U spomen čovjekoljubivu domoljubu

Čovjekoljubiv građanin grada Splita te cijenjeni član Matice hrvatske Jakov Kovač napustio nas je 13. travnja 2020. Plemenitim je zanosima i nesebičnim sebedarjem i pregalaštvom Jakov Kovač darivao sve svoje snage služeći potrebitima, dok je od 1990. do 2004. ravnao Crvenim križem grada Splita. Njegova uloga ravnatelja Crvenoga križa vodila ga je od organiziranja akcija dragovoljnog darivanja krvi, primanja pomoći i pružanja pomoći potrebitima do vođenja službe traženja nestalih za vrijeme Domovinskog rata i mnogih drugih humanitarnih aktivnosti. Kao ravnatelj Crvenog križa sudjelovao je i u pregovorima s neprijateljskom stranom oko oslobađanja i razmjene zarobljenika u Domovinskom ratu i u potrazi za nestalim braniteljima i građanima Hrvatske.

O plodnoj i raznolikoj djelatnosti Crvenog križa u Splitu i o humanitarnim djelovanjima u prošlosti u Splitu, koja su provodili i prije osnutka Crvenog križa bratimi bratovština pod okriljem Katoličke crkve te mnogi pojedini čovjekoljubivi građani, Jakov Kovač objavio je opsežno djelo u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Splitu 2011. pod naslovom Žitelji Dalmacije u službi humanosti od 1500. do 2005. godine – to je djelo izvor dragocjenih podataka za proučavanje povijesnih činjenica o Crvenom križu grada Splita i Hrvatske.

Jakov Kovač ostavio nam je i zbirku pjesama, koju je objavio Ogranak Matice hrvatske u Kaštelima 2016, naslovljenu Rasti u molitvi i ljubavi.

Pomolimo se, Stvoritelju za ljubav
Nepoznatoj majci naših predaka
Za svetost ugrađenu u duše djece njene.
Molimo se, za vjeru u prijatelja
Da je nikada ne izgubim.

(iz pjesme Obraćanje Stvoritelju)

Jakov je ljubio Kaštela, Dalmaciju i Hrvatsku, svoju rodnu grudu; tako u pjesmi Zemljo majko Hrvatska pjeva zanosno:

Poznata od stoljeća sedmog
ispletena u pleteru
Pletenice hrvatske,
Majke težaka, ribara,
Kraljeva, vitezova i junaka...
Zemljo, majko Hrvatska.

Jakov Kovač preminuo je na Uskrsni ponedjeljak 2020, vjerujući u uskrsnuće. U pjesmi Uskrs je govori:

Uskrs je!
Uskrsnuće Isusa i čovjeka
Iz tame groba dogodi se,
Ustajanje umrlog u život,
U svjetlo svjetla i neba,
Ustaje životom, tijelom i djelom.
„Blaženi, koji ne vidješe, a vjeruju.“

Tom pjesmom Jakov je predskazao svoj dan razlaza s ovom prolaznom egzistencijom. Nakon duge patnje nije u njega uzmanjkalo vjere. Kod našeg posljednjeg susreta rekao mi je: „Ja tek sada živim istinu.“

Neka mu laka bude draga hrvatska gruda!