Živost unatoč pandemiji

Premda je nedugo pred nastanak ovog teksta stigla obavijest o odgađanju jubilarnog 30. svjetskog festivala animiranog filma, koji se trebao održati od 8. do 13. lipnja, da bi zbog pandemije koronavirusa organizatori bili prisiljeni na neodređeno vrijeme odgoditi u međunarodnim okvirima možda i najvažniji, a zasigurno najprepoznatljiviji domaći filmski festival, to ipak ne znači da je filmska aktivnost u potpunosti zamrla, osobito u području animiranog filma.

Iako su zbog pandemije virusa COVID-19 za ovu godinu, ako ne otkazani, a ono svakako na dulje razdoblje stavljeni na čekanje svi filmski kao i ostali festivali, te iako i domaća filmska produkcija, kao i u čitavom svijetu, trenutno preživljava priključena na respiratore koji bi joj trebali omogućiti održavanje barem hladnoga pogona dok se okolnosti ne vrate u normalu, ili „novu normalu“, stanje najbliže normalnom, određene filmske djelatnosti odnosno segmenti filmske proizvodnje ipak ne miruju.

Uprava Animafesta nedavno je predstavila novi vizualni identitet festivala, za koji je baš kao i za festivalski foršpan zaslužna osebujna japanska umjetnica Yuriko Mizushiri, čiji su kratki film Futon mogli pogledati posjetitelji 24. izdanja Animafesta 2014. Ljubitelji pak artistički ambicioznih crtića u njima odnedavno mogu uživati u posebnom festivalskom programu Animafest Insights, koji je dostupan na internetskim stranicama festivala i na društvenim mrežama.

Osim nagrađivane Ježeve kuće Eve Cvijanović mogu se pogledati i sjajna te na ranijim izdanjima festivala nagrađena ostvarenja poput Biciklista hrvatskog autora Veljka Popovića, Nedjeljnog ručka francuske animatorice Céline Devaux, Kisele kiše Poljaka Tomeka Popakula i Negativnog prostora američko-japanskog profesionalnog i bračnog para Max Porter i Ru Kuwahata, upravo je animacija ono područje filmske proizvodnje u kojem se tijekom pandemije korone bilježi najveća živost.

Sinkronicitet, red. Tvrtko Karačić

Produkcija animiranih filmova u Zagreb filmu ne samo da se nije zaustavila nego se prema riječima ravnatelja te ustanove Vinka Brešana čak i intenzivirala. Zahvaljujući modernim tehnološkim alatima i domaći animatori mogu stvarati kod kuće, pa je tako niz njihovih projekata trenutno u različitim fazama realizacije. Redatelj Bruno Razum (Tajni laboratorij Nikole Tesle) u suradnji sa scenografom Dadom Šušom tako radi na postprodukciji filma Jelenko, animacijom lutaka realizirane desetominutne priče o tinejdžeru oboljelu od shizofrenije, čije će stanje prepletanjem zbilje i njegova subjektivnog doživljaja stvarnosti postati dodatno dramatično, nakon što u šumi postane svjedokom ubojstva jelena.

U ranijim fazama produkcije su filmovi čak petoro autora, od već etabliranih i nagrađivanih Vladislava Kneževića (Arheo 29, Dokument Parakozmik) i Andreja Rehaka (Akceleracija, Bobo), preko Antonije Begušić, koja je kao asistentica ili tajnica sudjelovala u produkciji velikih, dijelom i kod nas snimanih serijskih i filmskih hitova kakvi su kultna Igra prijestolja i AMC-jeva serija The Terror, ali primjerice i osme epizode serijala Ratovi zvijezda, filma Posljednji jedi, do Krešimira Perneka (Control: The Relevation) i dominantno redatelja glazbenih spotova Tvrtka Karačića (Mikrosolari).

Aqualia, red. Vladislav Knežević

U filmu Aqualia, za koji se trenutno razvijaju modeli likova, Vladislav Knežević tako planira kroz proces znanstveno-tehnološkog eksperimenta koji se odigrava pod vodom istražiti kinetiku, komunikacijske čimbenike te djelovanje i interaktivnost ljudi i robota, s naglaskom na međudjelovanju samih robota.

U šestominutnom filmu Paradigma, koji realizira 2D-animacijom, Andrej Rehak naslovni pojam tretira u okviru filmskog kadra, protagonista pretpostavljajući kadru te elaborirajući načine na koje on stupa u interakciju s okvirima kadra. U filmu koji izabranom temom asocira na davnu pasicu stripa Tupko Nedeljka Dragića, autorov se protagonist skrivanjem od kiše i u strahu od slobodnoga pada postupno zatvara u začarani kvadrat kadra koji mu istodobno nudi sigurnost i predstavlja zatvor.

Antonia Begušić u filmu Carrus Navalis, koji se realizira stop-animacijom, bavi se četirima tradicionalnim povijesnim karnevalskim likovima Dubrovačke Republike, koji u svom također maskiranom i razuzdanom okruženju simboliziraju četiri Platonove najvažnije ljudske vrline.

Krešimir Pernek u 3D-tehnologijom ostvarenom filmu Težnja, koji potpisuje kao scenarist, redatelj i glavni animator, želi kreirati distopijsku tunelsku viziju života, sa žarištem na nesigurnosti, nezadovoljstvu, brigama i strahovima s kojima se ljudi pokušavaju nositi kroz površne veze i prolazne užitke, vjerujući da će tako pobjeći pred nemoći u suočenju sa stvarnošću koja ih okružuje.

Napokon, Tvrtko Karačić, autor nagrađivanoga glazbenog spota za skladbu The Book of Love, koju 2Cellos izvode sa Zuccherom, u filmu Sinkronicitet prati mještane maloga sela međusobno povezane manjim ili većim zupčanicima i kotačićima. Riječ je o naizgled sjajno uhodanu mehanizmu u koji se, međutim, ne uspijeva skladno uklopiti jedan mladić, iz razloga što njegov kotačić ne funkcionira ispravno, a taj detalj autoru daje priliku za propitkivanje intrigantnih intimnih, egzistencijalnih i šire socijalnih motiva.

U svojevrsni oblik živosti u domaćoj kinematografiji mogla bi se ubrojiti i činjenica da je Kino Europa nedavno potiho i ispod radara, dok je cjelokupna javnost, pa tako i ona kulturna, preokupirana vijestima o pandemiji, dodijeljeno na korištenje obližnjem Kulturno informativnom centru.

Prije točno godinu dana Kino Europa oduzeto je Zagreb Film Festivalu kao dotadašnjem desetogodišnjem zakupniku, s obrazloženjem da je zgradi potrebna hitna obnova, da bi sad bez ikakve obnove, pa čak i bez plana obnove, koji unatoč najavama dosad nije izrađen ni objavljen (sve je ostalo na najavama izrade konzervatorske i projektne dokumentacije), kino bilo besplatno dodijeljeno novim korisnicima. To neizbježno i dalje budi sve snažnije sumnje u narav onoga što se odigrava oko Kina Europa, nekad omiljena filmofilskog sastajališta i punkta šire kulturnog života Zagreba.