Potres i revni svjetlopisac Ivan Standl

I mi ćemo čitaocima privesti pred oči niz slika, većinom po fotografijama revnoga akademičkoga svjetlopisca g. Ivana Standla, neka se potomci sjećaju tih strašnih dana. Spominjemo: „Svetilište stolne crkve“, „Granešinsku crkvu“, „Gradski toranj“ na Vrazovu šetalištu, „Remetsku crkvu“, „Ruševine grada sv. Jelene“ itd., a od kompetentna pera donijet ćemo istinito pripovijedanje o potresu, koje se istom sada, gdje su se živci umirili, razborito napisati može bez fantastičkoga nakita. Imamo zato pouzdanih podataka. Za sada spomenimo dvije tri crtice.

Fotografije Ivana Standla: Popov toranj / Izvor Muzej grada Zagreba

Mnogo govorilo i pitalo se da li je gibanje zemlje u Zagrebu bilo valovito, ili da li je bilo možda i udaraca vertikalnih, t. j. odozdol gore. Evo zato nekoliko podataka. Na okrajku mojeg jedaćeg ormara stajala je šećernica od porculana sa poklopcem dosta visoko, a poklopac stajao je čvrsto u okviru same posudice. Pri prvom udarcu dne 9. studenoga skoči šećernica, al’ ne pade, no poklopac iskoči više, pade u paraboličkoj crti na zemlju i razbi se na same komade.

Svjedočanstvo grobara
s Mirogoja

Na groblju središnjem oštećeno je malo spomenika, samo neki maknuše se na svom podnošku, al’ se opazilo kod nekih kamenih spomenika, u koje je bio utaknut kameni krst, da je stup spomenika ostao čitav i nepomičan. Al’ krst izletio je iz svoje škulje uvis te je poslije pao na zemlju. Grobar bijaše baš na groblju. Reče mi da je čuo tutnjavu, zviždanje, krstovi da su skočili iz spomenika, a poslije počeli se svi spomenici ljuljati amo i tamo, kanda će leći na zemlju.

Crkva sv. Katarine

Unutrašnjost crkve u Kašini

U nekoj kući na Kaptolu stajao je na peći kip od sadre. Kip ne pade pri potresu s peći, al’ mu iskoči glava sa drvenim klinom, kojim je glava utaknuta bila u kip. Pri ulazu u gaj svetoga Žavera ima na visoku trošnu stupu od pjeskovca dosta teški kameni kip svetoga Ignaca od Lojole. Kip stajao nasred dosta uskog kapitela, pri potresu ne pade, al’ se za jedan korak naprijed prema rubu stupa pomakne. Po tom vidi se da je bilo i udaraca odozdol uvis.

Mnogi ne slažu se glede pravca potresa. Tu budi zabilježeno, kako su se neki predmeti okretali. Nad ulaznim vratima u gaj svetoga Žavera stoji sinčić Božji od kamena, kako blagoslivlje svijet. Vrata su osamljena, dosta visoka, kip ima malo podnožje i nije ničim zaklonjen, pod njim, prislonjena leđima na zid, gledajući prema jugu, stoje dva kamena sveca, tri puta veća od maloga Isusa i tri puta bliža k zemlji od njega. Jedan od tih svetaca pade licem na zemlju, prema jugu, mali Isus u zraku ne pade sa vrata, al’ se okrenu na svom podnožju od juga k jugoistoku za jedno 45 stupanja.

Dvorac Kerestinec

Blizu sljemena na krovu kućarice na svetom Duhu stoji tanan nevisok dimnjak. Od potresa puče horizontalno i gotovo toli pravilno kao da si ga nožem prorezao. Oblik je dimnjaka kvadratičan, plohe stojale su ravno prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu. Gornja odlomina poče se od potresa oko sebe micati i pomaknu se prema jugoistoku za 45 stupnjeva. Nutarnja cijev dimnjaka, t.j. os, ostala je nepromijenjena, al’ rtovi gornje i donje ulomine tvore zajedno osmokutnu zvijezdu, posve pravilno.

Šećerni Amor
i stoljetni zid

U dućanu nekog slastičara u Dugoj ulici (gdje je potres učinio malo kvara) stajale su u staklenicama figurice od tanka kruta šećera, na papirnatim podnošcima stranom oblima, stranom eliptičkima, stranom kvadratnima. Bilo ih je nekoliko stotina, sve su figure licem gledale prema sjeveru. U dućanu ne razbi se od stotine i stotine tankih staklenica i čaša nego osam stakala, koja stajahu na najvišem mjestu, ostale čaše i posude skakale su na policama od sjevera k jugu u jednakim rastojima, nijedna ne dotaknu se druge, a od nježnih šećernih figurica ne sruši se začudo nijedna, al’ se sve okrenuše u ormaru na svom podnošku od sjevera k jugozapadu. Eto! Nije li to čudo, u Dugoj ulici okrenu se šećerni Amor od dva palca na svojoj nožici, a nekoliko stotina koračaja od njega na brdu puče zapadni zid vatrobranog tornja šest stotina godina starog, četiri sprata visokog, poldrug hvata debelog, zidanog kamenom, od vrha do dna, te zijevaju široke pukotine. I njegov mnogo niži brat, stari Popovski toranj na Vrazovom šetalištu, prođe zlo. Zidan je po prilici 1260. godine od kamena, zidovi su mu dva i pol metra debeli, al’ sjeverni i istočni zid propuko mu je od krova do zemlje, i u nutrinji sruši se debeli svod na prirodoslovnu zbirku kraljevske muške preparandije, tolika bijaše to sila.

Nastavlja se