Pro- i antivakseri na virtualnoj bojišnici

Nepovjerenje u znanstvenu ekspertizu opasna je stvar. Tim riječima počinje nedavno objavljen članak u časopisu Nature o online nadmetanju između pristaša i protivnika cijepljenja. Protivnici cijepljenja konačno su doživjeli kako izgleda svijet bez samo jednog cjepiva, kad se preživljavanje svodi na sreću i statistiku.

Davno su zaboravljena vremena kad su zbog zaraznih bolesti umirali veliki dijelovi stanovništva. Pitanje je komu ćete vjerovati u ovoj epidemiji informacija – infodemiji. Nekoć se cenzura radila zadržavanjem informacija, a današnja cenzura sastoji se u tome da čovjeka preplavite mnoštvom informacija, od kojih neće znati izabrati pravu. Zamislite gradonačelnika nekog grada koji podnosi godišnje financijsko izvješće pred gradskom skupštinom pa krene s podacima o potrošenom papiru u gradskim uredima, nastavi s potrošnjom gnojiva na gradskim zelenim površinama i tek nakon sat vremena nizanja brojeva dođe do službenih putovanja pročelnika raznih službi, ali samo površno spomene gubitke gradskog javnog prijevoznika koji iznose trećinu godišnjeg proračuna. Izgubljeni u moru brojeva i već pozaspali vijećnici dignut će ruku za takvo izvješće samo da prestane tortura informacijama. Na taj način gradonačelnik može provesti cenzuru za koju ga nitko ne može optužiti jer su svi relevantni brojevi u izvješću.

Ilustracija iz časopisa Nature o cijepljenju

Slično se događa prosječno obrazovanu stanovniku na društvenim mrežama koji slijedi razne influensere i jutjubere pa onda lako zaboravi da pjevače, nogometaše i tenisače ne bi trebalo slušati kad govore o cjepivu, kao niti znanstvenike kad pjevaju.

Spomenuti članak u časopisu Nature opisuje kako, dok znanstvenici rade na razvoju cjepiva protiv COVID-19, mali ali strastveni pokret protivnika cijepljenja dobiva sve više pristaša na društvenim mrežama. Lansiraju se besmislice kao to da će se cjepivo protiv koronavirusa koristiti za ubacivanje mikročipova u ljude ili plasiraju neistine da je već jedna žena umrla u Velikoj Britaniji pri sudjelovanju u testiranju cjepiva. Nedavno je na YouTubeu bio objavljen pa naknadno izbrisan video koji promovira teorije zavjere oko pandemije uz tvrdnje, bez dokaza, da će cjepivo ubiti milijune ljudi. Taj video pregledalo je osam milijuna ljudi.

Nije jasno koliko će se ljudi odbiti cijepiti zbog navedene kampanje, ali neki su znanstvenici zabrinuti da bi broj cijepljenih mogao pasti ispod potrebnoga da bi se stekao imunitet krda.

Grupe koje se protive cijepljenju malobrojne su, ali imaju efikasne komunikacijske strategije. U istraživanju fizičara Neila Johnsona s Sveučilišta Georgea Washingtona u Washington DC-ju i suradnika pregledano je više od 1300 stranica koje slijedi više od 85 milijuna ljudi. Nađeno je da ativakserskih stranica ima više nego provakserskih i bolje su povezane s raspravama skupina na društvenim mrežama, kao recimo udruženjima roditelja u školama bez čvrsta ili zajedničkoga stava o cijepljenju.

S druge strane, stranice koje objašnjavaju prednosti cijepljenja i stavove znanstvenika povezane su u mrežu koja je u velikoj mjeri odvojena od tog „glavnoga bojnog polja“. Tijekom epidemije ospica 2019. broj linkova na stranice protiv cijepljenja porastao je više nego na one koje podupiru cijepljenje na Facebooku. Ekstrapolacija trenutnih trendova uz uporabu kompjuterskih simulacija sugerira da bi stavovi protivnika cijepljenja mogli dominirati na internetu za deset godina.

Istraživanje pokazuje da zajednica koja podupire cijepljenje razgovara sama sa sobom držeći se svoje priče i vjerojatno iščuđavajući se nekompetentnosti druge strane pa tako njihovi argumenti ne dosežu do neodlučnih.

To je kao da imate političku stranku sa svim članovima učlanjenima u jednu Facebook-grupu. Svi jedni druge podupiru, lajkaju i jako su ponosni kad njihovi stavovi dobivaju podršku desetak tisuća pratitelja. Jedini je problem što moraju nekad izaći na izbore pa kad dobiju ukupno isto toliko glasova, što je daleko od prelaska izbornoga praga, pitaju se: Kako to?

Provakserski pokreti imaju vrlo jednostavne poruke: cjepiva djeluju i spašavaju živote. Antivakserske su poruke brojne: od brige za zdravlje djece, zagovaranja alternativnih lijekova do poveznica cijepljenja s teorijama zavjere pa tako dosežu mnogo više grupa na društvenim mrežama.

Glavni istraživač Johnson kaže da ti obrasci ponašanja podsjećaju na mreže pobunjenika u konfliktnim zonama, u kojima su pobunjenici češće dublje povezani u postojeće društvene mreže. Protivnici cijepljenja dobivaju na svoju stranu neodlučne ljude emotivnim porukama tipa: Voliš li svoju djecu? Javnozdravstveni djelatnici često se samo brinu kako bi mogli povećati svoje brojeve, a manje slušaju pitanja i razloge zabrinutosti neodlučnih ljudi.

Čak i među znanstvenicima ima onih koji u dobroj namjeri da cjepiva budu sigurna pišu knjige o prelascima virusa sa životinja na ljude pri razvoju cjepiva. Takav je proces moguć za jednu metodu razvoja cjepiva ako znanstvenici nisu pažljivi, no to onda dodatno zbunjuju ljude koji žele donijeti jednostavan zaključak o tome da li je cijepljenje sigurno ili nije, a nisu skloni analitičkom načinu razmišljanja. Jedna takva knjiga autorice Judy Mikovits Kuga korupcije trenutno je bestseler u SAD, a dolazi od znanstvenice koja je znatno pridonijela razvoju lijekova za borbu protiv HIV-a, virusa koji izaziva sidu, što je bila tema istraživanja njezina doktorata.

Zaključak je da znanstvenici i javnozdravstveni djelatnici ne bi trebali podcjenjivati pokrete protivnika cijepljenja jer im se može dogoditi da dobiju izbore (procijepe većinu), ali ne mogu sastaviti vladu (dobiti imunitet krda).