Skladateljski ushiti Davora Bobića

Među dragocjenim djelatnostima Hrvatskoga društva skladatelja (HDS) i Cantusa d.o.o. ističe se stalno objavljivanje autorskih CD-a s djelima članica i članova tog strukovnog društva. Time HDS ispunjava jednu od svojih temeljnih zadaća, dajući javnosti na uvid izbore skladbi kao hvalevrijedne dokaze stvaralačkih dometa svojega članstva, koji bi bez takvih trajnih zvučnih zapisa ostali daleko slabije poznati. U tom nizu CD-a koji izlaze u okviru edicije Hrvatski suvremeni skladatelji objavljen je 2019. i nosač zvuka s djelima Davora Bobića, a budući da je većina djela snimljena uživo na koncertu održanu 7. lipnja 2018. u varaždinskoj sinagogi u prigodi obilježavanja Bobićeva 50. rođendana, riječ je o vrijednom zvučnom dokumentu kojim je za budućnost sačuvana skladateljeva produkcija uglavnom novijih komornoglazbenih ostvarenja. Za izdanje su zaslužni tonski majstor Marin Kereša, urednica Marija Saraga, autorica teksta Nataša Maričić, prevoditeljski centar Intellecta, fotograf Siniša Sović, dizajner Emil Šimik, a za nakladnika potpisuje Mirjana Matić.

Izd. HDS, Cantus, Zagreb, 2019.

Davor Bobić trajno se afirmira na nekoliko područja. Profesor na Sveučilištu Josip Juraj Strossmayer u Osijeku, ravnatelj Varaždinskih baroknih večeri i nadasve plodan skladatelj taj je u Varaždinu 1968. rođen glazbenik po definiciji itekako dobro obaviješten jednako u odnosu na glazbenu baštinu kao i u odnosu na suvremene skladateljske težnje, a činjenica da je srednje glazbeno obrazovanje stekao na Glazbenoj školi u Varaždinu, a potom visokoškolsko na Konzervatoriju P. I. Čajkovski u Kijevu, gdje je diplomirao harmoniku, kompoziciju i teoriju glazbe, pouzdano ukazuje na temeljitu glazbenu naobrazbu, i to jednako kao izvođač i kao skladatelj. Svi ti elementi kod Bobića trajno se iskazuju na najbolji mogući način u njegovoj uskoj povezanosti s glazbenom praksom, s glazbenicima svih naraštaja, kojima nerijetko posvećuje ili na čije poticaje piše svoje skladbe.

Osim te naglašene povezanosti interpreta i autora glazbe novi Bobićev CD otkriva i njegovo nalaženje inspiracije u okvirima židovske vjere i kulture. Bobićevu privrženost židovskim temama otkriva već i prva skladba na CD-u naslovljena Menora, što je naziv židovskoga sedmokrakog svijećnjaka, tisućljetnog simbola židovstva, ujedno i jedina snimka preuzeta s CD-a Alisios Camerate objavljena u izdanju Cantusa 2018. s naslovom Introductions. Skladba je pisana za sastav koji objedinjuje klarinet, violinu, violončelo i klavir, izvođači su Radovan Cavallin, Vlatka Peljhan, Alja Mandić i Mia Elezović, a glazba plijeni dirljivim meditativnim uvodom, ekstatičnim proplamsajima klarineta, mističnim tremoliranjem kao i energičnim klavirskim zvučanjem naglašene ritmičnosti te gotovo desetominutnim trajanjem odlično uvodi u niz kojim se Bobić predstavlja kao nadahnuti autor komorne glazbe.

Slična je trajanja i Tango concertante za bajan i gudački kvartet (Borut Zagoranski i Gudački kvartet Feguš), skladba koja asocira na „kralja tanga“ Astora Piazzollu, ali u kojoj Bobić iznalazi i vrlo osobna rješenja zvukovnosti tipične za odabrani solistički instrument u spoju s mogućnostima gudačkih glazbala, koja rabi i kao svojevrsne udaraljke kada interpreti tapkaju po korpusu instrumenata.

U daljem su slijedu nanizane skladbe u trajanju od najviše pet minuta, osmišljene u jednome stavku i svaka s naslovom koji ima izvanglazbenu asocijativnost, a sumarno otkrivaju neke od Bobićevih autorskih manirizima, koji ga definiraju kao autora koji vrsno ovladava mogućnostima svakog pojedinog instrumenta, znalački kombinira zvukovnosti, ali se istovremeno prilagođava i mogućnostima unaprijed poznatih interpreta kojima namjenjuje svoja djela. Za tu je tvrdnju najočitiji primjer klavirska minijatura Bubot, koju je praizvela učenica varaždinske Glazbene škole Lucija Čehok, kojoj je skladba i posvećena. Naime, Bobić sjajno koncipira skladateljski zapis kao dojmljivu glazbu uzleta kombinirana sa sanjarskom epizodom, što sve mladoj pijanistici pruža mogućnost za iskazivanje stečene tehničke spreme, kao i osobne muzikalnosti.

Bobićeve nove skladbe otkrivaju za njega karakteristične ritmičke ekstaze, posezanje za folklornim elementima židovske provenijencije, poliritmičnost i politonalnost, zgušnjavanje građe u klasterskim krikovima u kontrastu s nadasve osjećajnim melodijskim linijama, sjajan osjećaj za formalnu uravnoteženost uglavnom temeljenu na trodijelnom oblikovanju jednostavačnih minijatura te izrazita šarolikost odabira instrumenata. Sve to nalazimo u skladbama Primi me za sopran, klarinet i klavir (Lucija Spevec, Bruno Philip, Mia Elezović), uglazbljenim stihovima nepoznatoga židovskog pjesnika s tipičnim orijentalnim prizvukom, Concertinato za bisernicu i klavir, skladbi kojom je virtuoz na tamburi Mario Zbiljski dobio klasičnoglazbeni biser uz klavirsku pratnju (Konstantin Krasnitsky), što je Bobićev doprinos potrebnoj literaturi u kontekstu uvođenja visokoškolskog studija tambure na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, kao i u bravuroznoj partituri za alt-saksofon i klavir (Petra Horvat i Mia Elezović) naslovljenoj Obed Edom, još jednoj skladbi nadahnutoj židovskom kulturom, u kojoj Bobić koristi i stari židovski instrument šofar.

I preostala četiri naslova, Mezuzah za klarinet i klavir (Ana Horvat, Mia Elezović), Glas Jeremije za klavirski trio (Vlatka Peljhan, Alja Mandić, Mia Elezović), Midraš za obou i klavir (Aleksandra Lazar, Konstantin, Krasnitsky) i Symphoneo za dvije violine, violu, violončelo i klavir (Vlatka Peljhan, Žiga Faganel, Tajana Škorić, Alja Mandić, Mia Elezović) vrijedni su doprinosi koje će glazbenici zacijelo rado izvoditi, a mogu biti i prilozi za pedagošku namjenu kada se traži djelo domaćeg autora. Kvintet Symphoneo donio je Davoru Bobiću prije nekoliko dana i nagradu Porin za najbolju skladbu klasične glazbe na čemu je potrebno i posebno čestitati. Sve u svemu, CD koji dobro predstavlja Bobića kao izrazito komunikativna, a time i trajno tražena skladatelja, čija je mašta očito neiscrpna i spremna za nove ushite i uzlete.