Glasno i jasno za hrvatsku državu

Olakšanje koje je nastupilo popuštanjem strogih propisa ponašanja i izolacije prouzročene ugrozom od zaraze koronavirusom kao i vraćanje proslave Dana državnosti na 30. svibnja bili su neposredni povodi za organizaciju svečanoga koncerta u organizaciji HNK-a u Zagrebu.

Na koncertu su nastupili ponajbolji glazbenici, a glumci su interpretirali stihove hrvatskih pjesnika / Snimila Mara Bratoš

Datum je to kojim je prije trideset godina u Hrvatskoj započet proces obnove europske parlamentarne demokracije čime su hrvatskom narodu vraćeni ponos, dostojanstvo i povjerenje da će „u budućnosti ostvarivati duhovni, moralni, kulturni i ekonomski napredak u skladu s njegovim neotuđivim suverenitetom, a za dobro i sigurnost svih građana kojima je Hrvatska lijepa domovina“, što je svojoj propovijedi tada izrekao kardinal Franjo Kuharić. Pred svečano obasjanom velebnom zgradom zagrebačkog HNK-a za okupljene su uglednike i brojne građane nastupili solisti, operni pjevači Lana Kos, Tomislav Mužek i Ljubomir Gašparović, dramski umjetnici Alma Prica, Olga Pakalović, Goran Grgić, Siniša Popović, Dragan Despot, Iva Mihalić, Filip Vidović i Milan Pleština, baletni umjetnici Natalia Kosovac, Iva Vitić Gameiro, Giulherme Gameiro Alves, Balint Rauscher, Andrea Schifano i Takuya Sumitomo s timpanistom Markom Mihajlovićem te zbor i orkestar zagrebačke Opere pod ravnanjem maestra Nikše Bareze i izveli pomno odabran i primjerno osmišljen program. Svečani su koncert u izravnom prijenosu mogli pratiti gledatelji HTV-a, a snimka je dostupna na internetskoj platformi HRTi.

Doista, tko drugi ako ne umjetnici, ti po definiciji poziva predodređeni nositelji svjetla i uznositih ideja duha, imaju trajni zadatak svojim gledateljima i slušateljima prenijeti ugođaje slavlja i uvesti sve nas koji se divimo njihovim umijećima u sfere u kojima vladaju ljepota i pouzdanje u dobro. Hrvatska himna Lijepa naša na početku zaorila se otvorenim prostorom kao trajni simbol osjećaja koje bude njezini uzvišeni stihovi i umilna melodija, a zborski fragment Davorije nek’ zaore iz povijesne opere Porin Vatroslava Lisinskog tekstom je podsjetio na junačko vrijeme hrvatske prošlosti. A kada Porin nadahnućem Lisinskog zapjeva svojoj Zorki, i to predivnim tenorom Tomislava Mužeka, ili se pak legendarni junak Nikola Šubić Zrinjski antologijskom Zajčevom Romancom oprašta od svojeg predivnog grada, a osjećaje prenosi plemeniti bariton Ljubomira Puškarića, teško je odoljeti ganuću. Za buđenje hrvatskih domoljubnih osjećaja trajni je agens završna scena iz Zajčeva Zrinjskog, ali nedvojbene glazbene vrijednosti tog prizora zacijelo mogu oduševiti svakog slušatelja bez obzira na nacionalnu pripadnost, pogotovo kada ih prenose pjevači s glasovnim značajkama i umjetničkom karizmom kakve rese odabrane soliste uz svesrdnu potporu zbora i orkestra Opere HNK-a u Zagrebu.

Uz doista odlično odabrane glazbene priloge, među kojima se isticala ljupkost arije posvećene Splitu, Daleko m’e biser mora iz operete Mala Floramye Ive Tijardovića u odličnoj izvedbi Lane Kos, te praizvedbe jedne od Međimurskih legendi, popijevke za glas i orkestar Mura Davora Bobića, koju je izveo Tomislav Mužek, u program uključeni pjesnički iskazi, nizanje divnih, dirljivih, ali i poučnih i duboko misaonih stihova hrvatskih pjesnika bila su obogaćenja u kakvima nažalost rijetko imamo priliku uživati. Čuti stihove Vladimira Nazora (Hrvatski jezik), A. G. Matoša (Mladoj Hrvatskoj), Jurja Barakovića (Pisan ku vile rekoše na gori), Miroslava Krleže (Veličanstvo svibnja), Tina Ujevića (Pobratimstvo lica u svemiru), Arsena Dedića (Rodoljubna pjesma), Vesne Parun (Molitva) i Joška Božanića (Lastavica i verdun) u nadasve osjećajnim i dojmljivim interpretacijama odličnih glumica i glumaca zagrebačke Drame bili su nezaboravni doživljaj.

Iako su baletni umjetnici bili u neadekvatnim uvjetima i bez potrebnog scenskog okvira za dočaravanje radnje zahvalni smo za priliku da vidimo barem jedan ulomak iz voljom pandemije otkazane premijere koreografije Lea Mujića Ponos i predrasude prema romanu Jane Austen na glazbu Edwarda Elgara, kao i ekstatične koreografije Leonarda Jakovine na glazbu Elliotta Cartera iz Osam komada za četiri timpana. Zahvalu za pruženi užitak zavređuju i trajno uspješni baletni solisti.

Da je Tvoja zemlja Alfija Kabilja na stihove Drage Britvića bila prava završnica svečanosti, uvjerena sam da će se složiti svatko tko zna cijeniti istinsko umjetničko nadahnuće i iskreno voli hrvatsku državu.