Vjernost u doba korone

Krizni Vijenac sintagma je što ju je glavni urednik lista Goran Galić u uvodniku 680. broju upotrijebio kako bi opisao izvanredne okolnosti u kojima je nastajao broj čiji su se primjerci na kioscima i u pretplatničkim domovima našli 26. ožujka, samo četiri dana nakon razornog zagrebačkog potresa, a u tisak je poslan dva dana prije. Pandemija koronavirusa i oštećenje koje je Palaču Matice hrvatske, a samim time i Vijenčevu redakciju, učinilo privremeno neuporabljivom bili su uzrokom izradi Vijenca „na daljinu“, što se dogodilo, koliko je poznato, prvi put u dugoj povijesti lista, no ni u tim okolnostima Vijenac nije zakasnio do svojih čitatelja. Tu su okolnost, kao i pretvaranje „kriznog“ u „aktualno“ i pretvaranje mogućnosti u odgovore na relevantna i za društvo, umjetnost i kulturu teška pitanja, pohvalili i predstavljači na 30. travnja održanoj online promociji triju kriznih brojeva Vijenca: akademik Viktor Žmegač, komunikolog Danijel Labaš i povjesničar umjetnosti Dragan Damjanović.

Zadnja tri broja Vijenca predstavili su akademik Viktor Žmegač, Danijel Labaš, Dragan Damjanović i Goran Galić

Kako je uvodničarski istaknuo Galić, uredništvo za ovakve nepredviđene okolnosti čuva prikaze knjiga i intervjue, no suočeni s potrebom za promptnom reakcijom, odlučili su na krizu odgovoriti novim i relevantnim, autorskim tekstovima čija su posebnost „dublja promišljanja i analize kakvi se u drugim medijima ne mogu pronaći.“ S tom se ocjenom u Vijencu ponuđenih sadržaja složio i Danijel Labaš, profesor na Odjelu za komunikologiju Fakulteta hrvatskih studija, kazavši kako su tekstovi objavljeni u ovom polumjesečniku „duhovna i intelektualna okrepa“. Pritom se osvrnuo i na vrlo odgovornu ulogu medija što su je medijske kuće, ali i svaki novinar pojedinačno, preuzeli u trenutku kada pravovremeno, podrobno, informirano, cjelovito i nepristrano izvješćivanje u javnosti ima i veću težinu no prije, ponajprije stoga što plasiranje neprovjerenih informacija sad sadrži i ozbiljnu, zdravstvenu komponentu i odgovornost, ali i stoga što se članovi zajednice, sad okupljeni u vrlo uskim skupinama, više oslanjaju na medije. „Ovih se dana oslanjamo na profesionalan novinarski pristup kako bismo stekli sigurnost i stoga je važno osloniti se na dobre i profesionalne novinare jer su obrazovani, spremni i kompetentni i samo oni mogu davati odgovore i u javnosti postavljati pitanja kakva bismo i sami željeli postaviti.“

Profesor Labaš pozvao je i da, kao društvo, ne podliježemo brzom tehnološkom napretku i protoku informacija i ne oslanjamo se na (dez)informacije često prisutne na društvenim mrežama, na što je upozorio i profesor Dragan Damjanović s Odsjeka za povijest umjetnosti zagrebačkog Filozofskog fakulteta kazavši kako smatra da članci objavljeni u tiskanim časopisima imaju mnogo veću vrijednost od objava na društvenim mrežama. One u određenom trenutku mogu imati snažniji odjek i doprijeti do većeg broja čitatelja, no ono što je otisnuto u časopis dugoročno će polučiti jači efekt od „kratkoživućih objava na društvenim mrežama“. Slično je to kao i s obnovom Zagreba, koja se mora provesti uvažavajući sve slojeve prošlosti grada bez kojih će, smatra stručnjak za arhitekturu devetnaestog i prve polovine dvadesetog stoljeća, izgubiti „ambijent grada“. „Zagreb nema“, podsjetio je, „ne obiluje svjetski poznatim građevinama iz određenih povijesnih razdoblja, ali ima sreću da je 21. stoljeće dočekao relativno netaknut kao cjelina, i svi ti slojevi čine temeljnu vrijednost zagrebačke arhitekture. Nju je nužno čuvati i ne smijemo dopustiti da se uništi zbog brzih profita.“

Obavezni smo, dakle, stalno podsjećati na vrijednost i važnost kulturne baštine, na ulogu što ju stradala baština može prenijeti svijetu o stradavanju grada ili nacije. Dužnost nam je, također, ma koliko mijenjali vizuru grada, ostati vjerni njegovu urbanom identitetu. A vjernost je, simbolički, istaknuo i akademik Žmegač, što se životnoga staža tiče, najdugovječniji Vijenčev kolumnist i jedan od najvećih intelektualaca našega doba. Ocijenivši kako pothvat redakcije u ovom trenutku graniči s čudom, akademik Žmegač je, prekrojivši naslov Márquezova klasika Ljubav u doba kolere u „Priznanje, štovanje i vjernost u doba korone“ dao najveću pohvalu listu i obvezao ga da i u budućnosti ostane kohezivno tkivo u specifičnom duhu Zagreba.