Hrvatske kulturne rute

Hrvatska je, prema broju od UNESCO-a zaštićenih materijalnih i nematerijalnih kulturnih dobara, među vodećim europskim zemljama. Stoga i ne čude sve glasnija zagovaranja pomaka prema selektivnom, odnosno kulturnom turizmu. Takav koncept, osim kulturne, za turista i lokalnu zajednicu dobrobit osigurava i poštujući načela odgovorne razmjene i održivog razvoja za sve sudionike. Povezivanje, ujedinjavanje, osnaživanje i pokretanje gospodarstva jednako su važne sastavnice pojma kultura, a Vijeće Europe ravnopravnost im je prepoznalo i priznalo pokrenuvši 1987. projekt Kulturne rute Vijeća Europe, čiji je cilj bolje upoznavanje i pokretanje zajedničkog, europskog duha: predstavljanjem zajedničke kulturne baštine, boljim razumijevanjem europskoga kulturnog identiteta i oblikovanjem zajedničkog kulturnog prostora. Ministarstvo je kulture pak koncem svibnja, uz potporu Europskog instituta za kulturne rute Vijeća Europe i u suradnji s predstavnicima Kulturnih ruta u Hrvatskoj, izdalo brošuru o projektu.

Brošura o kulturnim rutama Vijeća Europe

Još od prijedloga prve rute, Hodočasničkog puta Santiago de Compostela, u zasade su projekta upisani očuvanje kulturne i prirodne baštine, promicanje održivog razvoja, obrazovanja, edukativne i kulturne razmjene te obogaćivanje kulturne turističke ponude otkrivanjem manje atraktivnih i poznatih destinacija te pokretanje kulturnog, društvenog i ekonomskog razvoja. Osim toga, kulturne rute potvrđuju temeljna načela Europske Unije; ljudska prava, demokraciju, kulturnu raznolikost i interkulturni dijalog. Stoga svaka od 38 certificiranih ruta nastaje kao rezultat znanstvenog istraživanja interdisciplinarnog tima stručnjaka i mora prolaziti najmanje trima zemljama koje slijede njezina načela.

Kako bi omogućio bolju suradnju među zemljama članicama, Odbor ministara Vijeća Europe donio je 2010. Prošireni djelomični sporazum o kulturnim rutama koji okuplja 34 države, a od 2016. članicom mu je i Republika Hrvatska. Njome prolazi čak jedanaest ruta, a u svima se njima isprepleću poruke europskog i univerzalnog jedinstva i usmjerenosti jednih na druge.

Najstarija, Feničanska ruta, za uvrštavanje u program predložena je još 1994, a prihvaćena 2003. Njome se, u povijesnom i kulturološkom smislu, ističe važnost feničkih morskih putova kao temelja važne civilizacije koja pridonosi stvaranju mediteranske kulturne zajednice, i danas, zbog svojeg međukulturnog modela jednako važne. Godine 2005. prihvaćenoj Ruti svetog Martina svrha je razvijati Martinovo milosrđe na smjernicama suvremenih europskih promišljanja predstavljajući ga u novom ruhu, dok iste godine prihvaćena Ruta maslinova drveta nastoji približiti kulturu sadnje i uzgoja maslina (i time potaknuti održivi razvoj), istovremeno promičući druge, metaforičke poruke što ih maslina nosi, a sličnu poruku povezanosti duhovnog i svjetovnog života nosi i Vinska europska tura. Na nju se nastavlja i Ruta rimskih crkava i dunavska vinska ruta, koja povezuje arheološka nalazišta i njihove jedinstvene spomenike s djelovanjem rimskih careva, a vino se konceptualno spaja s uvođenjem rimske kulture i dunavskih običaja u podunavsku regiju.

Za razumijevanje povijesnog razvoja posebno su važne Ruta europskih groblja i, u kontekstu nedavne prošlosti najpotrebnija, Kulturna ruta ATRIUM – Arhitektura totalitarnih režima 20. stoljeća, kojoj je cilj promatrati razvoj Europe u svrhu razvoja ljudskih prava, a težnja osnažiti identitet Europe u njegovoj jedinstvenosti i raznolikosti. U smislu vojne povijesti važna je i ruta Destinacija Napoleon u čijim se sastavnicama spajaju vojna, velika i kulturna povijest cijelog kontinenta, povijest koja se potom oslikava i kroz Rutu europskih termalnih gradova i, ponajviše, Impresionističku rutu, koja povezuje mjesta bliska životu slikara impresionista 19. i 20. stoljeća, čime se potiče ispravno razumijevanje i uviđanje povijesnog značaja tog umjetničkog pravca, ali i podcrtava snaga što ju umjetnost ima u stvaranju europskog identiteta. Brošura je dostupna na internetskim stranicama Ministarstva kulture.