Prirodoslovci i matematičari su također „prisvajani“

Uz nedavni skandal „prisvajanja“ Ivana Gundulića, Marina Držića, Ive Andrića i drugih hrvatskih pisaca i njihova svrstavanja među „vekovne srpske pisce“ (u izdanju Matice srpske), treba podsjetiti da nisu prisvajani samo književnici. U tome kontekstu ne smije se zaboraviti ni brojne hrvatske znanstvenike, umjetnike, sportaše i druge.

Navedimo ovdje samo neka imena „prisvajanih“ iz područja prirodoslovlja i matematike: Ruđer Bošković, Nikola Tesla, Vladimir Varićak, Đuro Kurepa, Danilo Blanuša, Josip Pančić i brojni drugi. Jedini su „dokazi“ za ta prisvajanja popisi Sto najznamenitijih Srba u izdanju SANU, 1993. (1. izdanje) i 2002. (2. izdanje) te nekoliko skribomanskih falsifikata na te teme. Nešto više o tom „fenomenu“ ima u članku D. Veljana Matematičar i teorijski fizičar, akademik Vladimir Varićak, Prirodoslovlje 16(1-2) 2016 (125‒152), gdje je citiran i jedan tekst koji se izričito bavi tom temom ‒ S. Kutleša: Na istoku ništa novo, II, Ili kako znameniti Hrvati postaju Srbi, Vijenac br. 478, 12. lipnja 2012. 

Palača Matice hrvatske

Za neke od „prisvajanih“ koji su se rodili, školovali i neko vrijeme djelovali i držali predavanja po raznim hrvatskim gradovima čak se ne kaže „hrvatski i srpski...“, nego samo „srpski“, iako nikada nisu djelovali u Srbiji, npr. Nikola Tesla, koji je Srbiju tek posjetio na dan-dva.

Uostalom, nije to ništa nova. U bivšoj su se državi, kad je bila prilika izravne klasifikacije identiteta i podrijetla, srpski artefakti označavali srpskima, a hrvatski u najmanju ruku „jugoslovenskima“. Eklatantan je primjer Ćiro Carić (Hvar, 1882. – Dubrovnik, 1962), opisan u članku Borisa Franušića: Svjetski primati Ćira Carića u astronomskoj navigaciji, Prirodoslovlje 1(1) 2001 (187‒200), čije su nautičke tablice „prisvajane“ u obje bivše Jugoslavije i tiskane u Beogradu 1928. i 1948. „za potrebe Kraljevske mornarice“ i dvadeset godina kasnije za potrebe „Ministarstva pomorstva FNRJ“, o čemu je vođen i sudski spor.

Osim izravnih preklasifikacija identiteta hrvatskih prirodoslovaca i otimanja njihovih autorskih prava, nije teško rekonstruirati i one neizravne. Tako John D. Barrow (profesor astronomije na Sveučilištu Sussex, kasnije profesor matematičke fizike na Sveučilištu Cambridge) u svojoj knjizi Theories of Everything kaže za Rugjera Boškovića da je „srpski jezuit“ (Serbian Jesuit?!), što je čista besmislica. Na tu je ludost Danko Bosanac upozorio Barrowa, pa je sporni tekst ‘popravio’ u trećem izdanju svoje knjige (Vintage, London, 1992., III. izdanje, str. 17) tako što je Boškovića nazvao „Dalmatian Jesuit“. Samo da ne bi bio hrvatski!

Drugi je primjer još i gori. Američki pisac i liječnik Robin Cook, autor prestižnih  kriminalističkih romana s temama iz medicine i znanosti, objavio je roman Abduction (Pan Books, London, 2000). Središnja je tema toga krimića imaginarni svijet ispod Mohorovičićeva diskontinuiteta, gdje Cook u IX. poglavlju, na 130. stranici Mohorovičića naziva „Serbian seismologist“.  Elektroničkom je poštom Robin Cook višekratno upozoren na očitu krivotvorinu, pa i putem izdavača Pan Books, ali nikakva odgovora nije bilo. No, moguće je razumjeti da Cook ne zna hrvatski i da nije imao pojma tko je Mohorovičić, pa se može zamisliti da je nazvao nekoga na floridskom sveučilištu i tamo su mu dali nekoga Srbina, koji mu je mirno u velikosrpskoj maniri kazao da je Mohorovičić Srbin, ispričavši mu pritom i njegov iskrivljeni životopis.

Ako bismo u gornjem kontekstu pokušali pronaći i usporediti analogna moguća „prisvajanja“ među susjednim zemljama u europskim okvirima, npr. skandinavskim zemljama – Švedska, Norveška, Danska, Island, Finska, te Estonija, Latvija i Litva, zatim Češka-Slovačka itd., vidjeli bismo da u tim kulturama toga nema. Ali se u jednoj balkanskoj zemlji vrlo često (i prečesto) sve hrvatsko, bosansko-hercegovačko, sjeverno-makedonsko, crnogorsko, kosovsko, pa ponekad i bugarsko, mađarsko, rumunjsko, grčko ili tursko – kulturološko, znanstveno i drugo postignuće pripisuje jednoj „nebeskoj“ naciji. Zauzvrat, ta ista „nebeska“ kultura svima ostalima pripisuje (upravo sve ono što sama čini) samo genocid, protjerivanja, masovna ubijanja i zatiranja (prvo kulture i jezika) uz već poznate „igre brojaka“ o svojim žrtvama.

Prema popisu stanovništva Jugoslavije godine 1931. bilo je 6 085 428 Hrvata i 6 758 499 Srba, a prema popisu iz 1948. bilo je 5 199 770 Hrvata i 7 783 046 Srba. Dakle, bilo je 884 712 Hrvata manje, a Srba gotovo milijun više! Statistika ne laže. Brojke ne lažu i pokazuju da je nad Hrvatima učinjen višestruki genocid u ratnom i posebno poratnom razdoblju 1945. – 1948. I to je u kontekstu „prisvajanja“ i drugih „prisajedinjenja“ s kojima smo i započeli ovaj napis.

Tim bi se „posezanjima“, zapravo teškim lažima, trebalo jednom stati na kraj. Pritom se očekuje i pomoć/intervencija neaktivne hrvatske diplomacije – relevantnih ministarstava Republike Hrvatske, posebice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, jer po tom pitanju ne čine gotovo ništa. Za razliku od srpske! Upravo ovih dana, Ivica Dačić, ministar vanjskih poslova Republike Srbije, šalje „prosvjednu notu Bruxellesu jer na jednom mjestu u Kutku za učenje EU tvrdi da je Nikola Tesla poznati Hrvat“!

Odjel za prirodoslovlje i
matematiku Matice hrvatske