Sramotna hajka protiv kardinala Puljića i Hrvata u BiH

Neviđena hajka protiv vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića duboko je uznemirila Hrvate u Bosni i Hercegovini, ali i katoličke vjernike u Hrvatskoj, koji ovih dana suosjećaju sa svojim sunarodnjacima u BiH, ponovno izloženima progonima, verbalnom nasilju i linču, kao nebrojeno puta u povijesti. Sarajevo koje se voli dičiti otvorenošću i bogatstvom različitosti, palo je na testu demokracije i nije pokazalo potrebnu političku zrelost i snošljivost, koja bi trebala biti jamac mira i napretka u toj složenoj multietničkoj i multikofesionalnoj zemlji, potencijalnoj kandidatkinji za članstvo u EU. Od same najave da će se misa „za sve bleiburške žrtve i za sve žrtve rata i poraća” u povodu 75. godišnjice bleiburške tragedije i Križnog puta zbog nemogućnosti održavanja na Bleiburškom polju radi pandemije održati u Sarajevu, od pojedinih struktura moći krenule su salve provokacija i negodovanja kojima su verbalnom agresijom i izvrtanjem činjenica u skladu s prokušanim komunističkim metodama pokušali zabraniti misno slavlje. No unatoč  huškačkoj mašineriji u tome nisu uspjeli i misa je dostojanstveno održana u sarajevskoj katedrali Presvetog Srca Isusova, uz poruke kršćanskog praštanja i izgradnje mira, koja mora počivati na temeljima istine.

Hrvate i Katoličku crkvu u BiH zasigurno posebno boli činjenica da je jedan od prvih koji je pozvao na zabranu bio upravo njihov (nametnuti) predstavnik u Predsjedništvu BiH Željko Komšić. Boli ih i mlaka reakcija hrvatske kulturne i intelektualne javnosti, koja nije dovoljno glasno stala u obranu  svojih sunarodnjaka, za razliku od različitih izdanaka salonskih antifašista u Hrvatskoj i BiH koji su uprli sve snage kako bi u svijet odaslali lažne slike svoje zemlje i naroda, optužujući ga da slavi zločince. Jesu li misa u Sarajevu i s nje odaslane poruke bili „krinka za rehabilitaciju ustaškog režima” ili komemoracija i molitva za ubijene žrtve Drugog svjetskog rata i poraća kojima se, kako je prošle godine u Bleiburgu rekao mons. Fabijan Svalina, „uz život oduzelo i pravo na dostojanstvenu smrt”, najbolje svjedoči sama kardinalova propovijed, koju na sljedećim stranicama donosimo u cijelosti. Činjenica da ju dežurni kritičari ne citiraju, iako je isti dan i objavljena, najbolje govori sama za sebe.

Detaljnu analizu i pozadinu cijelog slučaja donosi Ilija Musa sa Sveučilišta u Mostaru, zajedno s reakcijama papinskog nuncija u BiH, Franjevačke provincije Bosne Srebrene, Hercegovačke franjevačke provincije, Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH te najsnažnije političke grupacije u Europskom parlamentu, Europske pučke stranke.

Hrvate u BiH branio je i jedan od najslavnijih hrvatskih banova Petar Berislavić, čijega se junaštva na središnjim stranicama prisjećamo uz 500. obljetnicu pogibije, dok u glavnom razgovoru novi ravnatelj Moderne galerije Branko Franceschi otkriva svoje planove za budućnost. Naslovnica i prve stranice posvećeni su pak skandaloznom prisvajanju hrvatske književne baštine u izdanjima Matice srpske, koja je u ediciji Deset vekova srpke književnosti upravo objavila Držićeve komedije.   Izjava Matice hrvatske o tom pitanju glasno je odjeknula u javnosti, a u nastavku je prenosimo, zajedno s komentarima Gojka Borića i Anite Ruso, koja ističe da za razliku od naše zemlje, gdje kulturna politika tek stasa, susjedni narod ima itekako utvrđenu kulturnu politiku. Nakon Izjave MH, o slučaju se oglasilo i Ministarstvo kulture istaknuvši da je novi incident ogledni primjer još jednog pokušaja posezanja za hrvatskom kulturom i tradicijom, a temelji se na jezično-kulturnom imperijalizmu koji je inaugurirao Vuk Karadžić tezom po kojoj su svi štokavci Srbi. „Matica hrvatska rasvijetlila je bit problema s različitih razina, jasno upozorivši na nedopustivost i neodrživost takvog prisvajanja tuđe kulturne baštine”, stoji u izjavi Ministarstva.