Staro i novo u obljetničkoj godini Dubrovnika

Dubrovački ogranak MH usprkos izvanrednim okolnostima u kojima se protekla tri mjeseca nalazi(mo) objavio je novi broj svoga nadaleko poznata časopisa Dubrovnik (1–2/2020). Veći je dio priprema za ovaj (dvo)broj bio obavljen i prije početka globalne epidemije korone i zagrebačkoga potresa, no svejedno se radi o pravome pothvatu. Naime, usprkos kvaliteti izdanja i djelovanju koje je i stručna, ali i šira javnost, prepoznala kao važan doprinos kulturnome životu Dubrovnika, ali i Hrvatske – dubrovački ogranak već nekoliko godina dobiva sve manje i manje financijskih sredstava. Svi izvori na kojima se ogranak natječe (primarno su to grad, županija i Ministarstvo kulture, ali i razne druge instance) ostali su poprilično administrativno ravnodušni prema dosegnutoj i dugi niz godina održanoj kvaliteti knjiga, slikovnica, časopisa, tribina, književnih večeri, koncerata, izložbi, radionica s djecom... Rad na časopisu Dubrovnik jedan je od najvažnijih u Ogranku i nije stoga čudo da časopis predstavlja možda i najvidljiviji dio Matičina legitimiteta pred širom javnošću. Dosadašnji se rad oko časopisa velikim dijelom odvijao nepokolebljivim zauzimanjem ne samo njegova uredništva nego i razumijevanjem svih suradnika i postojanom potporom predsjedništva ogranka (u svim mandatima); nema razloga sumnjati da će tako biti i ubuduće te da će takav pristup časopis održati i u nadolazećim, u ovome trenutku neizvjesnim vremenima.

Izd. OMH u Dubrovniku, 2020.

Objavljeni novi (dvo)broj časopisa Dubrovnik važan je i zbog činjenice da je (ne svojom krivnjom ili zaslugom) zapravo bio predmet, barem koliko nam je poznato, prvoga online predstavljanja neke knjige ili časopisa u Dubrovniku. Naime, zbog izvanrednih epidemioloških okolnosti časopis je predstavljen online, preko Facebook-stranice Ogranka, ali i njegove mrežne stranice i kanala YouTube, koji je otvoren za ovu prigodu. Tako će snimku predstavljanja zainteresirani moći pogledati bilo kada i bilo gdje na kugli zemaljskoj, a nadamo se i drugim sadržajima koji će uslijediti. Spomenimo da se dubrovački ogranak već i prije bio priključio akciji #UmjetniciGradu te na svojoj mrežnoj i FB-stranici postavio snimke interpretacija različitih djela starije i novije hrvatske književnosti u interpretaciji članova Ogranka, ali i dubrovačkih glumaca Mara Nejašmića Banića i Srđane Šimunović.

Davor Mojaš na online predstavljanju časopisa Dubrovnik

Novi broj časopisa Dubrovnik predstavili su 8. svibnja 2020. predsjednica dubrovačkoga ogranka MH, povjesničarka književnosti i članica uredništva Slavica Stojan, glavni urednik časopisa, novinar i pisac Davor Mojaš te povjesničar umjetnosti Ivan Viđen, član uredništva i tajnik dubrovačkoga ogranka MH. Časopis se sastoji od stalnih rubrika (cjelina), pa su uz dva tematska bloka (Rajmund Kunić i Ratko Zvrko) tu još i: baština, ogledi, proza, poezija, teatar, spomenar, album, osvrti i kronika Ogranka.

Tematski blok o slavnome latinistu Rajmundu Kuniću (1719–1794) objavljen je u povodu 300. obljetnice njegova rođenja, koja se navršila prošle godine, a priredila ga je Irena Bratičević, stručnjakinja s Odsjeka za klasičnu filologiju zagrebačkoga Filozofskog fakulteta zajedno sa skupinom prevoditelja. O velikanu latinističke književnosti već je dosta pisano, ali svaka je nova prigoda za podsjećanje i upoznavanje njegova djela korisna; pred čitatelje se tako iznose kratka biografska studija o Kuniću te veliki broj epigrama i četiri elegije, i to otisnute usporedno, na latinskome izvorniku i na hrvatskome prijevodu sačinjenu za ovu prigodu. Posebno raduje veliki broj objavljenih epigrama različitih vrsta – od ozbiljnih do šaljivih pa i žalobnih, i drugih koje je posvećivao prijateljima, znancima, profesorima s kojima se u Rimu susretao i drugovao. Kuniću je profesor bio Ruđer Bošković, bio je prijatelj s Benediktom Stayom, a njegov je učenik bio također latinski pjesnik Bernard Zamanja. Drugi tematski blok posvećen je pjesniku i novinaru Ratku Zvrku (1920–1998) u povodu 100. obljetnice njegova rođenja, a uredio ga je Davor Mojaš. U njemu su tekstovi Zvrkovih prijatelja i poštovatelja Branka Pejnovića i Enesa Kiševića te jedna do sada nepoznata i neobjavljena pjesma iz Zvrkove ostavštine koja je dobivena zahvaljujući autorovoj kćeri Dubravki Zvrko. Ratko Zvrko možda je u široj javnosti poznat kao jedan od naših najčitanijih dječjih pjesnika, koji je zamislio lik Grge Čvarka, ali i slogan „Bilo kuda – Kiki svuda.“ Taj je svestrani čovjek usto bio suradnik brojnih hrvatskih novina i časopisa (Vjesnik u srijedu, Sportske novosti, Večernji list, Arena...), među kojima i Vjesnika, u kojemu je, između ostaloga, pratio i pomorsku rubriku te je osmislio trofej „Plava vrpca Vjesnika“ za plemenite i hrabre pothvate na moru.

U rubrici o baštini nalazi se prilog Vedrana Stojanovića o dubrovačkome nadbiskupu Lodovicu Beccadelliju iz sredine 16. stoljeća i načinu na koji se ovaj renesansni intelektualac nakon Rima morao prilagođavati na skučenu dubrovačku sredinu, članak Vesne Rimac o arhivskom fondu koji u Državnome arhivu u Dubrovniku čuva oporuke od srednjega vijeka pa do kraja Republike (Testamenta et legata notariae) i važnosti tog fonda za proučavanje dubrovačke povijesti i naposljetku tekst Josipa Lisca o jezikoslovnim temama u preporodnome časopisu Zora dalmatinska. U rubrici Ogledi objavljen je prijevod predavanja Hanne Arendt Sloboda ili politika, koje je s njemačkoga izvornika preveo pisac i filozof Mario Kopić te tekst popratio komentarom (Hannah Arendt ili misao sa stajališta drugoga).

Rubrika Spomenar ovaj put donosi autobiografske zapise dubrovačke glazbene umjetnice Jasenke Roter Petrović (Muzičke i druge uspomene), koji su u časopis uvršteni ne samo zbog topline kojom je taj tekst napisan nego zbog brojnih vrijednih podataka o muzičkom i kulturnom životu Dubrovnika, Sarajeva i Zagreba – triju gradova u kojima je ta pijanistica kao pedagog i reproduktivni glazbenik djelovala. Spomenimo i zanimljivu koincidenciju da je njezin otac bio novinar Rudimir Roter (1897–1959), jedan od pokretača i prvih članova uredništva časopisa Dubrovnik.

U proznoj rubrici najveći dio obuhvaća izbor fragmenata hrvatske književnice Eugenije (Gjene) Vojnović Loiseau (1866–1956), nažalost premalo proučene književnice, koja je u hrvatskoj književnoj povijesti poznatija kao sestra velikoga Iva Vojnovića (objavljivala je pod pseudonimom Kristijana Solvejgs.) Iako je većinu života provela u Francuskoj, na materinskome je jeziku ostvarila zanimljiv opus kratkih priča, koji zaslužuje ponovno čitanje i valorizaciju. U rubrici o poeziji objavljene su pjesme Patti Smith, koje je preveo stalni suradnik časopisa, prevoditelj i pjesnik Vojo Šindolić (dosad je preveo gotovo sve važne pjesnike beat-generacije, što mu je trajna preokupacija). U istoj rubrici uredništvo se prisjetilo i nedavno preminula pjesnika Mihovila Skurle (1927–2019) malim izborom njegovih pjesama s popratnom bilješkom. Dramska rubrika (časopis je ponosan da iz broja u broj održava sve tri ove rubrike) sastoji se od teksta Vinka Maria Prizmića o Malom kazališnom festivalu / Le petit festival de theatre koji on u Dubrovniku vodi već petnaestu godinu zaredom. Autor pripovijeda o samim počecima tog festivala, njegovoj poetici i onome što bi želio postići te o onome po čemu se taj festival prepoznaje u brojnim festivalskim izdanjima Dubrovnika tijekom godine. U istoj rubrici Mira Muhoberac napisala je tekst in memoriam kazališnom kritičaru i teatrologu Borisu B. Hrovatu (1956–2020), koji je također bio suradnik časopisa Dubrovnik.

Spomenimo kako je časopis Dubrovnik ovim brojem ušao i u svoju obljetničku godinu, jer se nedavno navršilo trideset godina od obnove rada ogranka MH i nove serije časopisa koja je započeta 1990. Časopis u različitim formatima te različitim rasporedom i ritmom brojeva izlazi neprekidno od 1955. (s iznimkom tijekom 1960), a nakon suzbijanja rada Matice hrvatske od početka 1972. do sredine 1990. časopis je izdavao OK SSRNH (Općinska konferencija Socijalističkoga radnog naroda Hrvatske). Kada je na proljeće 1990. časopis napokon vraćen u okrilje osnivača, započeta je njegova nova serija, a među njegovim su se urednicima u proteklom tridesetogodišnjem razdoblju najviše istaknuli Miljenko Foretić, Vlaho Benković, Ivana Burđelez i Luko Paljetak koji su ga – iako je žarište njegovih interesa na dubrovačkim temama – učinili zanimljivim i prepoznatljivim i u mnogo širem kontekstu.