karakter projekta glazbenik je podebljao i citatima o Diabelli varijacijama (Kunderina Knjiga smijeha i zaborava).  

Osim u iznimnom slučaju kada je pijanist u jednoj objavi izveo dvije, pažljiv slušatelj mogao je svaku pojedinu varijaciju doživjeti za sebe. Utoliko je nedostatak ovakve izvedbe to što publika ne može u potpunosti osjetiti tonalitetne i karakterne kontraste među pojedinim varijacijama, npr. između klasicističkog valcera iz teme i marša dostojna najsvečanijih prizora iz Verdijevih opera iz prve varijacije. Veliki Batošev trud zaslužuje da ga ne pregazi vrijeme, pa se nadamo da će cijeli set varijacija završiti objedinjen na bespućima interneta, možda kao priprema za neki budući nosač zvuka na kojem će se ponovno susresti imena Ivana Batoša i Ludwiga van Beethovena.

Ono što Batoš najviše prenosi iz svog dnevnog boravka jest karakter pojedine varijacije, što je publika s društvenih mreža imala priliku prepoznati već pri izvedbi 2. varijacije, možda i najradikalnije u cijelom djelu. Bila ona pjevna s izraženom temom (29. varijacija Adagio ma non troppo) ili sastavljena od akorda i motiva od kojih je samo Beethoven prije dvjesto godina mogao složiti djelo, kakva ih je velika većina, Batoš svaku varijaciju gradi pomno i osmišljeno, s jasnim dinamičkim i karakternim vrhuncima u manje (24. varijacija Fughetta. Andante) ili više razdrobljenom materijalu (9. varijacija Allegro pesante e risoluto). Osjećaj za kompaktnost varijacije koja je na granici jedinstvenog Batoš je potvrdio između ostalog i 6. varijacijom Allegro ma non troppo e serioso, kao i 13. varijacijom Vivace, koja sadrži i snažne dinamičke kontraste, vrlo uvjerljivo prenesene na električnom klaviru Arius YDP-S52.

I dok čekamo izvedbu posljednjih varijacija, pijanistu možemo već sada čestitati na velikom djelu. Batošev projekt svakako će ostati upamćen kao svjetlo u kriznom vremenu, čija histerija nije spriječila prave poklonike umjetnosti da na vrlo kvalitetan način obilježe 250. godišnjicu Beethovenova rođenja. Imajući u društvu pojedince kao što je Batoš, ne trebamo se bojati nedostatka zanimljivog i kvalitetnog sadržaja ako – ne daj Bože – dođe do drugog vala pandemije. No kako se ipak nadamo da se život vratio u normalu, očekujemo Batoševa Diabellija u komadu u nekoj zagrebačkoj dvorani, možda i u oštećenom Hrvatskom glazbenom zavodu.