Uz pomoć donatora HGZ-u ćemo vratiti stari sjaj

Prije godinu i pol Hrvatski glazbeni zavod našao se pred najvećim izazovom u gotovo dvjestogodišnjoj povijesti: pred bankrotom za čije se rješenje čak spominjala prodaja zgrade za hotel. Tada je na posebnoj skupštini članova HGZ-a održanoj zbog izvanrednih okolnosti u prosincu 2018. u novoj zgradi Muzičke akademije (novi predsjednik Niko Đurić nije priznavao ni dopuštao skupštinu, zbog čega je na kraju morala intervenirati i policija) za novu predsjednicu (prvu ženu na tom mjestu) izabrana Romana Matanovac. Kao izvanredna profesorica na Pravnom fakultetu i diplomirana gitaristica utjelovila je mnoge kvalifikacije potrebne da povijesni HGZ kakav znamo uhvati ritam novoga doba i pretvori se u modernu, ne samo glazbenu, multidisciplinarnu kulturnu instituciju. I baš kad su njezina nastojanja počela davati ploda, Hrvatski glazbeni zavod pogodile su dvije nove povijesne nesreće: pandemija koronavirusa zaustavila je na više mjeseci događaje od kojih institucija živi, a kad se pomislilo da gore ne može, Zagreb, a osobito njegovo povijesno središte, tog kobnog jutra 22. ožujka pogodio je razorni potres u kojemu je višestruko oštećena zgrada u Gundulićevoj 6. Ovo je trenutak da se u povodu Dana HGZ-a, koji se trebao obilježiti 18. travnja porazgovara s Romanom Matanovac Vučković o njezinim planovima za „hitne intervencije“ spašavanja institucije, kao i o statusu autorskih prava, njezine pravničke struke, u trenutku kad se kompletna društvena sfera silom prilika preselila u digitalne sfere (internet) i kada je novi Zakon o autorskim pravima u javnoj raspravi.

Snimila Nataša Mesarić

Gospođo Matanovac Vučković, krenimo od kraja i najtragičnijega dijela ove priče: u nedavnom je potresu zgrada naše najstarije glazbene ustanove zadobila golemu materijalnu štetu. Mjesec dana poslije dobili ste i službenu procjenu statičara. Kakvo je trenutačno stanje?

Građevinska šteta na Hrvatskom glazbenom zavodu je golema: najveći problem trenutačno je krov koji je probijen na više mjesta, dimnjaci su pali, zabatni se zidovi srušili, zbog čega krov zahtijeva hitnu sanaciju. Velika je dvorana izrazito oštećena, zidovi su popucali kao i nadvoji nad svim ulazima u Veliku dvoranu, strop se jedva drži. Mala je dvorana manje stradala, ali također ima mnogo puknutih zidova. Zidovi u cijeloj zgradi su pretpjeli štetu… mnoštvo je krasnih građevinskih detalja stradalo. Statički je za sada zgrada u redu, no pitanje je kako bi podnijela ponovni potres jačine 5,5 stupnjeva po Richteru.

Mogu li se već sada sagledati razmjeri štete? Koliko će otprilike koštati obnova? O kojim je iznosima riječ?

Razmjeri štete upravo se procjenjuju, poduzeli smo sve hitne mjere, prvi smo u središtu Zagreba podigli skelu i krenuli u hitnu sanaciju krovišta kako zbog kiše ne bi šteta bila još veća. Samo hitna sanacija krovišta košta oko 850.000 kuna, a ukupna je šteta neusporedivo veća. No problem je što prava obnova zgrade zahtijeva višemilijunsku investiciju, no to je pitanje koje će se rješavati u sklopu buduće ukupne obnove Zagreba. Čekamo Zakon o obnovi Zagreba kako bismo se uklopili u sustavno rješenje obnove centra Zagreba i vidjeli koje linije financiranja će biti dostupne.

Hoće li ipak biti moguće obnovu iskoristiti za neke opsežnije rekonstrukcije, koje bi kad-tad došle na red u zgradi iz 19. stoljeća (spominju se neke freske po zidovima velike dvorane koje bi ovaj put mogle biti nanovo otkrivene javnosti)?

Želja moja i cijeloga ravnateljstva jest dovesti zgradu HGZ-a u stanje u kojem bi bila potpuno rekonstruirana, obnovljen prvobitni izgled zgrade, zajedno s izgledom zidova i svih prvobitnih oslika i, što je najvažnije, da dovedemo zgradu u stanje da izdrži potres i veće jačine od ovoga što nas je zadesio. No u ovoj prvoj fazi moramo sanirati krov i privesti dvorane svrsi. Iduća faza bila bi potpuna obnova, no za to su potrebna uistinu vrlo velika financijska sredstva.

Ovo nije prvi potres koji je pogodio Zagreb, pa tako ni Hrvatski glazbeni zavod. Onaj kobni 1880. u kojemu je posve srušena dotadašnja neobarokna zagrebačka katedrala oštetio je i tek četiri godine prije izgrađenu zgradu HGZ-a, u čiju je obnovu uključen glasoviti arhitekt Herman Bollé. Podaci govore da je već 4. veljače 1881. u dvorani održan koncert s izvedbom kantate Potres (Erdbeben) za zbor i orkestar kojom je vaš slavni prethodnik na mjestu ravnatelja HGZ-a, skladatelj Ivan pl. Zajc, i umjetnički glazbom ovjekovječio tragični događaj. Kada vidite da bi HGZ mogao opet otvoriti vrata publici i umjetnicima?

Mi ćemo dati sve od sebe da u rujnu ponovo otvorimo vrata koncertima i drugim događanjima, no to će biti moguće samo ako i epidemiološka situacija to bude dopuštala.

U međuvremenu ste pokrenuli i akciju prikupljanja donacija od članova i prijatelja HGZ-a, mnogi su umjetnici snimkama i izravnim internetskim prijenosom svojih interpretacija dodatno privukli opću pozornost na zgradu kojoj je potrebna pomoć. Koliko je važna uloga svakog pojedinca u društvu da doprinese što bržem oporavku Zavoda?

Javljaju se mnogi glazbenici koji žele pomoći. Matej Meštrović mi je dva dana nakon potresa poslao poruku s prvom snimkom skladbe koju je napisao za HGZ u tom teškom trenutku… ostala sam bez riječi kad sam to vidjela i poslušala. Bračni par Kaplowitz uplatio je donaciju i organizirao online koncert za HGZ. Javljaju se mnogi glazbenici i nude pomoć, imala sam osjećaj da svi žele pomoći … Evo i 4. svibnja održan je humanitarni e-koncert Martine Filjak, Petrita Çekua i Kajane Pačko, koja sve to i organizira uz pomoć e-Rotary kluba. Mnoštvo je najava dobrotvornih koncerata za HGZ. Donacije pristižu, ljudi zovu, pitaju, uplaćuju… Primjerice, članovi Hrvatskoga baroknog ansambla odreda su uplatili donacije. Voditeljica ansambla Laura Vadjon osobno je uplatila 5.000 kuna. Koristim prigodu da zahvalim svima. To pokazuje da je Hrvatski glazbeni zavod naš – jako je mnogo emocija i uspomena pojedinaca, ne samo glazbenika, uz njega vezano. I dvjesto godina povijesti ostavilo je dubok trag u kulturnom i glazbenom životu Zagreba i Hrvatske.

Radovi na obnovi HGZ-a dovršeni su dva dana prije potresa, koji je teško oštetio povijesno zdanje u Gundulićevoj / Snimio Zvonimir Ferina / HGZ

Jedna od prvih vaših inicijativa na mjestu predsjednice HGZ-a bilo je vraćanje u naše društvo institucije mecenatstva. Vrhunac nastojanja bio je Donatorski koncert kojim ste pozvali pojedince i institucije da se pridruže u pomoći Zavodu. Kakva su vaša iskustva, što treba zakonski mijenjati kako bi se potaknulo mecenatstvo kulture u Hrvatskoj?

Svakako bi veće porezne olakšice donatorima bile važan instrument u tome smjeru, kao i poticajne mjere za zaklade. Ali i klima u društvu je važna. Umjetnost i kultura moraju postati nešto što će se gledati kao dobra investicija u našu sadašnjost, budućnost, u naš identitet, u smisao.

Otvorili ste vrata Hrvatskoga glazbenog zavoda onima kojima tamo povijesno nije bilo mjesto: drugim glazbenim stilovima izvan klasike i jazza, ali i neglazbenim umjetnostima poput književnosti, mode i filma. Doveli ste do toga da se pred pandemijsku krizu zapravo u HGZ-u gotovo nije mogao naći slobodan termin nekoliko mjeseci unaprijed. Koji bi bili dalji koraci u smjeru razvoja institucije kad se situacija s obnovom i iznajmljivanjem dvorana vrati na tu polaznu točku?

Vratit ćemo se mi, vjerujem, vrlo brzo na put kojim smo krenuli. Jer nitko od ovih koje ste nabrojali nije otišao, svi su se javili i svi žele pomoći. Nova publika koju smo privukli novim pristupom i otvaranjem osjeća Hrvatski glazbeni zavod kao svoje mjesto. Smisao povezivanja umjetnosti jest stvaranje sinergije publike i umjetnika, otvaranje novim i suvremenim trendovima, spajanje dobrih energija. Evo, pokazalo se i u ovoj groznoj situaciji da su svi pisani i elektronički mediji osjetili potrebu posvetiti Hrvatskom glazbenom zavodu prostor i uputiti poziv za pomoć. To nam je mnogo pomoglo da naš poziv u pomoć dođe do sve naše publike. To je dio strategije otvaranja u zadnjih godinu dana. Ponavljam, Hrvatski je glazbeni zavod naš, to je mjesto okupljanja onih koji vole kulturu, umjetnost, ljepotu i kulturu življenja.

U prethodnim desetljećima HGZ je živio gotovo isključivo od najma prostora, s jedne strane za Muzičku akademiju u Zagrebu, a s druge za profesionalne glazbenike, ansamble i školske priredbe. No vi ste pokrenuli i inicijativu produkcije raznovrsnih sadržaja koji popunjavaju određene repertoarne i programske praznine u glazbenoj ponudi grada. Što sve planirate proizvesti od programa kad se sve jednom ponovo pokrene?

Svakako se želimo produkcijski razvijati. Prvi su nam zadatak programi za djecu. Pokazalo se da su naša Glazbena jutra za vrtićku djecu, koja smo započeli u veljači ove godine u suradnji s privatnom glazbenom školom Glazbaonica ljubav, nešto što je Zagreb željno čekao. Idemo dalje s razvojem dječjih programa, programa u kojima se daje prostor mladim perspektivnim glazbenicima, ali i ostvaruje suradnja s vrhunskim profesionalcima. Tu ćemo, pored glazbenih, s partnerima razvijati i filmske i književne programe, bit će sigurno zanimljivo, posebno i lijepo.

Važan povijesni čimbenik Hrvatskoga glazbenog zavoda su njegovi tzv. društveni ansambli, glazbeni sastavi (klasični i jazz-orkestar) koje čine glazbenici amateri. Taj nekomercijalni dio djelatnosti Zavoda ima veliku društvenu vrijednost jer izvan nje glazbeni amaterizam u klasici i jazzu u ovoj regiji uopće ne postoji. Kakvo je njihovo mjesto u vašoj koncepciji djelatnosti HGZ-a?

Društveni ansambli Hrvatskoga glazbenog zavoda svakako imaju vrlo važno mjesto u djelatnosti HGZ-a i nastavit će se razvijati. Nadam se da ćemo uspjeti pomladiti te ansamble i privući još mnoge članove na druženja i koncerte društvenih ansambala.

Po statutu jedna od ključnih zadaća HGZ-a jest knjižničarska i arhivska djelatnost, prikupljanje, čuvanje i davanje na uporabu muzikalija. Posebno su popularna i uvijek dobro posjećena vodstva po zgradi HGZ-a koje sjajno organizira muzikologinja Nada Bezić, voditeljica knjižnice. Arhivska je građa dragocjena; mnogi skladatelji i glazbenici ili njihove obitelji posthumno su ostavili svoje ostavštine arhivu HGZ-a. Među njima su (čak ih je četrdeset) i Ivo Tijardović, Dora Pejačević i Boris Papandopulo... Kako sve to mislite učiniti dostupnijim javnosti?

Prije svega ovoga imali smo plan sustavno katalogizirati svu građu koja je u HGZ-u i staviti ju online. Sada je zbog nezavidne financijske situacije taj dio aktivnosti, nažalost, ostao po strani zbog prioriteta sanacije zgrade. No naša je perspektiva prvi Hrvatski muzej glazbe u Hrvatskom glazbenom zavodu. A kada zgradu obnovimo i pojavnošću dovedemo u prvobitno stanje, kako je izgledala kad je izgrađena, vjerujem da će šetnje po HGZ-u biti još zanimljivije.

HGZ, naziva na engleskom Croatian Music Institute, a na njemačkome Kroatischer Musikverein, jest društvo prijatelja glazbe i glazbenih amatera, neprofesionalna i neprofitna udruga. Tko su sve njegovi članovi i kako se financira sve što zamislite?

Imamo mnogo članova, više od petsto, a u posljednje vrijeme priključuju nam se i mnogi profesionalni glazbenici. Djelatnost se financira iz vlastitih prihoda. Ministarstvo kulture i Grad Zagreb dali su prošle godine lijepe iznose za obnovu HGZ-a. Donatori i sponzori također su prošle godine bili naklonjeni HGZ-u. I, naposljetku, povećali smo prihode od najma prostora. Tim novcem financirali smo tekuće troškove i plaće. Ali napravili smo golem pomak u samo godinu dana i obnovili smo sve prozore u objema dvoranama, stolariju, uredili stubište i parkete i, što je najvažnije, potpuno smo obnovili sanitarne prostore u prizemlju i na katu, radovi su zgotovljeni dva dana prije potresa. Ali valja naglasiti da su radovi u sanitarnim prostorima tako dobro izvedeni da ih potres nije dotaknuo. Ista građevinska firma i arhitekt Roman Šilje, koji je sve vodio, odmah su prionuli i sanaciji krovišta i vjerujem da će i svi ovi hitni radovi koje sada poduzimamo biti besprijekorno izvedeni. Još samo da namaknemo novac da sve to platimo.

U vrijeme pandemije sve se seli na internet i mora se osigurati, sa zakonodavne strane, održivost tih djelatnosti te kulturna i medijska raznolikost. To je poruka novog Zakona o autorskom pravu koji je u javnoj raspravi / Autorska prava i općenito intelektualno vlasništvo jesu valuta budućnosti

Izvanredna ste profesorica na zagrebačkom Pravnom fakultetu i vaša je najuža struka autorsko pravo. Promatrajući ovu pandemijsku izolaciju, kada se gotovo sve moguće prenijelo na internet, kako će se to odraziti na zaštitu autorskog prava u Hrvatskoj? Znamo da je u tijeku implementacija EU-direktive o zaštiti autorskih prava na internetu u kreativnoj, kulturnoj i medijskoj industriji. U kojoj je fazi?

Novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima upravo je u javnoj raspravi. Vjerujem da će pridonijeti boljem položaju kreativnih, kulturnih i medijskih industrija na internetu. U vrijeme pandemije sve se seli na internet i mora se osigurati, sa zakonodavne strane, održivost tih djelatnosti te kulturna i medijska raznolikost. To je poruka ovog zakona, stvaratelji imaju pravo na internetu kontrolirati korištenje svojih kreativnih sadržaja i biti za njihovo korištenje plaćeni.

Kao voditeljica poslijediplomskog specijalističkog studija intelektualnog vlasništva, recite, je li problematika autorskog prava na internetu dovoljno osviještena u Hrvatskoj? Što bi se po tom pitanju još moglo učiniti?

Svakako treba stalno raditi na podizanju razine svijesti o vrijednosti intelektualnog vlasništva za razvoj suvremenog društva te raditi na obrazovanju stručnih kadrova, specijalista za to područje. To je ipak posebna i složena specijalnost koja ima svoje zakonitosti i načela funkcioniranja. Zaštita intelektualnog vlasništva svojevrsni je društveni ugovor. I zato nastojim promovirati obrazovanje stručnih kadrova. Autorska prava i općenito intelektualno vlasništvo jesu valuta budućnosti. Danas se na internetu trguje pravima, materijalni predmeti u kojima su oni utjelovljeni polako, ali sigurno zamjenjuju se raznim oblicima streaminga i dostupnosti sadržaja na zahtjev, umanjuje se potreba za kupovanjem tzv. tvrdih kopija.

Zasad je i dalje najbolje zaštićena glazbena struka kroz stručnu službu Hrvatskog društva skladatelja – ZAMP (Zavod za autorska muzička prava). Što je s ostalim umjetnostima? Imaju li i oni svoje organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskih prava?

U audiovizualnom području Društvo hrvatskih filmskih redatelja od 2003. bavi se kolektivnim ostvarivanjem autorskog prava u audiovizualnom sektoru i lijepo se razvijaju. Postoje i druge organizacije za kolektivno ostvarivanje u području glazbe, za izvođače i diskografe – HUZIP i ZAPRAF, za novinarska prava u press clippingu – DZNAP, za književne izdavače – ZANA. Vjerujem da će se nakon donošenja novog Zakona o autorskom pravu kolektivno ostvarivanje u području novinarskih prava i prava novinskih nakladnika dodatno razvijati, poglavito s obzirom na korištenja na internetu.

Vaša prva struka i vjerojatno prva ljubav jest glazba. Diplomirali ste u klasi Istvana Roemera na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i na slavnom salzburškom Mozarteumu usavršili gitaru te godinama bili uspješna, nagrađivana reproduktivna glazbenica, prije nego što ćete se sasvim posvetiti pravu. U autorskome pravu i Hrvatskom glazbenom zavodu zasigurno pronalazite utjehu od udaljenosti od glazbe. A što je s gitarom? Svirate li je još, barem za sebe i svoje ukućane?

Moja je priča s glazbom lijepa, ali je ujedno bila puna izazova. Prestala sam svirati gitaru prije dvadeset godina jer sam oboljela od profesionalne bolesti koja se zove fokalna distonija, meni je zahvatila desnu šaku. Liječim se godinama u Hannoveru, na Institutu za glazbu i bolesti glazbenika, injekcijama botoksa. Volim uzeti gitaru kad je pored mene moj petogodišnji sin Ivan, koji pokazuje velik interes za glazbu, ali i za Hrvatski glazbeni zavod, jer ga često tamo vodim na koncerte. Posebno je volio ići na Glazbena jutra, koja smo počeli priređivati subotom ujutro. Čula sam ga prije dva dana kako objašnjava svom prijatelju, susjedu, preko ograde u vrtu, kako je Hrvatski glazbeni zavod star dvjesto godina i kako se mama brine o HGZ-u. To me posebno dirnulo.