Stoljetni odjeci splitske Sudamje

Iznenadna i goropadna epidemija koronavirusa uskratit će Splićanima (7. svibnja) još jednom proslavu Sudamje, slikovite stoljetne vjerske i pučke svetkovine u čast blagdana sv. Dujma.

Koliko je Split od davnine štovao blagdan sv. Dujma, zorno svjedoče uvodni članci gradskog Statuta iz 14. stoljeća, koji su izričito posvećeni proslavi njegova goda. Među ostalim, tri dana prije i poslije svatko je, osim najtežih zločinaca, mogao slobodno ući i boraviti u gradu da bi „slobodno trgovao, kupovao, prodavao na veliko i malo bez ikakve kazne“.

Proslava blagdana svetog Duje – Dana grada Splita, 2019. / Snimila Miranda CikotiĆ / PIXSELL

Uoči blagdana bogatiji su građani morali stolnici darovati voštanicu, a Općina veliku svijeću. Za zločine počinjene na sam blagdan te dan prije ili poslije kazne su bivale udvostručene. Sve to propisano je sa svrhom da bi se „navedena svetkovina mogla časno proslaviti u miru i spokojstvu“.

Najslikovitije proštenje na istočnoj obali Jadrana

Biskup Dujam došao je potkraj 3. stoljeća iz Antiohije u Salonu, glavni grad tadanje rimske provincije Dalmacije, da bi širio kršćansku vjeru. Car Dioklecijan zato naredi neka ga kazne mučeničkom smrću. Drži se da su Splićani u 7. stoljeću povjerili opatu Martinu neka u Rim ponese samo svečeve relikvije, a preostale kosti pohraniše u nekadanjem carskom mauzoleju, već tada posvećenu Blaženoj Djevici Mariji. Vjerojatno su se u splitskoj stolnici održali za povijest Crkve u Hrvata i važni sabori 925. i 928. godine. U srednjem vijeku svečeve su moći pohodili i častili hrvatski knezovi i kraljevi. Poslije, sve do naših dana, i mnoge druge okrunjene glave te svjetovni i vjerski dostojanstvenici.

Katedrala Sv. Dujma (Uznesenja BDM) u Splitu

Tijekom stoljeća Sudamja se pretvorila u jedno od najslikovitijih proštenja na istočnoj obali Jadrana. Temeljne su joj odrednice bile: vjerski obredi, trgovanje te razonoda pučanstva. Dok su civilizacijske promjene unosile novotarije u trgovini i razonodi, vjerski su obredi s više ili manje sjaja sačuvali prvobitni oblik.

Očito, nije slučajno što su se mnoga splitska utemeljenja, svečana otvaranja i druge važne manifestacije odvijale baš oko tog nadnevka. Primjerice, mletačko Vijeće umoljenih odobrava 5. svibnja 1592. otvaranje prve splitske banke, a 3. svibnja 1642. generalni providur Grimani naređuje neka se osnuje prva gradska zalagaonica. U danima Sudamje 1770. u povodu posvećenja novog oltara i prijenosa svečevih moći odvijale su se višednevne, uvjetno rečeno, prve splitske glazbene i scenske priredbe te znanstveni skupovi. Pola godine poslije ustoličenja hrvatske općine, 6. svibnja 1883, u stolnici je u prisutnosti nepreglednog mnoštva blagoslovljena zastava narodnjačkog društva Slavjanski napredak: hrvatska trobojnica ukrašena modrom i žutom vrpcom na srebrom okovanu stijegu od ebanovine. Općinsko kazalište otvoreno je 6. svibnja 1893, a sutradan su braća Hrvatskog sokola prvi put javno nastupila na Kraljevoj njivi (budućem Hajdukovu igralištu).

Početkom svibnja u Dalmaciji se najavljuju prvi dašci ljeta: priroda se raskošno zazeleni ukrašena cvijećem. Nude se prvi plodovi ranoga voća i povrća (nekoć nije bilo cjelogodišnjih staklenika). Po nepisanu pravilu na Sudamju muškarci se pojavljivahu u svijetlim proljetnim odijelima s cvijetom ili grančicom ružmarina u zapučku. Mnogima se na glavi sjajio novi slamnati šešir. Žene bi otkrile ruke i dekoltee. Dječaci navukli kratke hlače, djevojčice lake haljinice. Još početkom 20. stoljeća na taj su dan splitski mesari i brijači običavali kupiti novo odijelo i cipele!

Isječci iz novina svjedoče o neumornoj tradiciji štovanja sv. Dujma u Splitu

Navečer uoči blagdana Riva se prelijevala u girlandama raznobojnih, a zvonik katedrale blistao pod „galom“ žućkastih žarulja. U vrijeme dok nije bilo električne rasvjete, palile su se vatre, baklje i bezbrojne svijeće. Razdragano mnoštvo uživalo je u veselim zvucima limene glazbe i vratolomnim kaskadama prigodnog vatrometa. U vremenima prije kinematografa i televizije vatromet je bio glavna atrakcija, koja se često pamtila godinama.

Nasilni prekid

Na sam blagdan veselom slavljenju sa zvonika Sv. Duje pridružila bi se zvona ostalih gradskih crkava. Prozori i nadstrešnice dućana bili su okićeni zastavama i sagovima. Od ranih sati tisuće namjernika stizali su kopnom i morem iz bliže i dalje okolice.

Oko devete ure na Peristilu bi „magistar ceremonijala“ postrojavao s pomoćnicima sudionike procesije: đake, bratime, redovnike, svećenike, predstavnike društava i staleških organizacija. Pod raskošnom brokatnom nebnicom kročio je biskup držeći u rukama moći sv. Duje. Pratili ga gradonačelnik i općinski uglednici te ostali predstavnici civilnih i vojničkih vlasti. Za njima je slijedilo nepregledno pučanstvo u slikovitim narodnim nošnjama i svečanim građanskim odijelima...

Poslije procesije obilazilo se desetke šarenih platnenih dućančića po Rivi i Prokurativama. Mnogi tada ponuđeni predmeti – da su sačuvani – danas bi bili zanimljivi muzejski izlošci. Bilo je inventivnih drvenih igračaka, galanterijske robe, raznih kućnih ukrasa i pribora, gvožđarije i tekstila, nevjerojatnih „izuma i patenata“... Osobito bogat izbor drvenih rukotvorina i grnčarije nudili su dalmatinski Zagorci.

Po prastarom običaju oko 14 sati na Pjaci bi Zagorci uz diple zaigrali kolo popraćeno ojkalicama. U kasno popodne počelo bi izvlačenje brojeva popularne tombule. Zatim se nastavljalo obilaziti raznorazne zanimljivosti zabavnoga parka smještena na prostoru Matejuške. Doista, na Sudamju se cijeli Split pretvarao u veliki sajam i zabavište. Zaglušna larma tisuća sviraka, trubica i usnih harmonika miješala se s vikom razdraganoga mnoštva te izvikivanjem prodavača. Bio je to najradosniji dan svih Splićana i pristiglih gostiju.

Tisućljetnu tradiciju Sudamje nasilno je prekinuo Drugi svjetski rat. Kao iznimnu zanimljivost napominjem da se 7. svibnja 1944. – unatoč velikoj gladi i sveopćoj oskudici te učestalim bombama i mitraljiranju angloameričkih zrakoplova – neočekivano pojavio poseban broj popularnoga prijeratnog humorističkog listića Štandarac, koji je uređivao i izdavao osebujni novinar i pjesnik Ljubo Prijatelj (rođen1884). (Taj sačuvani raritetni primjerak ustupio sam zavičajnoj zbirci Spalatina Gradske knjižnice Marko Marulić, te je danas dostupan u digitalnom izdanju.)

Poslije 1945. marksističko preodgajanje i komunistička prisila dokrajčili su svjetovni dio proslave, a vjerski ograničili na skučeni prostor unutrašnjosti i periptera stolnice. Pod izlikom da su to ostaci „buržujsko-klerikalne tradicije“ tzv. „najhumaniji režim na svijetu“ drsko je oduzeo Splićanima njihovu najveću feštu. Ipak, poneki hrabriji, svečano odjeveni – riskirajući da budu zapisani u „crnu knjigu“ sveprisutnih žbira – odlazili su na pontifikalnu misu u stolnicu... Zatim navraćali do Pazara da bi u neke kumice iz Zagore – ukoliko ih revnosna milicija već nije bila rastjerala – kupili prigodnu drvenu uspomenu.

Obnova tradicije

O obnovi svjetovnog dijela proslave počelo se raspravljati u sredstvima priopćavanja tek 1990. Tako sam (7. svibnja) imao priliku reporteru tadašnje TV Zagreb na Peristilu odgovarati na pitanja o nekadašnjim Sudamjama i mogućnostima obnove popratnih blagdanskih događanja. Sutradan, u studiju TV Marjan, vodili smo (don Ivan Cvitanović, dr. Klement Derado i ja) šezdesetominutni razgovor o Sudamji. Poslije pet desetljeća zatajivanja i šutnje slobodno smo prozborili o toj prastaroj, od komunista uporno prešućivanoj splitskoj fešti… Istih dana uspio sam u Slobodnoj Dalmaciji objaviti i podlistak Sudamja – blagdan starog Splita u tri nastavka: Svirak na sv. Duju / Procesija, kolo, tombola / Cijeli grad zabavište.

Nadali smo se da će već iduće godine svetkovina Sudamje zaživjeti kao nekoć te da će se obnoviti slikovita procesija gradskim središtem… Nažalost, 6. svibnja 1991, baš uoči Sudamje, uslijedili su dramatični prizori ispred Komande JRM (danas zgrada Splitske općine!) Tamo su hrabri goloruki Splićani nasrnuli na oklopnjak, iščupali ubojiti mitraljez i podigli hrvatsku trobojnicu na pročelju zgrade – tada simbolu zločinačke vojne sile koja je podupirući pobunjene Srbe već haračila Lijepom našom... Zbog napetoga stanja koje je zavladalo čitavim gradom otkazane su sve za sutrašnji blagdan predviđene manifestacije.

Konačno, iduće 1992. godine, poslije punih pola stoljeća, obnovljena je tradicionalna procesija gradom, upriličeno trgovanje i razonoda pučanstva, a Sudamja proglašena i Danom grada Splita, kada se dodjeljuju javna priznanja umjetnicima, znanstvenicima, gospodarstvenicima...