iZDVAJA – Vanja BABIĆ

ZLATKO I JOYCE BALOKOVIĆ –

DONATORI STROSSMAYEROVE GALERIJE STARIH MAJSTORA – Zlatko Baloković zagrebačkoj je i hrvatskoj javnosti poznat kao vrhunski violinistički virtuoz, svojedobno među vodećima u svijetu, a zacijelo se znatno manje zna o ulozi njega i supruge mu Joyce Baloković, rođene Borden, u obogaćivanju fundusa Strossmayerove galerije starih majstora. Bračni je par, naime, spomenutoj galeriji donirao više od trideset vrijednih slika i crteža iz obiteljskoga vlasništva, među kojima su i djela zvučnih i značajnih imena francuskih majstora kao što su Jean-François Millet, Charles-François Daubigny ili Jean-Baptiste-Camille Corot, a od domaćih Oton Gliha ili Zlatko Šulentić.

Izd. HAZU, Zagreb, 2020.

Stoga je hvale vrijedan izdavački potez Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u sklopu koje djeluje i Strossmayerova galerija starih majstora, da velikom glazbeniku i njegovoj supruzi posveti raskošnu monografiju. Autor lijepo i iscrpno opremljena izdanja dugogodišnji je upravitelj Strossmayerove galerije starih majstora Borivoj Popovčak, koji je u koncepcijskom i metodološkom smislu tome zadatku pristupio te ga obavio na doista uzoran način. Knjiga je u osnovi podijeljena u dva dijela: u prvome Popovčak, na osnovi iscrpno proučenih dokumenata, daje detaljan prikaz zanimljiva životopisa bračnoga para Baloković, dok drugi sadržava katalog doniranih djela sa stručnim likovnim analizama te osnovnim podacima o autorima. Doista značajan, zacijelo i najznačajniji, prilog poznavanju života i rada glazbenika čija se znamenita violina Guarneri King, zahvaljujući njegovoj supruzi Joyce, danas nalazi u vlasništvu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

IVAN MARUŠIĆ KLIF U LAUBI –

Problemi i krizno stanje izazvani pandemijom virusa COVID-19, u slučaju Zagreba uvećani i snažnim potresom, rezultirali su, dakako, i potpunim zamiranjem kulturnoga života. Od 27. travnja, međutim, krizni stožer za suzbijanje pandemije u Hrvatskoj dopustio je muzejima i galerijama da aktualne izložbe opet mogu nuditi na uvid publici, a među atraktivnije zacijelo se ubraja i ona Ivana Marušića Klifa u zagrebačkoj Laubi.

Multimedijalni projekt u Laubi

Riječ je o nagrađenom multimedijalnom projektu pod naslovom Klizanje u nepoznato, kojim se Hrvatska u lipnju prošle godine predstavila na Praškom kvadrijenalu scenografije i scenskog prostora. Ambiciozan i uspješan nastup u kustoskoj koncepciji Marka Goluba i Maše Milovac uključivao je Klifovu suradnju s Anom Hušman, Zlatkom Burićem Kićom, Damirom Bartolom Indošem, Tanjom Vrvilo i Brankom Brezovcem, i doista je sretna okolnost da su se s njime ipak, makar u trajanju tek od nekoliko dana, mogli upoznati i svi zainteresirani Zagrepčani koji nisu bili u mogućnosti posjetiti Prag.

EDUKATIVNA MOĆ POTRESA –

Nesretni potres u Zagrebu rezultirao je mnogim štetama, nevoljama, a što je najgore, i jednim tragično izgubljenim mladim ljudskim životom. Može li se u kontekstu takva mračna scenarija pronaći i nešto pozitivno?

Tribina Alena Žunića jedno je u nizu događanja

Niz konstruktivnih medijskih odnosno javnih nastupa uglednih stručnjaka s područja povijesti umjetnosti, zaštite spomenika, arhitekture i urbanizma svakako pripada u takvu kategoriju, jer su, čini mi se, nastojali i još nastoje primjereno educirati te djelovati na svijest šire javnosti o potrebi očuvanja povijesnoga središta Zagreba. Među takve nastupe svakako bih izdvojio gostovanje Dragana Damjanovića u emisiji HRT-a 1 na 1, kao i tribinu Alena Žunića pod nazivom Zagreb nakon potresa u Kulturno-informativnom centru. Nakon takvih nastupa znanja Zagrepčana o vrijednostima vlastita grada morala bi biti znatno veća.