Kazališna čarolija Kralja lavova

Nijedno djelo u povijesti kazališta nije napravilo toliki boom u svijetu kao što je mjuzikl Kralj lavova. Otkako je praizveden 1997. kao probni projekt produkcijske kuće Disney Theatrical Productions u Minneapolisu (država Minnesota) te tri mjeseca poslije zaživio na njujorškome Broadwayu, do danas je djelo u raznim produkcijama diljem svijeta vidjelo više od sto milijuna ljudi(!). U prošloj godini kada je dosegnuta ta rekordna brojka, na početku aktualne sezone, 19. listopada, napunila se i 20. godišnjica neprekidnoga prikazivanja mjuzikla u londonskome Lyceum Theateru u kultnoj kazališnoj četvrti West End. No svečarsku je sezonu prekinula pandemija koronavirusa, kao i kompletan kazališni svijet. Još se Velika Britanija najdulje opirala generalnom zatvaranju kazališta, sve do 16. ožujka. To znači da je gotovo 300.000 ljudi koji žive od kazališta ostalo bez posla. Kad se jednom opet sve vrati u pogon, dugo će trebati da kazališna scena dosegne staru snagu. No, ostavimo sudbinska promišljanja za neku drugu prigodu. Okrenimo se mi globalnom fenomenu Kralja lavova, koji je pratio i filmske inačice priče; prošlog je ljeta objavljen fotorealistični remake animiranoga klasika iz 1994, koji je samo u dva mjeseca prikazivanja u kinima premašio zaradu od četiri milijarde američkih dolara.

Za Kralja lavova ulaznica je skuplja i od najglamuroznijih londonskih opera i baleta

Naravno da novac nije mjerilo vrijednosti i ne da se usporediti sa samoodrživom kazališnom inačicom, koja je svih godina donedavno omogućavala izdašnu zaradu i karijeru naraštajima interpreta, instruktora i popratnog kazališnog osoblja u golemom kolektivu koji čini jednu od najsloženijih kazališnih produkcija svih vremena. Za Kralja lavova ulaznica je skuplja i od najglamuroznijih klasičnih opera i baleta u obližnjoj Kraljevskoj operi Covent Garden. Ako ste ikada bili u prilici vidjeti predstavu, vjerojatno vam je jasno i zašto: ona vam pruža složeniji i savršeniji mehanizam od bilo kojeg dosad postojećeg tradicionalnog glazbenog kazališta, koje dan-danas u inovativnosti nitko nije nadmašio. Interpreti Kralja lavova moraju biti ne samo izvrsni pjevači, plesači, i glumci, što je naravno preduvjet za mjuzikle, već i jako dobri akrobati i lutkari, moraju imati pregršt izvanrednih vještina koje stječu u posebno organiziranim školama. Izvedbe su osam puta tjedno, srijedom i subotom dvije dnevno, s jedinim slobodnim danom ponedjeljkom, s uvijek istim izvođačkim kolektivom. Višegodišnja repetitivnost predstave dovodi do razine savršenstva koju nije moguće dokučiti u drugim produkcijama ograničena vijeka i tempa prikazivanja. No uvijek su spremni u posljednji trenutak uskočiti zamjenski interpreti i za posljednjeg tutista u zboru, orkestru i plesnom ansamblu, a diljem svijeta se neprestano održavaju nove audicije.

Ne nadajte se, neće doći u Hrvatsku, jer njihov su cilj mahom zemlje tzv. Commonwealtha, gdje je najveći broj kandidata s engleskim materinskim jezikom i afričkim kodom ritma i glasa u genima. To je priča o Africi, naslikana afričkim likovima i bojama u scenografiji, kostimima, šminki i glazbi, njezin je autorski tim mahom anglosaksonskog podrijetla s iskustvom Afrike ili Azije te u mješavini kultura i tradicija stvara spojeve razumljive najširem gledateljstvu. Američka redateljica Julie Taymor dobila je 1997. u zadatak da prenese popularni crtić na kazališne daske, a kako je i sama godinama živjela u Indoneziji, oslonila se na ideju istočnjačke inačice opere s lutkama u stilu japanske tradicije bunraku. Sama je dizajnirala lutke i pružila gledateljima dvostruki doživljaj likova, kroz lutku i kroz glumca-interpreta, sasvim našminkana i opremljena kostimom, koji uz glumu, pokret i glas manevrira složenim mehanizmom kao vitalnim dijelom tijela.

Koreografiju je osmislio jamajčanski koreograf s njujorškom trupom modernog plesa s elementima hip-hopa Garth Fagan, a za raskošnu glazbenu partituru zaslužan je cijeli autorski tim. Autori nisu samo skladatelj Elton John i tekstopisac Tim Rice, koji su napravili songove još za prvu inačicu crtanoga filma; njima se u dodatnim zborovima, songovima i orkestralnim interludijima (s mnoštvom afričkih udaraljki) pridružili slavni filmski skladatelj Hans Zimmer i njegovi koautori Mark Mancina i Jay Rifkin (u svijetu tzv. zabavne glazbe timski je rad danas uobičajen, što je u klasici apsolutno nepostojeća kategorija) te u čisto afričkim izvornim ulomcima tradicijski glazbenici Lebohang Lebo M Morake iz Južnoafričke Republike i Jacques Lubelo iz Konga. Skladnoj mješavini idioma i skladateljskih rukopisa pridružuje se i Južnoafrikanka Tsidii Le Loka (Južnoafrikanci su uz Britance najčešća nacija među londonskim interpretima Kralja lavova), tumačica majmuna mandrila Rafikija u prvoj njujorškoj postavi, koja je autorica uvodnog prepoznatljivog zaziva toga lika u maniri afričkog duhovnog iscjelitelja i šamana sangoma, na jeziku afričkog plemena Zulu Nants’ Ingonyama Bagithi Baba (Evo, stiže lav, otac...). Već vas to u startu „zabode u trbuh” i prikuje za sjedalo, poglavito u izvedbi izvornoga londonskog Rafikija (jedine uloge bez lutke), koja je bila u prvoj sezoni i sad jest ponovno, nakon dvadeset godina, Južnoafrikanka Gugwana Dlamini, čiji je moćni reski glas zabilježen i na prvom filmskom soundracku iz 1994.

No uživo sve to moćnije zvuči, u mekoj akustici drevnoga londonskog kazališta s više od dvije tisuće sjedala, u profinjenom ozvučenju koje se uopće ne zapaža, s divnim glasovima, među kojima se ističu Novozelanđanin hrvatskih korijena (!) Nick Afoa kao Simba, londonska soul zvijezda George Asprey kao Mufasa i anđeoski glas Janique Charles iz Republike Trinidad i Tobago koja se posljednjoj londonskoj postavi tek nedavno pridružila (2017).

Mjuzikl je prije pandemijske blokade izvodilo devet kompanija, uz londonsku i njujoršku (The Minskoff Theatre) u stalnim su kazalištima u Scheveningenu (Nizozemska), Madridu, Hamburgu, Tokiju i Manili (Filipini), dok su dvije trupe neprestano putovale po Japanu i Sjedinjenim Državama. Kad će se opet moći vidjeti, ne zna se. No jedno je sigurno: kada ova noćna mora završi, Lion King će biti među prvima koji se vraćaju u pogon; gdje god vas put navede, ne propustite doživjeti tu nenadmašnu kazališnu čaroliju. Doživljaj vrijedi svaku kunu (funtu, dolar...) i otvara nova osjetila, razmišljanja, spoznaje, potrebnije nam sada nego ikad za početak novoga života.