Nagradu za najbolju knjigu prevedenu na engleski jezik za 2020. osvojio je roman EEG Daše Drndić u prijevodu Celije Hawkesworth i izdanju nakladničke kuće New Directions.
EEG je posljednji roman pokojne Daše Drndić i njezina četvrta knjiga koju je na engleski prevela glasovita prevoditeljica Celia Hawkesworth. „Daša Drndić u svom enciklopedijskom, panoramskom romanu, koji je vrhunski prevela Celia Hawkesworth, priziva duhove Europe dvadesetog stoljeća oštro osuđujući udobnost i praktičnost zaborava. Pulsirajući gnjevom i važnošću izrečenoga, uz koloplet opservacija i pomno istraženih činjenica, EEG je nezaboravno i vrhunsko djelo”, stoji u obrazloženju žirija. Nagradu je 2008. pokrenuo online književni časopis Three Percent američkog Sveučilišta u Rochesteru.
Izbor knjiga za čitanje jedan je od problema s kojima se suvremeni čitatelj susreće. U svjetskoj se književnoj hiperprodukciji teško snaći, pa se publika često okreće donekle objektiviziranim kriterijima i poseže za djelima koja su dobila neku književnu nagradu.
DAMIR KARAKAŠ, snimio Davor Puklavec / PIXSELL
Nisu sve nagrade iste niti sve imaju istu težinu, a u nas je omiljena ona koju dodjeljuje Tportal za najbolji hrvatski roman. Ona ne znači samo slavu nego i konkretnu dobit, jer iznosi 50.000 kuna, a ove je godine dodijeljena Damiru Karakašu za Proslavu. Karakašev roman iz 2016, Sjećanje šume odjeknuo je u našim književnim prostorima najavljujući na neki način Proslavu, težak, filmičan i poetski tekst, koji s nekih 120 stranica uspijeva mnogo toga reći kako o hrvatskoj povijesti tako i o ljudima općenito.
Osim nagrađenih djela, nakladnici nakon popuštanja mjera karantene objavljuju niz novih naslova vrijednih pažnje. U prodaji je već prvi prijevod debitantskog romana Thomasa Pynchona V., koji je priredila izdavačka kuća Vuković i Runjić. U njemu jedan od likova uporno traži tajanstveno V., a pitanje je tko je ili što je to ili ona. Djelo napisano 1963. slovi kao teško za čitanje jer se poigrava nizom uvriježenih narativnih tehnika, a zato je i postalo važno za svjetsku književnost postmodernizma.
Fraktura kreće s pretprodajom novog djela Semezdina Mehmedinovića Ovo vrijeme sada. Već je nekoliko njegovih knjiga izdano u nas, a osobito je Me’med, crvena bandana i pahuljica osvojio publiku i kritiku. U njemu se prožimaju proza i poezija i potraga za identitetom, a kako su ti elementi konstitutivni i za Ovo vrijeme sada, riječ je o djelu koje će se sigurno rado čitati i tumačiti zasebno i unutar cjelovitoga Mehmedinovićeva opusa.
Sasvim drukčiji tekst kontroverznoga Švicarca Christiana Krachta pojavit će se uskoro u izdanju Edicija Božičević. Njegov roman Mrtvi strukturiran je kao djelo noh-kazališta, klasične japanske drame, a prati perspektivu redatelja Emila Nägelija u vrijeme prije Drugog svjetskog rata. Jedan od problema kojima se bavi čitava postmodernistička književnost ključna je tema ovog djela: odnos umjetnosti i stvarnosti. Ovdje je to potencirano jer se u umjetničkom tekstu govori o pitanjima filma, performansa i vizualnih umjetnosti, pa se u romanu susreće niz ljudi koji su obilježili povijest filma, poput Fritza Langa i Charlieja Chaplina. Ukratko, zvuči vrlo zanimljivo, tim više što je u nas prevedeno već nekoliko Krachtovih djela koja uspjelo tematiziraju temeljne sastavnice suvremene književnosti. U Imperiju se poigrava fikcijom i onim što se u prošlosti doista dogodilo, a u Ja ću biti tu, na suncu i u sjeni stvara alternativnu povijest.
685 - 4. lipnja 2020. | Arhiva
Klikni za povratak