Užitak ili informacija?

Između mojeg obitavališta i kazališne pozornice ovoga su se proljeća čvrsto zatvorila dvoja vrata, moja i kazališna. Čvrsto, ali ne posve nijemo, jer su brojne kazališne kuće odlučile online prikazati svoje starije predstave. Budući da predano gledam predstave u zagrebačkim kazalištima, a samo povremeno u ostalim našim kazalištima, razveselila sam se mogućnosti da vidim propuštene hrvatske predstave. I počela sam: neke sam slučajno „uvrebala“, za neke su mi javili (tek manji broj teatara), a neke sam našla na internetu. Nažalost, razočarala me slaba kvaliteta mnogih snimaka: neke su bile mutne, neke predstave snimane iz daljine i uz loše uvjete, na nekima su glumci ostajali bez glava, a neke su snimke bile na granici gledljivosti (pa sam ih prestala gledati).

Prvak Ljubljanske drame Jernej Šugman (1968–2017) kao Kralj Ubu  / arhiv HiRes©PeterUhan

Jesu li te predstave snimane reda radi, za arhivu, kao informacija, za gostovanja? Takva je snimka medvjeđa usluga kazalištu i predstavi, jer prigodne gledatelje neće privući u kazalište (niti će snimku odgledati), dok će oni drugi, nazovimo ih ljubaznim radoznalcima, s vremenom odustati (od snimke sigurno, od kazališta možda). Loša snimka (što uopće radi u javnosti?) može poslužiti kao informacija ili podsjetnik na poznato, ali nikako za prikaz umjetničkog čina.

Osobito usporede li se gore opisane snimke sa snimkama predstava (Royal) National Theatrea iz Londona: snimane na „filmski“ način i ciljano namijenjene projekcijama, predstave nerijetko nude vizure nedostupne gledateljima u gledalištu, pa iako nemaju čarolije osobne nazočnosti živoj izvedbi, one nisu samo informacija nego užitak (i poticaj da se odgledaju uživo). Praksa NT Live počela je 2009. i u ovoj ofenzivi protiv nevidljivoga nevaljalca svakog se četvrtka emitira novi naslov u 20 sati, nakon čega ostaje dostupan tjedan dana. Prekasno otkrivši NT, odgledala sam samo pet predstava, ali moj je favorit Shakespeareova komedija Na tri kralja (2017) u režiji Simona Godwina. Osim što je zabavna, dinamična (naglašena uporaba okretne bine) i začinjena mnoštvom ludorija, predstava obiluje odličnim glumcima, među kojima se ističe fantastična Tasmin Greig u ulozi Malvolie, ženske inačice domara u Olivijinu kućanstvu.

Glumica se ne preodijeva u muškarca, pa je učinak opake šale s lažnim pismom naglašeniji: pročitano pismo izaziva ushit i slutnju ljubavi, ali iznevjereno očekivanje preinačuje se u očaj, poniženje i želju za osvetom. Tasmin Greig uvjerljivo i nadahnuto dočarava Malvoliine preobrazbe u rasponu od nadanja do ogorčenja, od komičnog do potresnog, pa se u konačnici i sami postidimo ružne šale i smijeha na njezin račun. Nije li svrha umjetnosti da postanemo bolji ljudi?

Pravovremeno obaviještena, u cijelosti sam odgledala snimke Drame SNG Ljubljana: svakog petka i nedjelje (od 22. ožujka) projicirani su u 20 sati novi naslovi, a mogli su se gledati samo dva dana u tom terminu, tako da je iluzija o odlasku u kazalište ostala sačuvana, tim više što se na stranici kazališta nalaze raspored i podaci o predstavama (2010–2018). Većina mi se predstava svidjela, posebno zahvaljujući odličnim glumcima, ali su me uvijek iznova dirnule predstave s velikim, neprežaljenim i nezamjenjivim glumcem Jernejom Šugmanom (1968–2017). Njegov prikaz Kralja Ubuja (nagrađen na 40. Danima satire 2016. u Zagrebu) u Jarryjevoj groteski istovremeno je impozantan, odvratan i fantastičan, pa je, očekivano, redatelj Jernej Lorenci želio upravo tom predstavom ilustrirati svoj rad prilikom preuzimanja Nagrade za novu kazališnu stvarnost u Rimu 2017. Šugmanova nagla smrt zadržala je Lorencija u Ljubljani, poremetila dramski repertoar SNG Ljubljane i rasplakala sve ljubitelje dobre glume…

Jožef Kantor iz Cankarove drame Kralj Betajnove u Šugmanovoj interpretaciji (režija Edvard Miler, 2014) neosporno je model suvremenih bahatih moćnika oko nas i koliko god će Kantora ikad prošetati pozornicom, sumnjam da će zasjeniti tog. Čak i kao dio ansambla, Šugman je bio itekako prisutan, ne zato što je bio korpulentan, nego zato što mig obrvom, pokret usnicom ili zamah ruke nisu bili izvedeni tek tako, nego su imali svrhu i poruku. Proroci nas straše novim načinom života u kojem će dominirati virtualni svijet (!) zbog kojeg ćemo se morati drukčije ponašati. Ali ja ne želim razgovarati isključivo mobitelom, čitati knjige u pdf-u i gledati snimljene kazališne predstave. Osobito ne želim to posljednje. A i vrata iz prve rečenice već smo otvorili.