IZDVAJA — Anđela VIDOVIĆ

• Na domaćem terenu sa ZKM-om –

Bez obzira na poznati okvir polaganog „otvaranja“ kazališta, stvari su i dalje poprilično komplicirane. S jedne strane preciznih epidemioloških uputa još nema, a s druge ne možemo očekivati da se nakon stanke stvari jednostavno ubrzaju i vrate u normalu. Uostalom tu je i posve ljudski faktor, koji će se u velikoj mjeri odraziti na publiku – strah.

Stoga su kazališta, izuzev najhrabrijih poput HNK Split i HNK Rijeka, u potpunosti usmjerena na mrežne aktivnosti. ZKM nakon studentskih live streaming monoloških čitanja, „Ja ću pričati, a ako me netko čuje“, sprema sličan krizno-spisateljski odgovor na pandemiju – Monovid 19. Riječ je o projektu portala drame.hr, SPID-a i časopisa Kazalište, koji okuplja devetnaest pisaca mlađe generacije, a zaživjet će u režiji Anice Tomić i dramaturgiji Jelene Kovačić. U budućnosti nas, čini se, očekuju mali formati i koncertna čitanja.

• Online za divove – National Theatre –

U Velikoj Britaniji trenutačno se sukobljavaju dva stajališta – YouTube kao očajnička i glasna mjera opstanka ili teži, dugoročniji put promišljanja što bi sve kazalište moglo biti i što u krajnju ruku jest ako epidemiološke mjere potraju. Sindikati se sabiru u zaštiti autorskih prava. Zahtijeva se plaćanje prijenosa online sadržaja. Dramski pisci dižu glas te potiču pisanje novih, posebno naručenih komada. U takvim okolnostima mrežni je prijenos rezerviran za najjače. Zavist najviše pobuđuju besplatan prijenos predstava Nationala.

Tako nas 21. svibnja očekuje Tramvaj zvan žudnja u novome čitanju Benedicta Andrewsa s fantastičnom izvedbom Gillian Anderson kao Blanche. Tjedan nakon, 28. svibnja, prikazuje se Ova kuća Jamesa Grahama ili u slobodnom tumačenju kako je Margaret Thatcher došla na vlast. Desetak kutova snimanja i iznimni glumački ansambli razlog su više za virtualni posjet te rađenje plana što ćete iduće gledati.

• Povratak Harolda Pintera –

Na proljeće se u HNK-u u Splitu u povodu devedesete obljetnice Pinterova rođenja te petnaest godina od primitka Nobelove nagrade trebao postaviti njegov Povratak u režiji Nine Mitrović. Novi prijevod Luke Miličevića napokon je tom važnom piscu dao moderan kolokvijalni jezik, stalnu prijetnju i neizbježni humor. Rad je na predstavi prekinut, a Pinter izvan engleskoga govornog područja trenutačno živi u studiji Acije Alfirević, Kazalište okrutnosti Harolda Pintera (Leykam International, 2018).

Uz njegovu recepciju u Velikoj Britaniji, Alfirević popisuje i nama neizmjerno važan hrvatski kontekst. Prva praizvedba bješe 1964, dakle nismo odveć kasnili, a za to su ponajviše zaslužni Georgij Paro i Boris Buzančić. Znatiželjnika izvan teatroloških studija ohrabrujem i na čitanje samih drama poput Party Time, Celebration, Landscape ili No Man’s Land jer govore o nemilosrdnom svijetu krajnosti u kojem itekako danas živimo.