IZDVAJA — Feđa Gavrilović

• U Karasu biohazard – 

Izložba Toxicity Valentine Supanz otvorena je u zagrebačkoj Galeriji Karas 12. svibnja. Slikarica na njoj pokazuje krajolike pune različitih onečišćenja. Oni se na prvi pogled mogu shvatiti kao doprinos suvremenoj višeglasnoj ekološkoj histeriji, ali oni to ipak nisu. U bizarnostima te zagađenjem promijenjene prirode umjetnica traži neku neobičnu i nadrealnu estetiku apokaliptičnog pejzaža.

Gledajući njezine prizore, mi uživamo u anomalijama koje se manifestiraju u začudnim tkanjima atmosfere ili u fascinantnim kolorističkim ekscentričnostima izljeva kemikalija u vode. Sve to izobličuje sveobuhvatni realizam slika. Stoga one podsjećaju na postapokaliptičnu prirodu iz filma Stalker Andreja Tarkovskog (koji je za ciklus slika nadahnuo još jednu našu mladu slikaricu, Patriciju Purgar) ili iz Kurosawina filma Snovi.

• Cure protiv virusa –

Koronavirus tema je dana, mjeseca, godine. Osvježavajući pristup njoj ponudio je talijanski crtač stripa Milo Manara, poznat po erotskim i povijesnim stripovima (Borgia, Caravaggio).

Na Instagramu u posljednje vrijeme objavljuje karakteristične crteže cura, koje su sada medicinske sestre, pekarice, trafikantice i karabinjerke, sve s maskama koje ih štite od nemilog virusa, izmorene, ali i odlučne u obavljanju svojih zadaća. Crteži su posvete tim nijemim robinjama koje održavaju naše društvo u doba krize. Ove aktualne, kao i one koja se tek naslućuje.

• Sfinge iz Karnaka sele se u ­Kairo –

U Egiptu su vlasti odlučile premjestiti četiri sfinge s ovnujskim glavama iz hrama u Karnaku, u današnjem gradu Luksoru, na Trg oslobođenja (Trg Tahrir) u središtu Kaira, u široj javnosti poznat po nemirima za vrijeme egipatskog Arapskog proljeća 2011. Prošle je godine tamo dopremljen i drevni obelisk iskopan na Nilu.

Egiptolozi negoduju zato što bi zagađenje i brojni prolaznici mogli oštetiti spomenike, a vlasti im odgovaraju da egipatski obelisci već stoljećima stoje u europskim gradovima poput Rima ili Pariza i da je posve logično da ih kao dio svoje baštine tako prezentira i egipatska metropola. Pravi je razlog izmještanja, naravno, turizam – grana privrede koja je u današnjoj globalnoj ekonomiji najlakša mogućnost ozbiljnijega dohotka brojnim zemljama s bogatom kulturnom poviješću. Gledajući te impozantne skulpture možemo (poput Shelleyja pred spomenikom Ramzesu II) razmišljati o padu nekoć moćne egipatske civilizacije, ali i o tome kako ni kraj naše nije tako daleko. Samo, čini se da njegovi uzroci neće biti nikakve ekološke katastrofe ni pandemije, nego gospodarsko urušavanje.