Novi život pjesama zadarskih Arbanasa

Migracije su jedan od glavnih pokretača kulturnog i civilizacijskog napretka i razvoja. Neupitno je da su turska osvajanja u kombinaciji sa siromaštvom izazvala, ali i definirala, smjer glavnih novovjekovnih migracijskih tokova na našem području, pa su tako valovi kretanja stanovništva išli u kombinaciji pravaca jug – sjever i istok – zapad. Zajednice su se trudile na novom prostoru očuvati jezični i kulturni identitet, što im je uspijevalo do u 20. stoljeće: broj gradišćanskih Hrvata npr. danas je neusporediv s brojkom od prije sto godina, pa je svaki projekt kojim se njihove priče i pjesme trgaju zaboravu itekako hvale vrijedan.

Izd. Nota bene, Zagreb, 2020.

Kao što je širi prostor tromeđe Austrija – Mađarska – Slovačka pružio dom Hrvatima koji su potaknuti osmanlijskim nadiranjem krenuli ka sjeveru, tako je i zadarsko područje postalo nova domovina albanskih doseljenika, čiji su potomci danas neizostavni dio svih slojeva hrvatskoga društva. Iako je staro ime za Albance ostalo očuvano u toponimu zadarske četvrti Arbanasi, potomci Ilira nastanili su dvadesetih i tridesetih godina 18. stoljeća širu zadarsku okolicu. Sa sobom su donijeli jezik gegskog narječja, koji je, nakon što je već u staroj domovini primio turske i romanske elemente, s vremenom dobio snažan slavenski superstrat. Važan dio svake zajednice je folklor, pa su Arbanasi u zadarske Arbanase donijeli i arbanaške pjesme.

No što je ostalo i što će ostati od albanskih doseljenika? Arbanasi će kao toponim neupitno još dugo živjeti, a i za obitelji arbanaškog podrijetla znat će se da su u zadarsku okolicu došle zahvaljujući nadbiskupu Vicku Zmajeviću. Uz poneku staru svjedodžbu na kojoj je kao nastavni predmet naveden arbanaški jezik, u govoru potomaka ostat će i pokoji arbanaški izraz. Ali naša priča tiče se arbanaških pjesama, koje polako nestaju s osobama koje su odrastale uz njihove melodije. Da tomu ne bude tako, pobrinule su se dvije zadarske glazbenice koje krase i sjajne organizacijske vještine: Dina Bušić i Melita Ivković, sve poznatije kao duo Dina e Mel. Kada napuste urede u kojima se brinu za kulturni rast svoga grada, dvije glazbenice konstruktivno se opuštaju uz zajedničko muziciranje. Romanizirani naziv pod kojim nastupaju odaje da su se prvo počele baviti latino glazbom: isprva bossa novom, da bi repertoar proširile na fado. Pjesme zadarskih Arbanasa našle su mjesto na njihovu repertoaru tek poslije, fuzijom izvođačke prakse s muzikološkom strukom Dine Bušić, koja se zapisivanjem i očuvanjem napjeva iz vlastite obitelji bavi od studija na Muzičkoj akademiji. Teško da su dvije glazbenice vjerovale da će njihov najveći medijski uspjeh u hrvatskoj javnosti imati nosač zvuka s melodijama iz vlastite sredine, CD nazvan Bërbili – zaboravljene pjesme zadarskih Arbanasa. Uz Melitu i Dinu na nosaču zvuka nastupaju i ostala renomirana imena: gitaristi Edin Karamazov i Miroslav Tadić i violinistica Yvette Holzwarth, sve redom slavuji, kako je na albanskom jeziku naslovljen CD. Dodatnu mističnost projektu daje činjenica da je CD sniman za vrućih ljetnih dana u kamenoj crkvi na otoku Zlarinu, a zvuk ljetne prirode oštro će uho prepoznati i na nekim glazbenim brojevima.

A što zapravo možemo naći na CD-u koji potpisuje izdavačka kuća Nota bene? Pogrešno bi bilo pomisliti da su zadarski Arbanasi pjevušili sve što čujemo na deset brojeva nosača zvuka. Dinini zapisi poslužili su, ponekad u većoj, a ponekad u manjoj mjeri, kao podloga i nadahnuće pjesmama koje nose arbanaške naslove. Glazbenice pritom ističu da dva broja potječu od Albanaca s juga Italije, čime su repertoarno zaokružile jadranski bazen, stavljajući naglasak na migracije i kompaktnost arbanaškog naroda. Pjesme pružaju pravo melodijsko, ritamsko i harmonijsko bogatstvo: od valcera (Ishjë një ditë të mojit majit) do tarantele (Me ofičala), od istraživanja instrumentalnog zvuka (Moj e bukura More) do izrazite instrumentalne (Netët) i vokalne muzikalnosti (Ni merje kam Vana) bliske fadu.

Da se ne zove Bërbili, CD bi se komotno mogao zvati Mediteran kakav je nekad bio, i to bez ikakvih hedonističko-promidžbenih aluzija. Predturistički Mediteran nije imao jasno definiranu granicu prema balkanskom idiomu, što naš nosač zvuka, imajući u vidu da etablira prostor na kojem se isprepleću Balkan i Mediteran, dodatno čini vrijednim kulturološkim pothvatom. Bërbili uklanja razliku između naizgled drugorazrednog i prvorazrednog i na mikrorazini: manjinska kultura zadarskih Arbanasa dosad nije bila predstavljena na tako reprezentativan način. Neka nas ovaj vrijedni CD upravo u vremenima u kojima se sve više okrećemo domaćem, lokalnom i autohtonom podsjeti da upravo takvim idejama i proizvodima možemo u potpunosti steći unutarnju i vanjsku prepoznatljivost.