Vijenac 684

Feljton

Laura Marchig, Snoopy polka: balkanski noir

Romansijerska lica i naličja

Piše Ljerka Car Matutinović


 

Kada se prošli događaji preobražavaju u živa zbivanja, koja su i retrospekcija i kronika i koja tako oživljena pisanjem promiču život, onda smo na dobru putu da prihvatimo njihovu autentičnost u jedinstvenom prostoru, u cjelini svijeta.

Roman spisateljice i pjesnikinje Laure Marchig pod osebujnim naslovom Snoopy polka: balkanski noir stavlja nas u ambijent ponovno zamišljene prošlosti, u dinamički kontinuitet promišljaja. Zanimljivost romana nije samo u vještini kazivanja, u vrlinama spisateljske uravnoteženosti, već i u senzibiliziranim iskušenjima koja donose, bez jezičnih i inih neumjerenosti, erotska domišljanja. Tako bismo naslovu ovog prikaza mogli dodati i podnaslov: „i pokoja erotska stranputica“. Tu bismo komunikaciju mogli nazvati ironijskim kontrapunktom: „Što radi? Miješa pravila igre. Skida se. Skinula je jaknu i sada želi skinuti košuljicu. Bolje da je prekinem. Ne želi prekinuti. Bolje nastavi igrati. Skinula si se gola i ulaziš u kadu, uranjaš najprije jedno stopalo, onda drugo, legneš u vodu koja je vrlo topla. Igrajmo se!“ (Kontrapunkt).


Izd. ShuraPublikacije, Opatija, 2019.

Ako želimo naglasiti osebujnu „filozofiju komunikacije“ koja opčinjeno obnavlja specifičan psihički habitus igre, erotizirane igre, pune i žive, istaknut ćemo neposrednost jezičnih osmišljanja koja se klone jezičnih neumjerenosti ili nespretnosti i strana im je vulgarnost i svakovrsna banalnost.

Roman završava XI. poglavljem (Samo tvoj poljubac). I ostala poglavlja svojevrsno su zaustavljanje vremena u supostojanju paradoksalnih imaginacija (Suryoyo, I Love You Baby, Mamy Blue): „Počela bi savijati korice očekujući da će čuti krik ‘jaoj!’ Otkinula bi jednu stranicu, poderala je u komadiće, palila kutove drugih stranica, a onda žurno gasila vatru ne bi li opet mogla uživati u ponavljanju operacije. Potpaljivala je tiskani papir kao da muči knjigu i grohotom se smijala, uvijek osjećajući tanašan, najtankoćutniji užitak.“ (Mamy Blue). Scena fizičkog uništavanja knjige ukomponirana u globalistički noir koji se i kod nas naselio, u koloplet krimi-storija u kojem ključaju nevjere, propali brakovi, droge, ubojstva i virtualno-realistički nered, samo je retrospektivno prisjećanje supostojećih kronisterija osmišljenih u imaginativnoj autoričinoj koegzistenciji. To supostojanje sklop je rezignacije i pesimizma, iako u posljednjem poglavlju, Samo tvoj poljubac, možemo naslutiti svojevrsnu distancu, obnavljajući stvaralački pomak koji uz već spomenutu erotsku stranputicu donosi i osjećaj dobrodošle opuštenosti: „Ona se nasmijala, kao što se smijemo staroj dosjetki, prijateljskoj šali, kao što se suučesnički smiju ljubavnici. Digla je lice uvis i još se smijala, usta kao sjajni polumjesec. U srcu nabujali, plodonosni, čudesni osjećaj mira.“

Posebnost je romana Snoopy polka u tome što je najprije objavljen u Italiji, 2015, a ovdje smo ga u izdanju ShuraPublikacija dobili u izvrsnom prijevodu na hrvatski jezik prevoditeljice Lorene Monike Kmet. Autorica je djela ugledna pripadnica talijanske manjine u Hrvatskoj Laura Marchig, pjesnikinja, spisateljica, prevoditeljica, dramaturginja, aktivistica u specifičnim prostorima kulture i politike. U traumatskom vremenu nesmiljene, enigmatske korone njezin roman prvijenac dobio je potrebnu propusnicu.

Vijenac 684

684 - 21. svibnja 2020. | Arhiva

Klikni za povratak